Hildegard Knef

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Hildegard Knef
Example alt text
njemačka glumica, pjevačica, pjesnikinja i književnica.
Rođenje

28. decembar 1925.

Ulm, Njemačka
Smrt

1. februar 2002.

Berlin, Njemačka

Hildegard Frieda Albertine Knef (Ulm, 28. decembar 1925. - Berlin, 1. februar 2002.), njemačka glumica, pjevačica, pjesnikinja i književnica. U svijetu poznata i pod imenom Hildegarde Neff.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Porodica[uredi | uredi izvor]

Hildegard Knef rođena je u Ulmu kao kći Hansa Theodora Knefa, trgovca duhanom flamanskog porijekla i Friede Auguste, rođ. Gröhn. Već 1926. otac joj umire od sifilisa, nakon čega se s majkom seli u Berlin koja se 1933. ponovno udala. Hildegard je pohađala licej Friedrich Rückert u tadašnjem Berlin-Schönebergu.

Udavala se tri puta. Od 1947.-1951. bila je u braku s Kurtom Hirschom, filmskim agentom iz Hollywooda i sudetskim židovom, čiji su se roditelji nakon rata preselili u SAD. Od 1962.-1976. bila je udana za britanskog glumca Davida Camerona, koji je s njom nastupao na njemačkoj turneji s predstavom "Nicht von gestern (Born Yesterday)". Cameron je i otac njene kćeri (Christina Antonia, 1968.). Od 1977. do svoje smrti 2002. godine bila je u braku s Paulom von Schell.

Počeci filmske karijere[uredi | uredi izvor]

Talentirana Knef, koja je još kao dijete slikala portrete, napustila je školu s 15 godina i započela školovanje za crtačicu u filmskom studiju UFA u Berlinu. Zbog ljepote ju je 1943. godine zapazio šef studija Wolfgang Liebeneiner te joj je osigurao stipendiju za glumačko školovanje pri istom studiju. Veliko zanimanje za Hildegard Knef pokazao je i sam Joseph Goebbels, po čijim joj je napucima izvršena i korekcija nosa. 1944. godine je imala aferu s glavnim filmskim dramaturgom ("Reichsfilmdramaturg") Ewaldom von Demandowsky-im, koji je ujedno bio i glavni producent filmske kuće Tobis. Još prije kraja Drugog svjetskog rata nastupila je s manjim ulogama u nekoliko filmova ("Unter den Brücken", 1944., "Fahrt ins Glück", 1945. i dr.).

1945. Hildegard Knef u razrušenom Berlinu nastupa u kabareu i pozorištu i uskoro upoznaje svog prvog supruga Kurta Hirscha, američkog časnika, za kojeg se udaje 15. decembra 1947. Zapažena u pozorištu dobija ulogu u prvom poratnom njemačkom filmu "Die Mörder sind unter uns" ("Ubice su među nama") iz 1946., koji joj je osigurao međunarodnu karijeru. Za ulogu u filmu "Film ohne Titel" ("Film bez naslova") dodijeljena joj je 1948. godine nagrada za najbolju žensku ulogu na festivalu u Locarnu. Iste godine po prvi put se pojavljuje na naslovnici magazina "Stern" i uskoro postaje prva velika poslijeratna njemačka zvijezda.

Zahvaljujući međunarodnom uspjehu i velikoj reportaži američkog magazina "Life" hollywoodski producent David O. Selznick pozvao ju je u SAD za kojeg početkom 1948. godine potpisuje sedmogodišnji ugovor. U tom razdoblju uči engleski jezik i snima bezbrojne filmske probe, te upoznaje svoju sunarodnjakinju Marlene Dietrich. 1950. postaje i građankom SAD-a.

Između Evrope i SAD-a[uredi | uredi izvor]

Godine 1950. nakratko se vratila u Njemačku i snimila kontroverznu melodramu Willi Forsta "Die Sünderin" ("Griješnica"). Film je izazvao oštre prosvjede Katoličke crkve kako zbog kratke scene s golom Hildegard Knef, tako i zbog svoje teme o prostituciji i samoubistvu, čime je prerastao u jedan od najvećih njemačkih filmskih skandala. Zbog filma su organizirane brojne demonstracije i zatvorena kina u brojnim njemačkim i evropskim gradovima, a zbog njega su vođeni i sudski procesi. Međutim, film je samo u Njemačkoj vidjelo preko 7 miliona gledalaca čime je popularnost glumice dodatno porasla. Istovremeno s uspjehom filma Knef je u oktobru 1951. objavila i svoju prvu ploču ("Ein Herz ist zu verschenken").

Obilježena kao "griješnica" Hildegard Knef bježi natrag u Hollywood, gdje snima cijeli niz filmova za 20th Century Fox. Amerikanci su čak 1952. godine Hildegarde Neff izabrali za najseksipilniju glumicu. Istovremeno sa snimanjem brojnih filmova u Americi, kada upoznaje i slavnu Marilyn Monroe i ostavlja svoje otiske pred legendarnim kinom Chinese Theatre, nastupa i u brojnim njemačkim, britanskim i francuskim filmovima. Ujedno je prva i najuspješnija Nijemica s vlastitim show-om na Broadwayu, gdje je nastupala u mjuziklu Cole Portera "Silk Stockings" ("Svilene čarape"). Upravo zbog sukoba Fox-a i MGM-a oko filmskih prava na navedeni mjuzikal Hildegard Knef 1957. godine iz principa raskida ugovor s filmskom kućom odbivši snimiti preostale filmove. Glumica je time završila blistavu filmsku karijeru na vrhuncu slave i vratila se u Njemačku.

Film i muzika[uredi | uredi izvor]

Po povratku u Njemačku i dalje snima filmove sa više ili manje uspjeha, no kasnih 1950tih i ranih 1960tih godina uglavnom snima u Engleskoj i Francuskoj. Sve više se posvećuje pjevanju čime je započela novu, drugu karijeru u životu. Iako je pjevala još u svojim ranijim filmovima, kao pjevačica i glumica posebno se proslavila kao Ninotschka u glavnoj ulozi Cole Porterovog mjuzikla "Silk Stockings" od 1954.-1956. na Broadwayu. 1958. nastupa u BBC-ovom televizijskom show-u "The Hildegarde Neff Show". U Engleskoj objavljuje prve ploče u Evropi, a zatim i nekoliko jazz ploča u Francuskoj. Zahvaljujući pozitivnom odjeku njenih ploča i pjesama u inostranstvu, postiže i prve muzičke uspjehe u domovini.

1962. snima prvu ploču u Njemačkoj i single "Er war nie ein Kavalier" ("Nikad nije bio kavalir") postaje veliki uspjeh. 1963. objavljuje prvi LP "So oder so ist das Leben", a kao pjevačica šansona dobija i prvi show na njemačkoj televiziji. 1965. potpisuje i prvi vlastiti tekst ("Werden Wolken alt?"). Sljedeći LP album "Ich seh die Welt durch deine Augen" s vlastitim tekstovima 1966. godine postiže golemi uspjeh, te kreće na prvu koncertnu turneju.

Ponovno reda uspjeh za uspjehom, a jedan od najvećih hitova zasigurno je optimistično-ironična pjesma "Für mich soll’s rote Rosen regnen".

Ella Fitzgerald nazvala je Hildegard Knef "najboljom pjevačicom bez glasa". Njen senzualni alt, jasan izgovor, jedinstvena interpretacija i tekstovi prožeti ironijom stvorili su od Hildegard Knef neponovljivu pojavu njemačke zabavne muzike. Nijemci, ali i ostali joj se dive i obožavaju je te je počinju nazivati "Die Knef". Poznata kao veliki perfekcionist i profesionalac surađivala je isključivo s vrhunskim muzičarima kao što su Kurt Edelhagen, Hans Hammerschmid, Bert Kaempfert i Gert Wilden.

Autorica[uredi | uredi izvor]

1970. Hildegard Knef objavila je svoje prvo autobiografsko djelo Der geschenkte Gaul (Poklonjeno kljuse), na kojem je radila godinama i koje je ubrzo postalo bestseller. Knjiga je prevedena na čak 17 jezika i postala je najprodavanija knjiga jednog njemačkog autora od 1945. godine. 1970. odnosno 1971. objavljeni su njeni najkvalitetniji albumi Knef i Worum geht’s hier eigentlich?, koji ipak nisu postigli očekivani komercijalni uspjeh. 1975. izdaje novu knjigu Das Urteil (Presuda) i to o bolesti od koje je i sama bolovala (rak dojke) te zbog svoje izravnosti ponovno daje povoda za razne rasprave. 1976. knjiga je zauzela drugo mjesto na ljestvici najprodavanijih knjiga u SAD-u.

Usponi i padovi[uredi | uredi izvor]

Od 1977. njene ploče izdaju se u sve manjem tiražu. Nakon borbe sa bolešću udala se po treći put za 15 godina mlađeg mađarskog plemića Paula von Schella, zbog čega je često spominjana u "žutoj" štampi. Uvrijeđena je sa mužem i kćerkom 1982. ponovno napustila Berlin i preselila se u Los Angeles. Nakon rata s njemačkim medijima (bolest, razvod, novi brak, face-lifting, svjetska turneja) Knef se potpuno okrenula protiv domovine. U Americi je primljena s oduševljenjem, posebno medija koji su izvještavali o njenom velikom povratku u Hollywood, u kojem ipak nije mogla pratiti zahtjeve savremene filmske produkcijske .

1987. proslavila se uspješnim povratkom na scenu kao "gospođica Schneider" u musicalu "Cabaret" John Kandera i Freda Ebba u berlinskom Theater des Westens. Godine 1989. konačno se vratila u Njemačku gdje je ponovno doživjela staru slavu.

1992. objavila je prvi singl nakon pet godina i to novu interpretaciju hita "Für mich soll's rote Rosen regnen". Istovremeno je dobila brojna priznanja i nagrade za životno djelo, glumila manje sporedne uloge na televiziji i kao legendarna filmska i pjevačka zvijezda gostovala u brojnim TV emisijama. Posljednje godine života ova strastvena pušačica provela je boreći se s bolešću pluća.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Izbor najpoznatijih pjesama[uredi | uredi izvor]

  • "Für mich soll's rote Rosen regnen"
  • "Ich bin den weiten Weg gegangen"
  • "Eins und Eins, das macht zwei"
  • "Ich brauch Tapetenwechsel"
  • "Er war nie ein Kavalier"
  • "Aber schön war es doch"
  • "Mackie Messer"
  • "Es war beim Bal Paré"
  • "Er hiess nicht von Oertzen"
  • "Grauer Regen"
  • "Ich möchte am Montag mal Sonntag haben"
  • "Er setzt mich von der Steuer ab"
  • "Von Nun An Ging's Bergab"
  • "Wenn's dem Esel zu gut geht"
  • "Ich hab noch einen Koffer in Berlin"
  • "Heimweh nach dem Kurfürstendamm"
  • "Berlin, dein Gesicht hat Sommersprossen"


Diskografija[uredi | uredi izvor]

LP-albumi[uredi | uredi izvor]

  • 1955. Cole Porter: Silk Stockings
  • 1961. Hildegard Knef spricht Jean Cocteau: Die geliebte Stimme
  • 1963. Die Dreigroschenoper
  • 1963. So oder so ist das Leben
  • 1964. Die großen Erfolge
  • 1964. Hildegard Knef
  • 1964. Seitensprünge nach Noten: Schauspieler singen Chansons (Ilse - Wedkind)
  • 1964. Ihre großen Erfolge
  • 1964. Illusionen
  • 1964. Germany’s Hildegard Neff
  • 1965. Mrs. Dally (Heute ist Unabhängigkeitstag)
  • 1965. Hildegard Knef spricht und singt Tucholsky
  • 1965. Chansons mit Hildegard Knef
  • 1966. Ich seh die Welt durch deine Augen
  • 1966. So hat alles seinen Sinn
  • 1966. Die neue Knef – Tournee LIVE
  • 1966. Die große Knef
  • 1967. Halt mich fest
  • 1967. Hildegard Knef
  • 1968. Träume heißen du
  • 1968. Knef concert
  • 1968. Na und ...
  • 1968. Der Mond hatte frei
  • 1969. Love for Sale
  • 1969. Die großen Erfolge 2
  • 1970. Knef
  • 1970. Portrait in Musik
  • 1970. Hildegard Knef liest: Der geschenkte Gaul – Bericht aus einem Leben
  • 1970. Tapetenwechsel
  • 1970. Grand Gala
  • 1970. Hildegard Knef
  • 1971. From Here On In It Gets Rough
  • 1971. Worum geht’s hier eigentlich?
  • 1971. The World of Hildegard Knef
  • 1971. Gestern - Heute
  • 1972. Und ich dreh’ mich nochmal um
  • 1972. Texte, geschrieben und gelesen: Hildegard Knef
  • 1973. Portrait in Gold
  • 1974. Ich bin den weiten Weg gegangen
  • 1975. Das Urteil – Hildegard Knef liest aus ihrem Roman
  • 1975. Applaus
  • 1975. Star für Millionen: Hildegard Knef
  • 1976. Bei dir war es immer so schön
  • 1976. Die großen Erfolge
  • 1976. Grand Gala der Stars: Hildegard Knef
  • 1977. Lausige Zeiten
  • 1977. Goldene Serie: Hildegard Knef
  • 1978. Heimweh-Blues
  • 1978. Überall blühen Rosen
  • 1979. Eins & Eins – Hildegard Knef, ihre großen Erfolge und das Orchester Bert Kaempfert
  • 1979. Wereldsuccessen
  • 1979. Profile: Hildegard Knef
  • 1979. 20 große Erfolge
  • 1980. Da ist eine Zeit ...
  • 1980. Tournee, Tournee ... Das Live-Album ihrer Konzertreise
  • 1980. Motive: Hildegard Knef
  • 1980. Star-Magazin: Hildegard Knef
  • 1981. Portrait: Hildegard Knef
  • 1984. Aber schön war es doch – 16 große Erfolge
  • 1985. Ihre Freunde nennen sie Hilde
  • 1985. Ihre 16 größten Erfolge
  • 2002. The Reform Sessions

CD-albumi[uredi | uredi izvor]

  • 1985. The Lady Is A Tramp – Internationale Erfolge
  • 1988. Concert – Ihre größten Erfolge
  • 1988. Idole: Hildegard Knef
  • 1989. Silk Stockings – 1955 Original Broadway Cast
  • 1992. Ihre großen Erfolge
  • 1993. Für mich soll's rote Rosen regnen – Ihre 20 schönsten Songs
  • 1994. The Fantastic World of Voices: The Great Hildegard Knef
  • 1994. Tonfilm-Schlager: Berühmte Filmmelodien und ihre besten Interpreten 1937–1955
  • 1999. "17 Millimeter"
  • 1999. Ich Sing Dein Lied
  • 2000. Das gab's nur einmal
  • 2000. Die Grossen Erfolge
  • 2000. Halt Mich Fest
  • 2002. Aber schön war es doch
  • 2002. Knef Sings, Kaempfert Swings
  • 2002. In Concert
  • 2002. Singt Cole Porter (Expanded & Remastered)
  • 2003. A Woman and a Half
  • 2003. Singt und Spricht Tucholsky
  • 2003. So Oder So Ist das Leben
  • 2005. Der Geschenkte Gaul
  • 2005. Das Urteil
  • 2005. Schöne Zeiten - Ihre unvergessenen Singles
  • 2005. Knef
  • 2005. Ich bin den weiten Weg gegangen

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • 1949. nagrada za najbolju žensku ulogu u filmu "Film ohne Titel" ("Film bez naslova") na filmskom festivalu u Locarnu
  • 1951. otisci ruku i nogu pred kinom Graumans Chinese Theater u Hollywoodu
  • 1953. nagrada francuske filmske kritike za ulogu u filmu "La Fête à Henriette"
  • 1956. izbor za glumicu s najvećim seksipilom (SAD)
  • 1959. njemačka filmska nagrada za najbolju sporednu žensku ulogu u filmu "Der Mann, der sich verkaufte" ("Čovjek koji se prodao")
  • 1968. Zlatna ploča
  • 1968. izbor za najbolju njemačku pjevačicu
  • 1969. muzička nagrada Edison za najbolji tekst i popularnost u Evropi
  • 1975. odličje SR Njemačke prvog reda za zasluge na priznanju SR Njemačke u svijetu
  • 1976. Zlatna nagrada za najbolju žensku ulogu u filmu "Jeder stirbt für sich allein" ("Svatko umire sam") na međunarodnom filmskom festivalu Karlovy Vary
  • 1976. nagrada Mark Twain za englesko izdanje "Das Urteil"
  • 1977. njemačka filmska nagrada za cjelokupno filmsko djelo
  • 1980. Zlatni tulipan (holandska muzička nagrada)
  • 1993. nagrada grada Düsseldorfa "Helmut Käutner"
  • 1995. Veliko odličje Berlina za zasluge
  • 1996. prva dobitnica nagrade "Marlene"
  • 1999. njemačka video nagrada za životno djelo
  • 1999. nagrada za najbolju jazz produkciju godine za album "17 Millimeter" s jazz muzičarom Till Brönnerom
  • 2000. Zlatna kamera za životno djelo
  • 2000. ECHO za životno djelo
  • 2001. Bambi za životno djelo

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Info
Hildegard Knef na Internet Movie Database
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: