Hindski jezik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hindu jezik
हिन्दी
Regije govorenjaJužna Azija
Države govorenjaIndija, Pakistan
Jezička porodica
  • Hindu jezik
Broj govornikaoko 480 miliona (maternji), oko 800 miliona (ukupno)
Službeni status
Služben uIndiji
Regulator(i)Central Hindi Directorate
Jezički kod
ISO 639-1hi
ISO 639-2 / 5hin
ISO 639-3hin
Također pogledajte:
Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika
Hindustan

Hindu (हिन्दी; khadi boli, khari boli; ISO 639-3: hin Arhivirano 11. 10. 2012. na Wayback Machine) indoevropski je jezik koji se uglavnom govori u sjevernoj i centralnoj Indiji. Njemu je srodan cijeli niz indoarijskih dijalekata: pandžabski, sindski i gudžaratski na sjeverozapadu; maratski na jugu; Orīya na jugoistoku, bengalski na istoku i nepalski na sjeveru.

Pod pojmom hindu se podrazumijeva i standardizirana verzija hindustanskog jezika koja je 26. januara 1965. godine postala službeni jezik Indije, uz dotadašnji engleski i još 21 jezik naveden u indijskom ustavu.

Hindu se često navodi kao suprotnost urduu, još jednoj standardiziranoj verziji hindustanskog jezika, koji predstavlja službeni jezik Pakistana i nekoliko indijskih saveznih država. Osnovna razlika između dva jezika je u tome da je standardno pismo hindija Devanāgarī, i da mu je rječnik očišćen od perzijskih i arapskih riječi, dok se urdu piše na perzijskom pismu i sadržava veliki broj perzijskih i arapskih riječi. Urdu je ponekad naziv za sve hindustanske dijalekte, osim standardnog jezika.

Govori ga 180.000.000 ljudi u Indiji (1991 UBS)[1]; 106.000 u Nepalu (2001 popis); 361.000 u Južnoafričkoj Republici (2003); 2.200 u Ugandi (1994) gdje su migrirali u ranom 20. vijeku.

Reference[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]