Historija Nizozemske

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Historija Holandije)
Ujedinjeno Holandsko kraljevstvo (1815 -1830.)
1. Holandija
2. Limburg
3. Belgija
4. Provincija Luksemburg (Belgija)
5. Luksemburg

Historija Holandije je historija pomorskih ljudi koji su nastanjivali deltu Sjevernog mora u sjeverozapadnoj Evropi. Njena historija počinje u četvrtom stoljeću formiranjem regije na granici Rimskog carstva. Ta regija je bila pod sve većim pritiskom germanskih naroda koji su se kretali prema zapadu. Kada se Rimsko carstvo raspalo, ovo područje su naselila tri dominantna germanska naroda, i to Frisijanci na sjeveru, Sasi na sjeveroistoku i Franci na jugu.

U srednjem vijeku, potomci Franaka, Karolinška dinastija, je dominirala područjem, a zatim je proširila svoju vladavinu na veliki dio zapadne Evrope. Regija Holandija je zbog toga postala dio Donje Lotaringije unutar Franačkog i Svetog Rimskog carstva

1433. godine vojvoda Burgundije je preuzeo kontrolu nad Donjom Lotaringijom, i stvorio Burgundijsku Holandiju koja je uključivala modernu Belgiju, Luksemburg i dio Francuske. Za vrijeme cara Karla V, ona je proglasila svoju nezavisnost od Njemačke i Francuske, a zatim postala dio Španije.

Katolički kraljevi Španije su preduzeli jake mjere protiv protestantizma i drugih neslaganja između naroda današnje Belgije i Holandije. Holandski revolt je doveo do razdvajanja Burgundijske Holandije na južnu "Špansku Holandiju", koja je sačinjavala današnju Belgiju i Luksemburg, i sjevernu "Veliku provinciju", iz koje je moderna Holandija razvijena.

Holandsko zlatno doba je imalo svoj vrhunac oko 1667. godine, kada je došlo do procvata trgovine, industrije, umjetnosti i nauke. Holandija je razvila i Holandsku Istočnoindijsku kompaniju, koja je postala jedan od najranijih i najvažnijih nacionalnih trgovačkih kompanija.

Tokom 18. stoljeća, moć i bogatstvo Holandije se smanjivalo. Niz ratova protiv Britanije i Francuske je oslabilo. Britanija je to iskoristila i preuzela od Holandije sjevernoameričku koloniju Novi Amsterdam, pretvarajući ga u Njujork. Porasli su nemiri i sukobi između Orangista i Patriota. Nakon Francuske revolucije, Napoleon je osnovao satelit državu Kraljevinu Holandiju (1806. - 1810.), koja je kasnije postala Francuska pokrajina.

Nakon pada Napoleona 1815. godine, nastalo je prošireno Ujedinjeno Kraljevstvo Holandija, sa dinastijom Orange na čelu, vladajući Belgijom i Luksemburgom. Belgija se pobunila 1830. godine i 1839. godine je dogovoreno dijeljenje ujedinjenog Kraljevstva Holandije na tri zemlje. Nakon konzervativnog perioda, novim ustavom 1848. godine zemlja je postala parlamentarna demokratija sa  monarhom na čelu. Moderni Luksemburg je u početku ostao ujedinjen sa Holandijom, ali danas vlada posebna grana holandske porodice.

Holandija je bila neutralna za vrijeme Prvog svjetskog rata, ali je tokom Drugog svjetskog rata napadnuta i okupirana od strane nacističke Njemačke. Nacisti su pogubili gotovo sve jevreje u Holandiji (najpoznatija je Ana Frank). Kada se povećao holandski otpor, nacisti su povukli zalihe hrane za veliki dio zemlje uzrokujući veliku glad 1944. i 1945. godine. Holandija je 1943. godine izgubila kontrolu nad Indonezijom, koja je postala kolonija Japana. Nakon Japanske predaje 1945. godine, Indonezija proglašava nezavisnost 1947. godine. Surinam proglašava nezavisnost od Holandije 1975. godine. Nakon rata dolazi do brzog ekonomskog oporavka, zatim uvođenja socijalne države i doba mira i prosperiteta. Holandija formira novi ekonomski savez sa Belgijom i Luksemburgom, Beneluks, i postaje jedan od članica Evropske unije i NATO-a. U posljednjih nekoliko desetljeća, holandska ekonomija je usko povezana sa Njemačkom i veoma je prosperitetna. Nakon Drugog svjetskog rata religija je odvojena od države. Broj vjernika katoličke i protestantske vjeroispovjesti opada. Međutim, dolazak imigranata muslimana prouzrokuje novu polarizaciju u 21. stoljeću.

Prahistorija[uredi | uredi izvor]

Holandija je bila naseljena prvim ljudima prije 37.000 godina, što potvrđuju alati otkriveni u Woerdenu 2010. godine. Fragment lobanje 40.000-godišnjeg neandertalca je pronađen 2009. godine u pijesku iskopanom na obali Sjevernog mora u blizini obale Zeland.

Tokom posljednjeg ledenog doba, Holandija je imala tundra klimu sa oskudnom vegetacijom, a stanovnici su preživljavali kao lovci-skupljači. Nakon završetka ledenog doba, razne paleolitske skupine ljudi su naselile ovo područje. Poznato je da su pravili kanue. Najstariji nađeni kanu na svijetu je Pese kanu. Analizom ugljika-14 je ustanovljeno da je izgrađen između 8.200 godine p.n.e. i 7.600 godine p.n.e. Ovaj kanu je izložen u Drents muzeju u Assenu.

Pobuna protiv Španije[uredi | uredi izvor]

Godine 1556. Holandija je postala dijelom španskog ogranka Habsburškog Carstva. Protestanska Holandija odbijala je biti pod vlašću katoličke Španije. Izbila je pobuna i 1581. godine sedam sjevernih provincija proglasilo je nezavisnost od Španije. Nakon dugog i krvavog rata, objavljeno je primirje 1609. godine. Nezavisnost od Španije konačno je dogovorena 1648. godine.

Princ Vilim III Oranski, poznat i kao Vilim Šutljivi, (1533 - 1584. godine) stigao je iz Orangea u južnoj Francuskoj, no bio je najveći zemljoposjednik u Holandiji i protivnik španske vlasti. Godine 1576. postao je vođa Ujedinjenih holandskih provincija i dokazao se kao izvrstan general. Ubijen je u atentatu prije nego što je Holandija stekla svoju nezavisnost.

Holandski ratovi[uredi | uredi izvor]

Uvriježeno je mišljenje da se Holanđani stoljećima bore isključivo protiv mora, otimajući metar po metar zemlje od Sjevernog mora. Ipak, ova pomorska zemlja kroz vijekove je vodila i brojne ratove. Holandija je stvorena u ratu. Posjed habsburške Španije, sedam sjevernih provincija (Holandija, Zeeland, Utrecht, Gelderland, Overisel, Frizija i Hroningen) stvaraju 1579. godine pod vodstvom Wilhelma Oranskog Nassauskog, Utrechtski savez koji 1581. odbacuje suverenitet španske krune i proglašava nezavisnost. Rat za oslobođenje od španske vlasti se vodio uglavnom oko tvrđava, jer je svaki holandski grad bio utvrđen. Prekretnicu u ratu predstavlja oslobođenje Hroningena 1594. godine od španske vlasti, čime je oslobođena teritorija sedam provincija. Nakon dvanaestogodišnjeg primirja (1609 - 1621.) rat se nastavlja i traje sve do 1648. godine kada je Westfalskim mirom potvrđena podjela Holandije na sjeverne provincije nazvane Republika Ujedinjene Holandije i južne koje stvaraju špansku Holandiju (iz kojih je kasnije nastala Belgija).

Po oslobođenju od španske vlasti, Holandija razvija snažnu pomorsku trgovinu u evropskim morima i sa prekomorskim zemljama, osniva kolonije i ometa portugalsku trgovinu na Dalekom istoku. Godine 1602. osniva se Der Vereenigde Oost - Indische Compagnie (Ujedinjena istočno-indijska kompanija). U kratkom periodu, 1603 - 1610. godine Holanđani su istjerali Portugalce sa Šri Lanke i Molučkih otoka, osnovali skladišta i trgovačke stanice u Perzijskom zalivu, Indiji, Malajskom arhipelagu i na Tajvanu. Kao središte holandskog kolonijalnog carstva, Jan Coen, generalni guverner Holandskih istočnih Indija gradi 1619. godine Bataviju (današnja Džakarta). Holanđani su napadali portugalske posjede na obali Istočne Afrike, osnovali naselja u Zapadnoj Africi, na Zlatnoj Obali, zauzeli Luandu, a 1652. godine su se naselili i utvrdili na Rtu dobre Nade. U Sjevernoj Americi su osnovali koloniju Novu Holandiju na rijekama Delaware i Hudson, sa glavnim gradom Novim Amsterdamom, današnjim New Yorkom. I u Brazilu su osnovali koloniju Novu Holandiju.

Holandska trgovačka i kolonijalna ekspanzija dovela je do izgradnje velike mornarice i do brojnih ratova za pomorsku prevlast. Holandija je u prvoj polovini XVII vijeka zauzela vodeći položaj u svjetskoj pomorskoj trgovini. Njene trgovačke rute su se protezale od Japana do Holandije, a zahvaljujući plovnim rijekama (Meuse, Rajna) njena trgovina je dopirala duboko u Evropu. Holandija je raspolagala sa oko 16.000 trgovačkih brodova, dok su sve ostale evropske pomorske države zajedno imale oko 4.000 trgovačkih brodova, od čega je Engleska imala oko 570. Uz to je imala monopol na lov na haringe u Sjevernom moru i znatan udio u lovu na kitove (3000 ribarskih brodova, godišnji dohodak 60 miliona guldena).

Nakon revolucije 1648. godine Engleska je pristupila nacionalizaciji svog tržišta jer je u to vrijeme devet desetina engleske vanjske trgovine kontrolisala Holandija. Kao uzrok rata navodi se engleski Navigation Act (1651. godine) kojim je drastično pogođena holandska trgovina.

U tri englesko - holandska pomorska rata (1652 - 1654., 1665 -1667. i 1672 - 1674. godine) borbe su se vodile uglavnom na moru, u međusobnim pomorskim borbama, gusarenju, otimanjima kolonijalnih posjeda i pomorskim blokadama. Nakon okončanja trećeg rata, Holandija je bila prisiljena priznati Engleskoj bezuslovno pravo prvenstva na moru, pravo engleske ratne zastave na pozdrav, ustupiti Engleskoj Novi Amsterdam, priznati joj brojne povlastice u Istočnim Indijama i platiti ratnu odštetu. U XVIII vijeku Holandija učestvuje u brojnim ratovima. Od 1701. godine učestvuje u Ratu za špansko naslijeđe koji je završio Utrechtskim mirom (1711.) kojim su utvrđeni posjedi i nezavisnost Holandije. U ratu za austrijsko naslijeđe (1740 - 1748. godine) zbog ratnih neuspjeha i upada francuskih snaga u Holandiju, dolazi 1747. godine do ustanka u kojem je za nasljednog vladara sedam holandskih provincija postavljen Vilim IV Oranski iz sporedne loze Oranje, čime je obnovljena vlast te dinastije, ugašena nakon smrti Vilima III Oranskog (1702. godine).

Zbog pomaganja američkoj strani za vrijeme Američkog rata za nezavisnost (1775 - 1783. godine) Velika Britanija objavljuje rat u kojem učestvuju Francuska i Španija (1778 - 1783. godine) a koji završava nepovoljno za Holandiju. Posljedica toga su stranačke borbe između aristokratske stranke i pristalica dinastije Oranje koje dovode do abdikacije Vilima V i građanskog rata (1785 - 1786. godine). Uz podršku pruskog kralja Friedricha II, holandski vladar je vraćen na vlast, no stanje u zemlji je sporo sređivano.

Portret Napoleona Bonapartea, djelo Jacques-Louisa Davida.

U Reanciskim revolucionarnim ratovima Francuzi 1795. godine osvajaju Holandiju i proglašavaju je Batavijskom republikom. Napoleon I je 1806. godine proglašava Kraljevinom Holandijom i na tron postavlja svog brata Louisa Bonapartea. Pošto se Louis Bonaparte odrekao 1810. godine prijestolja Holandija je priključena Francuskoj.

Nakon Napoleonovog poraza, odlukom Bečkog kongresa 1815. godine, Holandija i Belgija su spojene u Kraljevinu Holandiju pod Vilimom I. Revolucijom 1830. godine Belgija se oslobađa holandske vlasti.

U 1814. godini Holandija je povratila svoje kolonijalne posjede u Istočnim Indijama i u XIX vijeku vodi kolonijalne ratove za proširenje Holandske Istočne Indije, pretežno u Malajskom arhipelagu, na otocima Javi, Sumatri, Borneu, Celebesu, te na Novoj Gvineji.

U Prvom svjetskom ratu Holandija je bila neutralna, a tu je neutralnost namjeravala zadržati i u Drugom svjetskom ratu. Međutim, to nije bila i Hitlerova namjera. Tako Njemačka napada Holandiju 1940. godine bez objave rata, nakon što je holandska vlada odbila Hitlerov zahtjev za ulazak njemačkih vojnih jedinica u Holandiju radi zaštite njenog integriteta od navodne britansko - francuske agresije. Njemačke jedinice su iskoristile vertikalni manevar, te kombinacijom zračnih udara, zračno desnatnih operacija i prodora oklopno mehanizovanih snaga u kratkom roku zauzela Holandiju.

Holandska vlada na čelu s kraljicom je 1940. godine napustila zemlju, a vrhovni vojni zapovjednik, general H. Vingelman je po kraljičinom odobrenju poveo pregovore o primirju i iste te godine potpisao kapitulaciju. Tokom pregovora, došlo je do njemačkog zračnog napada na Roterdam u kojem je izgorjelo oko 25.000 kuća u staroj gradskoj jezgri i poginuo veliki broj građana. Tokom rata, u Holandiji je djelovao snažan pokret otpora, a ostaci holandske vojske, ratne i trgovačke mornarice borili su se tokom rata na savezničkoj strani. Nakon konačnog oslobođenja u maju 1945. godine Holandija se angažuje u svojim kolonijama, primarno u ratu u Indoneziji koji okončava u novembru 1949. godine kada Holandija priznaje nezavisnost Indonezije, što predstavlja početak okončanja holandskog kolonijalnog razdoblja.

Holandija se u aprilu 1949. godine priključuje NATO-u. Holandske jedinice su učestvovale u Korejskom ratu, u sklopu brojnih mirovnih operacija UN, te u sklopu djelovanja NATO-a, u raznim operacijama uključujući i Zaljevski rat 1990. godine protiv Iraka, kao i djelovanja tokom rata u Hrvatskoj, BiH, na Kosovu i u SR Jugoslaviji.

Velika mrlja na holandskoj savjesti ostaje Srebrenica, koju je kao zaštićenu zonu štitila holandska jedinica (Dutch bat) u sastavu snaga UN u Bosni i Hercegovini. Holandska komanda je bez borbe predala Srebrenicu i civile pod svojom zaštitom srpskim snagama pod zapovjedništvom Ratka Mladića. Srpske snage su puštene u zaštićenu zonu izvršile najveći masovni pokolj u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, brutalno ubijajući oko 8.000 ljudi (Genocid u Srebrenici).

Bogatstvo Holandije[uredi | uredi izvor]

Nakon oslobađanja od španske vlasti, holandska država se obogatila. Trgovci su zgrtali bogatstvo prekomorskom trgovinom, a u velikom broju pristizale su vješte jevrejske i protestantske izbjeglice bježeći od progona iz katoličke Evrope. Otvorenost holandskog društva poticala je slobodnu razmjenu ideja. Cvjetala je nauka, a slikari poput Vermeera i Rembrandta stvarali su remek-djela za bogatu srednju klasu.

Holandsko kolonijalno carstvo

Kao vodeća pomorska trgovačka nacija u Evropi, Holandija se morala boriti da bi zaštitila svoje bogastvo. Trgovačko suparništvo, najprije sa Engleskom, a potom sa Francuskom u XVII vijeku, dovelo je do ratova koji su oslabili holandsku moć.

Holandsko carstvo[uredi | uredi izvor]

Krajem XVI vijeka holandski trgovci su plovili u potrazi za začinima do Indijskog okeana. Radi uspostavljanja te trgovine 1602. godine osnovana je holandska istočnoindijska kompanija. Trgovačke stanice osnovane su u Indiji, Kini, Japanu i na prostoru današnje Indonezije. Godine 1650. Holandija je vladala velikim carstvom u istočnoj Aziji a holandski trgovci obogatili su se trgujući s Istokom. Iako su neki imali sjedište u glavnom gradu holandskog istočnog carstva Bataviji (današnja Jakarta u Indoneziji), većina je sebi gradila velike kuće u Amsterdamu. Te kuće su morale biti lagane konstrukcije jer su bile smještene na nestabilnom i isušenom zemljištu uz same gradske kanale. Zbog toga su građene od laganih materijala kao što su cigla i pješčenjak te s velikim prozorima. Začini, kao što su biber, klinčići i muškatni oraščić, imali su vrlo visoke cijene u XVI i XVII vijeku. Holanđani su porazili Portugalce i Britance te preuzeli kontrolu nad trgovinom začina s Evropom. Uspostavili su carstvo na jugoistoku Azije gdje su ujedno uzgajali i kafu.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]