Hokej na ledu na Zimskim olimpijskim igrama 2014.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hokej na ledu na ZOI 2014.
Turniri
Muškarci  Žene
Kvalifikacije
Muškarci  Žene
Sastavi
Muškarci  Žene

Olimpijski turniri u hokeju na ledu na ZOI 2014. održani su u dvjema dvoranama, međusobno udaljenim 300 m, u sklopu Olimpijskog parka u Sočiju. Ledena dvorana "Boljšoj", koja prima 12.000 gledalaca, liči na Faberžeovo jaje.[1] Arena "Šajba", kapaciteta 7.000 gledalaca, jeste pokretna struktura koja će nakon Igara biti korištena u drugom ruskom gradu.[2] Obje dvorane imaju dimenzije koje zadovoljavaju međunarodne standarde (60 x 30 m).[3]

U muškoj konkurenciji takmičilo se 12 reprezentacija, a u ženskoj 8. Oba turnira počela su 8. februara; ženski je završen 20, a muški 23. februara. U obje konkurencije reprezentacije Kanade završile su turnir bez poraza i ponovo osvojile zlatnu medalju nakon što su to uradile na domaćem terenu u Vancouveru prije 4 godine.

Kvalifikacije[uredi | uredi izvor]

Muški turnir[uredi | uredi izvor]

Kvalifikacijski kriterij za olimpijski turnir određen je prema plasmanu reprezentacija na IIHF-ovoj listi nakon SP-a 2012. 9 prvoplasiranih s liste automatski je steklo pravo nastupa u Sočiju, dok su se za preostala 3 mjesta mogle boriti sve reprezentacije kroz kvalifikacijske turnire.

Ženski turnir[uredi | uredi izvor]

I kod žena je kvalifikacijski kriterij bio plasman na IIHF-ovoj listi nakon SP-a 2012. Pet prvoplasiranih reprezentacija s liste automatski se kvalificiralo za Igre, Rusija se kvalificirala kao domaćin, a za preostala 2 mjesta mogle su se boriti sve reprezentacije kroz kvalifikacijske turnire.[3]

Zemlje učesnice[uredi | uredi izvor]

Muški turnir[uredi | uredi izvor]

Devet reprezentacija kvalificiralo se prema plasmanu na rang-listi IIHF-a, a 3 kroz kvalifikacijske turnire.[3] Format je bio isti kao i 2010: 3 grupe sa po 4 ekipe i sa 4 kola eliminacijskih utakmica. Pobjednici grupa i najbolja drugoplasirana ekipa bile su slobodne u 2. kolu, dok je ostalih 8 ekipa igralo kvalifikacijske utakmice. NHL je dozvolila svojim igračima da učestvuju na ovom turniru.

Ženski turnir[uredi | uredi izvor]

Za ženski turnir uveden je novi format, po kojem su 4 najbolje plasirane reprezentacije sa IIHF-ove liste igrale u grupi A, a ostale 4 u grupi B. Posljednje 2 reprezentacije iz grupe A u četvrtfinalu su igrale protiv 2 prvoplasirane iz grupe B, dok su prve 2 reprezentacije iz grupe A automatski osigurale polufinale.

Osvajači medalja[uredi | uredi izvor]

Zlato Srebro Bronza
Muškarci
(detalji)
 Kanada


Jamie Benn
Patrice Bergeron
Jay Bouwmeester
Jeff Carter
Sidney Crosby
Drew Doughty
Matt Duchene
Ryan Getzlaf
Dan Hamhuis
Duncan Keith
Chris Kunitz
Roberto Luongo
Patrick Marleau
Rick Nash
Corey Perry
Alex Pietrangelo
Carey Price
Patrick Sharp
Mike Smith
Martin St. Louis
P. K. Subban
John Tavares
Jonathan Toews
Marc-Édouard Vlasic
Shea Weber

Švedska
Daniel Alfredsson
Nicklas Bäckström
Patrik Berglund
Alexander Edler
Oliver Ekman-Larsson
Jhonas Enroth
Jimmie Ericsson
Jonathan Ericsson
Loui Eriksson
Jonas Gustavsson
Carl Hagelin
Niklas Hjalmarsson
Marcus Johansson
Erik Karlsson
Niklas Kronwall
Marcus Krüger
Gabriel Landeskog
Henrik Lundqvist
Gustav Nyquist
Johnny Oduya
Daniel Sedin
Jakob Silfverberg
Alexander Steen
Henrik Tallinder
Henrik Zetterberg
 Finska


Juhamatti Aaltonen
Aleksander Barkov
Mikael Granlund
Juuso Hietanen
Jarkko Immonen
Jussi Jokinen
Olli Jokinen
Leo Komarov
Sami Lepistö
Petri Kontiola
Lauri Korpikoski
Lasse Kukkonen
Jori Lehterä
Kari Lehtonen
Olli Määttä
Antti Niemi
Antti Pihlström
Tuukka Rask
Tuomo Ruutu
Sakari Salminen
Sami Salo
Teemu Selänne
Kimmo Timonen
Ossi Väänänen
Sami Vatanen

Žene
(detalji)
 Kanada


Meghan Agosta-Marciano
Gillian Apps
Mélodie Daoust
Laura Fortino
Jayna Hefford
Haley Irwin
Brianne Jenner
Rebecca Johnston
Charline Labonté
Geneviève Lacasse
Jocelyne Larocque
Meaghan Mikkelson-Reid
Caroline Ouellette
Marie-Philip Poulin
Lauriane Rougeau
Natalie Spooner
Shannon Szabados
Jenn Wakefield
Catherine Ward
Tara Watchorn
Hayley Wickenheiser

 Sjedinjene Američke Države


Kacey Bellamy
Megan Bozek
Alexandra Carpenter
Julie Chu
Kendall Coyne
Brianna Decker
Meghan Duggan
Lyndsey Fry
Amanda Kessel
Hilary Knight
Jocelyne Lamoureux
Monique Lamoureux-Kolls
Gisele Marvin
Brianne McLaughlin
Michelle Picard
Josephine Pucci
Molly Schaus
Anne Schleper
Kelli Stack
Lee Stecklein
Jessie Vetter

 Švicarska


Janine Alder
Livia Altmann
Sophie Anthamatten
Laura Benz
Sara Benz
Nicole Bullo
Romy Eggimann
Sarah Forster
Angela Frautschi
Jessica Lutz
Julia Marty
Stefany Marty
Alina Müller
Katrin Nabholz
Evelina Raselli
Florence Schelling
Lara Stalder
Phoebe Stanz
Anja Stiefel
Nina Waidacher

U dobi od 43 godine i 234 dana Teemu Selänne postao je najstariji hokejaš koji je osvojio neku olimpijsku medalju osvojivši bronzu kao član reprezentacije Finske. On drži i olimpijski rekord za najveći ukupni broj bodova (zbir golova i asistencija), popravivši ga na 43.[4] Osim toga, dijeli i rekord po broju Igara na kojima je nastupio; ovo su mu bile šeste.[5]

Na doping-testu A-uzorak Nicklasa Bäckströma ukazivao je na doping pseudoefedrinom i bio mu je zabranjen nastup u finalu. B-uzorak, analiziran nakon finala, također je pokazao vrijednosti iznad dozvoljene granice.

Tabela medalja[uredi | uredi izvor]

Nakon oba turnira
Plasman Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1. Kanada 2 0 0 2
2. Švedska 0 1 0 1
SAD 0 1 0 1
4. Finska 0 0 1 1
Švicarska 0 0 1 1

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Bolshoy Ice Dome – Venues – Sochi 2014 Olympics". Sochi2014.com. 21. 12. 2013. Arhivirano s originala, 19. 2. 2014. Pristupljeno 8. 2. 2014.
  2. ^ "Shayba Arena – Venues – Sochi 2014 Olympics". Sochi2014.com. Arhivirano s originala, 6. 4. 2014. Pristupljeno 8. 2. 2014.
  3. ^ a b c "Big ice in Sochi 2014". Iihf.com. Arhivirano s originala, 7. 2. 2014. Pristupljeno 8. 2. 2014.
  4. ^ Kevin Oklobzija (22. 2. 2014). "Teemu Selanne ends Olympic career a medalist". USA Today.
  5. ^ Dave Lozo (22. 2. 2014). "Olympic Hockey 2014: Finnish Flash Teemu Selanne Cements His Legacy". Bleacher Report.