Hromoplast

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Boje lapova i latica pčelinje orhideje Ophrys apifera zavise od specijaliziranih organela biljnih ćelija koje se zovu hromoplasti.

Hromoplasti (grč. χρῶμα - hroma = boja + πλαστός - plastós = oblikovan) su plastidi – raznolike organele koje sintetiziraju i sadrže pigment kod fotosyntskih eukariota.[1] Prema teoriji o njihovom endosimbiotskom porijeklu, kao i ostali plastidi, uključujući i hloroplaste i leukoplaste, oni su potomci simbiotskih prokariota, najvjerovatnije cijanobakterija.[2][3][4][5][6]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Hromoplasti su nađeni u plodovima, cvjetovima, korijenju i listovima sa stresnim starenjem, gdje su odgovorni za njihovu pigmentaciju, odnosno sve nijanse boja. Redovno su povezani sa velikim porastom količine karotinoida. Pretvaranje hloroplasta u hromoplaste u sazrevanju je klasičan primjer.

Općenito se nalaze u zrelim tkivima gdje su izvedenice prethodnih zrelih plastida. Plodovi i cvjetovi su najuobičajenije strukture za biosintezu karotinoida, kao i ostaliuh reakcija u kojima je uključena sinteza šećera, škroba, lipida, aromatskih spojeva, vitamina i hormona. DNK hloroplasta i hromoplasta je identična. Određene razlike DNK koje se nađu analizom putem tečne hromatografije hromoplasta krompira otkrivaju povećanu metilaciju citozina.

Glavna funkcija hromoplasta je sinteza i pohranjivanje pigmenata, kao što su narandžin karoten, žuti ksantofili i razni drugi crveni pigmenti. Kao takvi, njihova boja varira ovisno o tome koji pigment sadrže Glavni evolucijski cilj hromoplasta je vjerojatno da privuče oprašivače ili frugivore obojenih plodova, koji pomažu oplodnji i rasijavanju sjemena]]. Međutim, oni se također nalaze i u korijenima, kao što su mrkva i slatki krompir. Oni omogućavaju nakupljanje velike količine spojeva netopivih u vodi u inače vodenastim dijelovima biljaka.

Kada je listovi promjene boje u jesen, to je zbog gubitka zelenih hlorofila, što demaskira prethodno postojeće karotenoide. U ovom slučaju, proizvodi se relativno malo novih karotenoida u plastidima, a pigmenati koji su povezani sa starenjem su nešto drugačiji od aktivne konverzije u hromoplastima posmatranim u voću i cvjetovima.

Postoje neke vrste cvjetnica koje sadrže malo ili nimalo karotinoida. U takvim slučajevima, postoje plastidi koji su prisutni u laticama koji liče na hromoplaste i ponekad se vizuelno ne razlikuju. Antocijanini i flavonoidi se nalazi u ćelijskim vakuolama i odgovorni su za druge boje pigmenta.

Termin "hromoplast" se uobičajeno odnosi na bilo koji pigmentirani plastid, uglavnom da bi se razlikovao ood raznih tipova leukoplasta, plastidsa koji nemaju pigmente. U ov om smislu, hloroplasti su specifični tip hromoplasta. Ipak , "hromoplast" je mnogo češći za označavanje plastida sa pigmentom osim hlorofila.

Strukture i klasificacija[uredi | uredi izvor]

Koristeći svjetlosni mikroskop hromoplasti se mogu razlikovati i svrstati se u četiri osnovna tipa. Prvi tip se sastoji od proteinske strome sa granulama. Drugi se sastoji od proteinskih kristala i amorfnih pigmentnih granula. Treći tip se sastoji od proteina i pigmentnih kristala. Četvrti tip je hromoplast koji sadrži samo kristale. Elektronskim mikroskopom otkriva se još više, što omogućava identifikaciju skeleta, kao što su globule, kristali, membrane, vlakna i tubule. Skelet pronađena u hromoplastIma se ne nalazi u zrelim plastidima, kada je od njih odvojen.[7]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Whatley JM, Whatley FR (1987). "When is a Chromoplast". New Phytologist. 106 (4): 667–678. doi:10.1111/j.1469-8137.1987.tb00167.x.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  2. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ^ Alberts B.; et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 0-8153-4072-9. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  6. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  7. ^ Camara B, Hugueney P, Bouvier F, Kuntz M, Monéger R (1995). "Biochemistry and molecular biology of chromoplast development". Int. Rev. Cytol. 163: 175–247. doi:10.1016/s0074-7696(08)62211-1. PMID 8522420.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Hromoplast&oldid=2730634"