Nogometna reprezentacija Hrvatske

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Hrvatska nogometna reprezentacija
HNS.png
Nadimak Kockasti, Vatreni
Federacija UEFA
Selektor Igor Štimac
Najviše nastupa Stipe Pletikosa (102)
Darijo Srna (102)
Najbolji strijelac Davor Šuker (45)
FIFA kod CRO
FIFA rang 4 (maj 2013.) [1]
Najveći FIFA rang 3 (januar 1999.)
Najniži FIFA rang 125 (mart 1994.)
Kit left arm redsquares.png
Boje ekipe
Kit body CRO08Home.png
Boje ekipe
Kit right arm redsquares.png
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći dres
Boje ekipe
Kit body CRO08Away.png
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući dres
Prva utakmica
Hrvatska 4-0 Švicarska Flag of None.svg
(Zagreb, Kraljevina Jugoslavija, 2. april 1940)
Najveća pobjeda
Flag of Croatia.svg Hrvatska 7-0 Andora Flag of None.svg
(Zagreb, Hrvatska, 7. oktobar 2006.)
Flag of Croatia.svg Hrvatska 7-0 Australija Flag of None.svg
(Zagreb, Hrvatska, 6. juni 1998.)
Najveći poraz
Flag of the NSDAP (1920–1945).svg Njemačka 5-1 Hrvatska Flag of Independent State of Croatia.svg
(Beč, Austrija, 15. juni 1941.)
Flag of None.svg Engleska 5-1 Hrvatska Flag of None.svg
(London, Engleska, 9. septembar 2009.)
Svjetsko prvenstvo u nogometu
Broj učestvovanja 3

Hrvatska nogometna reprezentacija je formirana 1990. godine. Kao članica FIFE odigrala je i petnaest utakmica kao reprezentacija Nezavisne Države Hrvatske, službeni pozdrav je bio "Za Dom spremni", a prva utakmica je odigrana 2. aprila 1940. godine pod svojom zastavom i uz izvođenje Hrvatske himne. Na igralištu Građanskog Hrvati su pobijedili reprezentaciju Švicarske s 4:0. Reprezentacija Hrvatske je u okviru Banovine Hrvatske i Nezavisne Države Hrvatske odigrala ukupno devetnaest utakmica i jednu u okviru Jugoslavije, 12. septembra 1956. godine u Zagrebu protiv reprezentacije Indonezije na insistiranje indonezijskog prvog predsjednika Sukarna.

Sadržaj

Historija [uredi]

1990-e [uredi]

Hrvatska reprezentacija je prvu utakmicu odigrala sa SAD-om 1990. godine i pobijedila 2-1. U kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 1992. godine nije mogla učestvovati jer je član FIFA-e postala tek u julu iste godine. Reprezentacija je igrala na prvom značajnijem turniru na Evropskom prvenstvu 1996. Europsko prvenstvo 1996. u Engleskoj za Hrvatsku je značilo više od nogometa. Najbolji igrač u kvalifikacijama bio je Slaven Bilić, premda se ne može poreći da su golovi Davora Šukera donosili odlučujuću prevagu momčadi Miroslava Blaževića. Hrvatska je pružila neke zaista spektakularne partije u kvalifikacijama, kao pobjeda protiv Italije u Palermu 2:1, remi s istima u Splitu 1:1, pobjeda protiv Slovenije u Ljubljani 2:1, i druge. Završili su kao prvi ispred tadašnjeg doprvaka svijeta Italije i izravno se plasirali na EP. Nakon prve utakmice s Turskom, koju je Hrvatska pobijedila 1:0 golom Vlaovića, uslijedila je utakmica sa Danskom u Sheffieldu. Hrvatska je pobijedila 3:0, dvaput je pogodio Šuker, jednom Zvonimir Boban. Sve je u postavi funkcioniralo besprijekorno i trijumf je bio logična posljedica. U trećoj utakmici Hrvatska je odmarala većinu igrača i Portugal je to iskoristio te pobijedio 3:0, golovima Figa, Joao Pinta i Domingosa. U četvrtfinalu susreli su se s Nijemcima. Igralo se na Old Traffordu, a ambijent je bio fantastičan. Njemačka je povela pogotkom Klinsmanna iz penala, a izjednačio je Davor Šuker. Međutim, Nijemci su zabili preko Sammera, a Hrvatska je uzdignite glave napustila prvenstvo. Tu utakmicu obilježile su brojne kontroverze, prvenstveno glede suđenja. Mnogi su imali dojam da su suci u toj utakmici dosta pomogli Nijemcima isključivši Štimca, i zbog nedosuđenog prekršaja nad Jerkanom prije Sammerovog pogotka, kojim je Njemačka došla do pobjede.

Na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, Hrvatska je osvojila treće mjesto, a najbolji strijelac bio Davor Šuker sa 6 golova. To je bio i ostao najveći uspjeh reprezentacije. U prvoj utakmici Hrvatska je slavila protiv Jamajke 3:1. Prvi gol na svjetskim prvenstvima za Hrvatsku dao je Mario Stanić u 27. minutu. Jamajka je izjednačila preko Earlea, ali je Hrvatska vratila prednost i osigurala pobjedu preko Prosinečkog i Šukera. Slijedeća prepreka bio je Japan. Za utakmicu s Japanom se znalo da će biti presudna partija, budući da se pretpostavljala pobjeda protiv Jamajke, kao i poraz od Argentine. Po nesnosnoj sparini u Nantesu Ćirina je momčad uporno lomila entuzijaste iz zemlje izlazećeg sunca. Međutim, u 77. minuti Davor Šuker je na pravo mjesto spremio Asanovićevu loptu, što je značilo prolaz grupe. U trećem meču Hrvatska je golom Pinede izgubila od Argentine 1:0, što će se pokazati ključnim faktorom u cijeloj priči. Naime, Hrvatska je kao drugoplasirana išla na prvoplasiranu momčad grupe s kojom se križala, a to je bila Rumunija. Argentina je išla na jaču momčad, Engleze, koji su iznenađujuće završili drugi. Meč protiv Rumuna također je bio težak, i njihov otpor slomljen je tek nakon penala kojeg je izborio Asanović, a pogodio Šuker. Do kraja utakmice rezultat se nije mijenjao i Hrvatska je prošla u četvrtfinale. Tamo su se susreli sa starim znancima Nijemcima, kojima su osvetu čekali dvije godine. Prvo ih je Jarni načeo dalekometnim šutem za 1:0 , a dokrajčili Vlaović i Šuker, koji se polako penjao ka tituli najboljeg strijelca prvenstva. Završilo je 3:0 i Hrvatska je senzacionalno završila u polufinalu Svjetskog prvenstva. U infarktnoj polufinalnoj utakmici Francuska je slavila, nakon što je Hrvatska vodila još jednim golom Davora Šukera. Dvaput je pogodio Lillian Thuram, i Francuska je slavila 2:1. Hrvatska se međutim psihološki uspjela potpuno vratiti i u utakmici za treće mjesto svladala fantastičnu Holandiju 2:1 i postigla najveći uspjeh u historiji. Davor Šuker postigao je 6 golova čime je postao prvi strijelac Svjetskog prvenstva.

U kvalifikacijama za Euro 2000 Hrvatska je bila smještena u grupu sa Jugoslavijom, Irskom, Makedonijom i Maltom. U prvoj utakmici iznenađujuće su izgubili u gostima od Republike Irske 2:0, što je bio veliki udarac Ćirinim trupama u pohodu na Euro. Nakon toga svladali su Makedoniju i Maltu, ali još jedan udarac, pokazalo se i presudan u toj priči, bio je remi s Makedonijom u Skopju 1:1. Pobjede nad Maltom, Irskom i 2 remija sa Jugoslavijom nisu bili dovoljni za plasman, i Hrvatska je u teškoj i izjednačenoj grupi završila treća, te tako prvi put ostala bez prvenstva.

2000-e [uredi]

Kvalifikacije za SP 2002. odradili su briljantno primivši samo 1 pogodak. Kvalifikacije su počele remijima sa Belgijom i Škotskog, nakon čega je Miroslav Blažević dobio otkaz, a za novog izbornika postavljen je Mirko Jozić. No, nakon toga Hrvatska je zaredala sa pobjedama nad Latvijom i San Marinom te remizirala sa Škotskom u Glasgowu. U posljednjem, odlučujućem meču igrala je sa Belgijom, i samo je pobjeda značila prvo mjesto. Hrvatska je pobijedila golom Alena Bokšića 1:0, i kao prvoplasirana izravno izborila prvenstvo u Koreji i Japanu. Vatrena kompozicija za SP bila je sastavljena od iskusnih igrača sa prijašnjih turnira, kao što su Šuker, Prosinečki, Bokšić, Jarni ili Soldo, te novih igrača, uglavnom debitanata na velikim takmičenjima, kao što su Pletikosa, Olić, Vugrinec, Vranješ i ostali. U grupi su ih čekali Meksiko, Italija i Ekvador. Hrvatska nije dobro počela takmičenje. U prvoj utakmici slavio je Meksiko golom Blanca iz penala i malotko je očekivao da se Jozićeva garnitura može izvući protiv Italije nakon početne pljuske od Meksika. Ali jeste. Olić i Rapaić na brzinu su anulirali prednost koju je postavio Vieri, i Hrvatska je slavila sa 2:1 u Ibarakiju, te se dovela u zgodnu poziciju uoči sraza sa Ekvadorom. Međutim, Ekvador je iznenadio pobjedom od 1:0, i Hrvatska se oprostila od SP-a. Dalje su prošli Meksiko i Italija, a smijenjen je Mirko Jozić. Novi izbornik Hrvatske postao je Otto Barić.

Kvalifikacije za Euro 2004 nisu dobro počele, nakon domaćeg remija sa Estonijom uslijedio je poraz u gostima od Bugara 2:0. Iako im to nitko nije predviđao, Hrvatska se vratila i do kraja uspjela ostvariti zapažene rezultate, kao pobjedu nad Belgijom 4:0, i Bugarskom 1:0, i kao drugoplasirana ekipa, iza Bugarske, otišla u baraž. U baražu su izvukli susjednu Sloveniju. Prva utakmica u Zagrebu završila je 1:1, dok je u uzvratu slavila Hrvatska pogotkom Dade Prše, i izborila EP. Izvučeni su u tešku grupu sa Engleskom, Francuskom i Švicarskom. Prva utakmica sa Švicarskom završila je 0:0, i pred Hrvatskom je bio težak zadatak prolaska grupe i vađenje protiv Francuske i Engleske. Pred meč s Francuzima u Leiriji, izbornik Otto Barić bio je jedan od rijetkih koji je govorio kako Hrvatska nije bez izgleda. Nakon vodstva Francuza autogolom Tudora, Hrvati su preokrenuli rezultat golovima Rapaića i Prše. Samo su nijanse, nesreća i ne baš blistavi dan suca Miltona-Nielsena pridonijeli dramatičnom izjednačenju. Zabio je Trezeguet, nakon igranja rukom, koje suci nisu vidjeli. U trećoj utakmici Hrvatsku je zasluženo nadigrala bolja Engleska, i pobijedila 4:2, što je značilo oproštaj od turnira.

Hrvatska se pod vodstvom novog selektora Zlatka Kranjčara plasirala na SP 2006. u Njemačkoj. U prvoj utakmici Hrvatska je igrala sa Brazilom, koji je pobijedio 1:0, ali Hrvatska je prikazala jako dobru igru. Opet je Japan čekao Hrvatsku u drugom kolu Svjetskog prvenstva, U Nurnbergu. Međutim, ovaj put se nije dogodila i pobjeda. Vjerojatno i bi da je u 23. minutu Srna pogodio kazneni udarac. Završilo je 0:0, te su tako Kranjčareve trupe silom neprilika sve ostavile za treći meč u grupi, s Australijom. Počelo je dobro, Hrvatska je povela, međutim Australci su preokrenuli rezultat. Do kraja je Hrvatska uspjela samo izjednačiti na 2:2, što nije bilo dovoljno za prolaz grupe. Meč je obilježila i jedna čudna situacija. Naime, Josip Šimunić na toj je utakmici zaradio 3 žuta kartona. Nakon drugog žutog kartona sudija ga nije poslao vani, to je naime učinio tek nakon trećeg kartona. Zlatko Kranjčar dobio je otkaz, a Hrvatska se našla pred neizvjesnom budućnošću.

Nakon nekog vremena dvojbe su riješene, i za selektora je postavljen bivši selektor omladinske reprezentacije i nekadašnji reprezentativac Slaven Bilić. Iako je dočekan skeptično, debitovao je vrlo uspješno. Pobijeđeni su svjetski šampioni Italijani, Hrvatska je slavila 2:0 u prijateljskom meču. Uslijedile su kvalifikacije za Euro 2008. U grupi su bili Hrvatska, Engleska, Rusija, Makedonija, Estonija i Andora. Početak kvalifikacija obilježio je odličan početak, nakon remija u Rusiji pala je Engleska u Maksimiru sa 2:0, i uskoro više nitko nije sumnjao u rad Slavena Bilića. Bile su to možda i najbolje odrađene kvalifikacije Hrvatske ikad, Engleska je pala još jednom, ovaj put sa 3:2 usred Wembley-a, što je značilo i kraj nadanja Gordog Albiona o plasmanu na EP. S Rusima su Vatreni još jednom remizirali, a Izrael, Estoniju i Andoru pobijedili su u obe utakmice. Jedini kiks dogodio se u Skopju protiv Makedonije, gdje su doživjeli poraz. Treba napomenuti da je u ovim kvalifikacijama briljirao Eduardo da Silva.

Na EP 2008. igrali su u grupi s Austrijom, Njemačkom i Poljskom. U prvoj utakmici pobijedili su Austriju 1:0 golom Luke Modrića iz penala. U drugoj utakmici je bilo bitno ne izgubiti od Nijemaca. Međutim, Elf je u Klagenfurtu potučen do nogu, makar to rezultat baš ne pokazuje. Srna i Olić pogodili su za Hrvatsku, dok je Podolskom ostalo tek ublažavanje rezultata. Gubitnik se podnio gospodski i Bilićevoj formaciji iskreno čestitao. U trećoj utakmici pobijedili su Poljsku golom Klasnića i kao prvi u grupi plasirali se u četvrtfinale, gdje su ispali od Turske nakon izvođenja penala. Bilo je 1:1, a strijelac je opet bio Ivan Klasnić.

SP 2010. su preskočili, ispali su u kvalifikacijskoj grupi kada su završili iza Engleske i Ukrajine.

Na EP 2012 plasirali su se pobijedivši Tursku u dodatnim kvalifikacijama ukupnim rezultatom 3-0. [2] Na Euru je Hrvatska dobro krenula. U prvoj utakmici pobijedila je Irsku 3:1, a dva pogotka dao je Mario Mandžukić. U drugoj utakmici igrali su s Italijom 1:1, strijelac je bio također Mandžukić. U trećoj utakmici izgubili su od Španije pred sam kraj susreta, te tako ispali iz grupe te se oprostili od EP-a.

Utakmice [uredi]

Info

Važniji datumi [uredi]

Selektori [uredi]

Dosadašnji nastupi na SP [uredi]

  • 1930. do 1990. - nastupala je kao dio Jugoslavije
  • 1994. - Nije učestvovala zbog prekasnog reaktiviranja članstva/primanja u FIFA-ino članstvo
  • 1998. - Treće mjesto
  • 2002. - Prvi krug
  • 2006. - Prvi krug
  • 2010. - Nije se plasirala

Dosadašnji nastupi na EP [uredi]

Trenutni sastav [uredi]

Broj Ime i prezime igrača Nogometni klub Rođen
Golmani
1 Stipe Pletikosa Flag of Russia.svg Rostov 08. januar 1979.
23 Danijel Subašić Flag of France.svg Monaco 27. oktobar 1984.
Odbrana
Šime Vrsaljko Flag of Croatia.svg Dinamo Zagreb 10. januar 1992.
3 Josip Šimunić Flag of Croatia.svg Dinamo Zagreb 18. februar 1978.
5 Vedran Ćorluka Flag of Russia.svg Lokomotiv Moskva 05. februar 1986.
Dejan Lovren Flag of France.svg Lyon 5. jula 1989.
19 Domagoj Vida Flag of Ukraine.svg Dinamo Kijev 29. april 1989.
13 Gordon Schildenfeld Flag of Greece.svg PAOK 18. mart 1985.
Vezni red
15 Sammir Flag of Croatia.svg Dinamo Zagreb 23. april 1987.
4 Mateo Kovačić Flag of Italy.svg Inter Milan 6. maj 1994.
20 Ivan Perišić Flag of Germany.svg Borussia Dortmund 2. februar 1989.
7 Ivan Rakitić Flag of Spain.svg Sevilla 10. mart 1988.
8 Ognjen Vukojević Flag of Ukraine.svg Dinamo Kijev 20. decembar 1983.
10 Luka Modrić Flag of Spain.svg Real Madrid 09. septembar 1985.
11 Darijo Srna Flag of Ukraine.svg Šahtar Donjeck 01. maj 1982.
19 Niko Kranjčar Flag of Ukraine.svg Dinamo Kijev 13. august 1984.
Napadači
22 Eduardo da Silva Flag of Ukraine.svg Šahtar Donjeck 25. februar 1983.
16 Mario Mandžukić Flag of Germany.svg Bayern München 21. maj 1986.
18 Ivica Olić Flag of Germany.svg Wolfsburg 14. septembar 1979.
9 Nikica Jelavić Flag of England.svg Everton 27. avgust 1985.
Nikola Kalinić Flag of Ukraine.svg Dnjipro 5. januar 1988.

Također pogledajte [uredi]

Vanjski linkovi [uredi]

Reference [uredi]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: