Hum

Hum je jedan od naziva koji označava Humsku zemlju u srednjem vijeku. Upotrebljava se u literaturi i kao oznaka za historijsku Hercegovinu, mada to nije pravilno. Granice i područja koja je obuhvatala Humska zemlja i Hercegova zemlja (Hercegovina) su različite. Humska zemlja je sastavni dio Hercegovine. Obuhvatala je župe u donjem toku sliva rijeke Neretve.

Na području Huma vladali su nasljednici kneza Miroslava Nemanjića i priznavali vazalnost srpskoj državi Nemanjića. Ban Stjepan II Kotromanić pripojio je Hum Bosni 1326. Oko Huma Bosna je ratovala sa Srbijom (u doba kralja i cara Dušana) i sa Ugarskom, i uspjela da ga sačuva unutar Bosne i Hercegovine sve do dana današnjeg kao Hercegovinu. Hum (Humska zemlja) se nalazio u titulaturi bosanskih vladara.

Hum je obuhvatao donji tok rijeke Neretve. Župe u Humu su Popovo, Luka, Dubrave, Žaba, Velika (Veljaci), Primorje i Gorska. Glavni predstavnici vlastele na području Huma su Sankovići, Nikolići, Radivojevići i Milatovići. Početkom 15. vijeka na granici u rijeci Neretvi prelamao se uticaj dvojice najvećih velmoža u Bosni iz roda Kosače i Hrvatinići. Istočni dio Huma od Sankovića 1404. preuzeo je Sandalj Hranić Kosača, dok je u zapadnom dijelu glavni uticaj imao Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Ranije karakteristike Huma (Humske zemlje) bile su potisnute. U toku sukoba sina i oca među Kosačama, kneza Vladislava sa hercegom Stjepanom 1452, pominjano je humsko pitanje (Humsko pitanije) kao izraz težnje humske vlastele za određenim garancijama na koje je moćni herceg morao pristati.