Informacijska pismenost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Informacijska pismenost[uredi | uredi izvor]

O informacijskoj pismenosti može se govoriti s raznih stajališta. Pismenost kao što je numerička ili matematička, a odnedavno i računarska pismenost, u današnjim uslovima nije dovoljno poznavati. U 21. vijeku pismenost se svodi na skup vještina i znanja potrebnih za uspješan i kvalitetan život u društvu znanja. Informacijskom pismenošću naziva se skup povezanih znanja koje se u literaturi i u strategijama učenja sve češće upućuje kao polazište cijeloživotnog obrazovanja.

Paul G. Zurkowski[uredi | uredi izvor]

Pojam informacijske pismenosti uvodi Paul G. Zurkowski 1974., jedan od čelnih ljudi američke informacijske industrije. Njegova definicija informacijske pismenosti je efikasno korištenje informacija da bi se riješili problemi.

ALA[uredi | uredi izvor]

Američko bibliotekarsko društvo (eng. American Library Association ALA) iznosi jednu od najprihvatljivijih definicija informacijske pismenosti koju potvrđuju u stručnoj bibliotekarskoj zajednici. Definicija: Informacijski pismene osobe definiraju se kao one koje su naučile kako učiti, jer znaju kako je znanje organizirano, kako pronaći informacije i kako ih koristiti na svima razumljiv način, to su osobe pripremljene na učenje tokom cijelog života. Američko društvo bibliotekara je definira 1989. kao temelj životnog učenja. Informacijska pismenost je zajednička svim okruženjima učenja i svim nivoima obrazovanja. Ona omogućava osobi da uči, da proširi svoja istraživanja, da ovlada sadržajima i da ih usmjeri prema sebi i preuzme nadzor nad svojim učenjem. U tom dokumentu se navodi da je potrebno restrukturirati proces učenja kako bi se studenti aktivno uključili u obrazovni proces i kako bi bili potaknuti da:

  • budu svjesni svoje potrebe za informacijom
  • prepoznaju informaciju koja može riješiti problem
  • pronađu potrebnu informaciju
  • vrednuju informaciju
  • organiziraju je
  • koriste informaciju na uspješan način.

Obilježja informacijske pismenosti[uredi | uredi izvor]

Autori dodaju neka druga obilježja, (kao što je H. Rader) koji naprimjer tvrdi da je informacijska pismenost ključ za postizanje uspjeha u okruženju prožetom informacijskim tehnologijama, te da je preduslov produktivnosti u demokratskom društvu i da omogućuje snalaženje u promjenljivoj okolini. Candy navodi da sve definicije informacijske pismenosti sadržavaju sljedeće elemente:

  • sposobnost uspješnog traženja informacija
  • upućenost pri odabiru i vrednovanju informacija
  • lahkoća i lagodnost korištenja širokog raspona medija
  • svijest o problemu pouzdanosti i vjerodostojnosti informacija
  • uspješnost prenošenja informacija drugima

Bawden u savremenu pismenost, osim informacijske ubraja: medijsku, knjižničnu, informatičku i digitalnu pismenost. U skupu pismenosti u 21. stoljeću se isprepleću raznovrsne pismenosti, ali životno obrazovanje ostvaruje se tek informacijskom pismenošću, koja otvara put rješavanju problema i izboru informacije iz mnoštva dostupnih izvora.
Informacijska pismenost je vještina koju treba imati svaki student ako želi postati stručnjak u svom području rada u današnjem globalnom informacijskom društvu, a to je vještina bez koje se ne može preživjeti u informacijskom dobu.
Iz perspektive menadžmenta informacijsku pismenost možemo promatrati na četiri razine:

  • tehničko razumijevanje informacijskih tehnologija,
  • vještine korištenja informacijskih tehnologija pri rješavanju problema,
  • sposobnost ispravnog korištenja i interpretiranja dobivenih informacija,
  • razumijevanje društvenih učinaka informatizacije

Informacijski pismena osoba:

  • Sposobna je prepoznati informacijsku potrebu i identificirati je.
  • Može djelotvorno i efikasno koristiti različite resurse i strategije istraživanja.
  • Zna kritički vrednovati informacije.
  • Može učinkovito koristiti te iste informacije.

Informacijska i informatička pismenost[uredi | uredi izvor]

Postoji razlika između informacijske i informatičke pismenosti. Biti informacijski pismen znači prije svega imati jedan okvir za razumijevanje, traganje, procjenu i korištenje informacije, dok informatička ili računarska pismenost podrazumijeva poznavanje hardvera i softvera. Informatička pismenost je sposobnost korištenja računara i računarskih programa. Informacijska pismenost predstavlja potrebu za informacijom te posjedovanje znanja o tome kako naći, procijeniti i iskoristiti najbolje informacije koje su na raspolaganju kako bi se riješio određeni problem. Izvori informacija mogu biti različiti: knjige, časopisi, računari, TV, film...itd. Internet je danas najvažniji izvor informacija.

Informacijska pismenost uključuje sposobnosti:
  • prepoznavanje potrebe za informacijom
  • pronalaženje informacije
  • analiza i vrednovanje informacije
  • korištenje informacije
  • objavljivanje informacija

Pogreška pri korištenju informacijske tehnologije jest stanovište da je davanje informacija studentima isto što i davanje znanja. Međutim, kako svaki student treba transformirati prikupljene informacije u znanje, treba ga naučiti ne samo kako da dođe do informacije, nego i upravljati njome, analizirati ih i pretvarati u znanje. Nastavnik pomaže studentima učiti na svoj način i uspješno preraditi informacije u znanje. Zadatak nastavnika je napraviti od njih buduće informacijski pismene stručnjake u svom području.

Informatička znanja kao preduslov za informacijsku pismenost[uredi | uredi izvor]

U današnje doba za informatičku pismenost bitan preduslov je informacijska pismenost, koja je posebno potrebna pri pronalaženju informacija. Računari nam omogućuju pristup informacijama i služe kao dopuna korištenju knjižnica na fakultetima s većinom tiskanom literaturom. Informacijski pismena osoba razumije ulogu računara u procesu traženja informacija, ali je i svjesna kako uspješno pretraživanje ovisi najviše o njoj samoj, a ne o tehnologiji koju koristi.
Informatička znanja i vještine se mijenjaju i usavršavaju i informacijski pismene osobe moraju pratiti brz razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije. Prije nekih desetak godina ta znanja objedinjavala su poznavanje računarske konfiguracije i korištenja operacijskih sistema, primjenu programa za obradu teksta, tablične proračune i izradu prezentacija pomoću računara. Danas među osnovna znanja pripada i poznavanje interneta i njegovih servisa, komuniciranje elektronskom poštom i korištenje World Wide Weba. Objavljivanje sadržaja kreiranjem HTML prezentacija može se smatrati osnovnim informatičkim znanjem.
U razvijanju i učenju informacijske pismenosti knjižnica igra jako važnu ulogu u kojoj je učenje aktivan proces prijenosa znanja i sposobnosti, a ne samo sadržaj. Bibliotekar je stručnjak koji sudjeluje u komunikacijskom procesu između autora ili njegovog rada i korisnika usluga biblioteke. Biblioteka je sve manje mjesto u kojoj nastaje proces, odnosno informacijska platforma u umreženom društvu znanja, u novom, planetarnom svijetu znanja. Time je ona ne samo metaforički gledano, stavljena u posve drugačiji položaj u odnosu na njenu dosadašnju lokaliziranost i ukorijenjenost.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. Špiranec, Sonja: Informacijska pismenost – ključ za cjeloživotno učenje // Edupoint III, 17 (2003), str. 4-15. http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_17_1.pdf, (03. 02. 2012.).
  2. Pašić, Aleksandar: Poslovni informacijski sustavi, Informacija je specifični resurs, Split, 2009., http://www.scribd.com/doc/37684644/3/Informacijska-pismenost#outer_page_8, (03. 02. 2012.).
  3. Informacijske i komunikacijske tehnologije i obrazovanje: http://www.poslovniforum.hr/about02/ob_934.asp, (03. 02. 2012.).
  4. Informacijska pismenost: https://sites.google.com/site/projektskolskaknjiznica/informacijska-pismenost Arhivirano 29. 6. 2016. na Wayback Machine, (03. 02. 2012.).