Inzulin

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Crystal Clear action spellcheck.png Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.

Inzulin je proteinski hormon koji luči žlijezda gušterača (pankreas), a služi za regulaciju nivoa šećera u krvi, te metabolizam ugljikohidrata i masti u tijelu. Spremanje glukoze u mišićima i u jetri (glikogeneza) je omogućeno zahvaljujući inzulinu,kao i regulisanje sinteze novog šećera koji ulazi iz jetre u krvotok (glikogenoliza). U tijelu postoje tri skladišna mjesta: mišićni glikogen, jetreni glikogen i masno tkivo. Šećer,bez inzulina ili ukoliko ga je premalo, ne može nikako, ili samo djelomično, dospjeti u tjelesne ćelije. Razina šećera u krvi se mjeri nakon 12 sati gladovanja(natašte). Normalna koncentracija šećera u krvi iznosi 3,75 - 6,0 mmol/L (67 - 108 mg%). Inzulin ubrajamo u skupinu tvari koje zovemo hormoni. To znači da se hormoni izlučuju u krvotok, kojim dospijevaju u sve dijelove našeg organizma. Na taj način nadgledaju rad organa. Gušterača se sastoji od dva dijela: - veći dio, (egzokrini dio) gušterače, proizvodi i u tanko crijevo luči niz enzima potrebnih za razgradnju hrane - manji dijelovi gušterače zovu se Langerhansovi otočići, jer izgledaju kao mali otočići rasprostranjeni po egzokrinom dijelu gušterače. Za kontrolu razine šećera u krvi zaduženi su upravo ti otočići, te ih proizvodnjom i izlučivanjem dva hormona stalno održavaju unutar granica normale.Ukoliko razina glukoze ide prema gornjoj granici, počinje se u krv otpuštati inzulin, a učinak toga je spuštanje razine glukoze. Kada se razina glukoze približava donjim granicama, prestaje otpuštanje inzulina i počinje se lučiti drugi hormon, glukagon. Njegov je učinak suprotan učinku inzulina. Glukagon podiže razinu šećera u krvi. Kada dođe do povećanja nivoa šećera u krvi,uslijed nepravilnog lučenja inzulina u tijelu razvija se dijabetes ili šećerna bolest (lat. Diabetes melitus).Dijabetes postoji u dva oblika:kod šećerne bolesti tipa 1 dolazi do prestanka rada Langerhansovih otočića,te tijelo ne može proizvoditi vlastiti inzulin pa ga je neophodno nadomjestiti,u ovu grupu spada 5-10% bolesnika. Kod pacijenata šećerne bolesti tipa 2 tijelo ne može održati normalne vrijednosti inzulina, tako da organizam nema dovoljnu količinu inzulina. Kada se kod takvih pacijenata više ne uspije održati normalna razina glukoze u krvi započinje se s inzulinskom terapijom,u ovu grupu spada 90-95% bolesnika. Dijabetes se danas ubraja među najčešća endokrinološka oboljenja, s učestalošću u stalnom porastu.

Struktura inzulina[uredi | uredi izvor]

Inzulin je peptid koji se sastoji od 51 aminokiseline, a izgrađen je u obliku dva lanca koja su međusobno povezana s dva disulfidna mosta. Prvi lanac A ima 21 aminokiselinu, a drugi lanac B 30 aminokiselina. Za lučenje inzulina odgovorne su ß-stanice Langerhansovih otočića u gušterači. Inzulin je dobio naziv od latinske riječi “insula” ,što znači otok. Struktura inzulina kod čovjeka se razlikuje od strukture inzulina kod životinja. Strukturno najsličniji ljudskom inzulinu je svinjski inzulin,koji se razlikuje od ljudskog inzulina u samo jednoj amino kiselini,dok goveđi inzulin se razlikuje od ljudskog u tri amino kiseline.Inzulin se ranije izolirao ekstrakcijom iz svinjske ili goveđe gušterače. Takav inzulin nije bio najučinkovitiji ,jer je zbog mogućih onečišćenja I različite strukture moglo doći do jakih i po život opasnih alergijskih reakcija. Čak inzulin nekih vrsta riba je dovoljno sličan ljudskom,da bi bio klinički učinkovit. U prosjeku, gušterača proizvodi dnevno oko osamdeset do sto jedinica inzulina. Tehnologijom rekombinantne DNK ,danas se inzulin proizvodi kao čist ljudski inzulin (proizvodnja uz pomoć genetski modificiranih gljivica kvasca ili bakterije Escherichije coli). Inzulin se u tijelu proizvodi I pohranjuje kao heksamer(jedinica od 6 inzulinskih molekula).Inzulin može vezati cink pri čemu nastaju dimeri ili dolazi do stvaranja još većih agregata.


Kako inzulin radi:[uredi | uredi izvor]

Rad inzulina možemo podijeliti u dvije faze. Prva faza je karakteristična po otpuštanju velikih količina inzulina kao reakcija na veće razine glukoze u krvi koje nastaju unošenjem hrane u organizam. Inzulin,u visokoj razini u tijelu stimuliše ćelije mišića i jetre da upijaju glukozu iz krvi. Odmah nakon tog procesa razina šećera u krvi pada. Kada se nivo glukoze u krvi smanji, onda se i njegova razina otpuštanja smanjuje.U drugoj fazi inzulin se u nešto nižoj količini otpušta u krv. Ovo osigurava normalan rad tijela koji zalihe energije dobiva iz šećera koji se otpušta u tijelu. Plazma u krvi apsorbira izlučeni inzulin,nakon čega se inzulin kombinira s beta globulinom. Povećane količine inzulina u krvi automatski smanjuju razinu vežućeg globulina spolnih hormona ,što za posljedicu ima povećanje slobodnog, fiziološki djelotvornog testosterona.

Podjela inzulina i inzulinskih preparata:[uredi | uredi izvor]

Inzulin,u čistom obliku, počinje djelovati vrlo brzo ,u toku 30 minuta.Inzulin je najbolji,u većini slučaja,kada brzo djeluje,ali da se to djelovanje ne zadržava dugo. S obzirom na brzinu, intenzitet i trajanje inzuline dijelimo na 5 skupina:

  • Inzulini brzog djelovanja:

-počinju djelovati u roku od 5 do 15 minuta,vrhunac djelovanja dostižu nakon 45 do 90 minuta,maksimalna dužina djelovanja 3 do 5 sati.

  • inzulini kratkog djelovanja:

-humani inzulini: počinju djelovati u roku od 30 minuta, vrhunac djelovanja dostižu u toku 2 do 5 sati,maksimalna dužina djelovanja od 5 do 8 sati

  • inzulini srednje dugog djelovanja:

humani inzulini (NPH inzulin): - početak djelovanja u toku 1 do 2 sata, vrhunac djelovanja od 4 do 12 sati, dužina djelovanja do 24 sata.

  • inzulini dugog djelovanja:

-humani inzulini (ultratard inzulini): početak djelovanja nakon 4 sata, vrhunac djelovanja od 8 do 24 sata, duljina djelovanja do 28 sati,

  • Inzulinski analog jako dugog djelovanja:

-početak djelovanja u toku 1 sata, dužina djelovanja do 24 sata.

Historija inzulina:[uredi | uredi izvor]

Inzulin je prvi put izolirao Rumunj Nicolae Pautescu 1921.godine,te ga nazvao pancrein. Prvi koji su primjenili inzulin iz volovske gušterače u medicinske svrhe bili su kanadski doktori Fredrick Banting i Charles H. Best na 14-to godišnjem pacijentu,koji je ubrzo nakon toga otpušten iz bolnice. 1922.godine počela je proizvodnja inzulina iz volovske gušterače. 1950.godine otkrivena je sekvenca amino kiselina u ljudskom inzulinu,dok 1. inzulin dobiven iz ljudskih izvora ,tehnologijom rekombinantne DNA je proizveden 1982.godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. Berberović Ljubomir,Hadžiselimović Rifat,Sofradžija Avdo;Biologija za 2. Razred opće gimnazije,Sarajevo ,2005.
  2. Luiz Carlos Junqueira,Jose Carneiro;Osnovi histologije tekst I atlas,jedanaesto izdanje,Beograd,2005.
  3. Diklić Vukosava,Kosanović Marija,Nikoliš Jovanka,Dukić Smiljka;BIOLOGIJA,Beograd,1997.
  4. Stockley Corrine ;Riječnik biologije,Ljubljana ,2002.


Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]