Islam u Bosni i Hercegovini

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Islam u Bošnjaka)
Islam u državama Evrope
po procentualnom udjelu u ukupnom stanovništvu[1]
  90–100%
  70–80%
Kazahstan
  50–70%
  30–40%
Sjeverna Makedonija
  20–30%
Kipar
  10–20%
  5–10%
  4–5%
  2–4%
  1–2%
  < 1%
Careva džamija izgrađena 1462. godine, nastarija džamija u Sarajevu

Islam u Bosni i Hercegovini ima bogatu i višestoljetnu tradiciju čiji korijeni sežu nekoliko stoljeća unazad kroz historiju. Većinu muslimanskog stanovništva u BiH čine Bošnjaci, koji su uglavnom hanefijski suniti, iako su sufije imale veliki historijski uticaj na ovim prostorima. Pored Bošnjaka u muslimansku populaciju u BiH se ubrajaju i Turci, Albanci kao i dio Roma.

Od ukupno 3.531.159 stanovnika koliko ih je živjelo u Bosni i Hercegovini (prema popisu iz 2013), 1.790.454 stanovnika se izjasnilo kao pripadnici islamske vjeroispovijesti što je više od polovine od ukupnog stanovništva države, odnosno 50,70%.[2]

Historija islama u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi izvor]

Džamija hadži Ahmeta Dukatara u Livnu, izgrađena u periodu između 1562. i 1574.

Dolazak Osmanlija u 15. vijeku nije bio prvi dodir islama sa Bosnom.

Od svih južnoslavenskih država islam se prije dolaska Osmanlija prvi put pojavio u Srijemu, zatim u Mačvi i u sjeveroistočnoj Bosni u 12. vijeku. O tome je pisao Abu Hamid al-Andalusi koji je boravio u Ugarskoj između 1150 i 1153. godine i naišao mnogo ratnih plaćenika muslimana koji su za nekoliko godina pobijedili 12 bizantijskih vojski. On spominje Magribince - muslimane. Neki od zarobljenika koje su Bizantinci zarobili iz Ugarske vojske bili su Srijemci - muslimani koji su se zvali Halusije ili Kalisije. Njih, također, spominju i Kinam i Abu Hamid. Danas se u sjeveroistočnoj Bosni nalazi naselje Kalesije. U ovom ratu je učestvovao i bosanski ban Borić na strani Ugarske, protiv Bizantijskog carstva. [3]

Islam se prvi put značajno pojavljuje u Bosni sa dolaskom Osmanlija u 15. vijeku. Širenje islama u Bosni je jedan od najvećih svjetskih fenomena kada je u pitanju dobrovoljni prelazak na islam. Bošnjaci su prihvatili islam dobrovoljno u velikom broju. Proces prelaska na islam se ubrzao sa nastankom muslimanskih naselja okupljenih oko islamskih kulturnih ustanova poput džamija i tekija.

Razlozi masovnog prelaska na islam su višestruki. Prema nekim izvorima, značajan faktor su odigrale sličnosti ranije dominantne religije u Bosni, Crkve bosanske sa islamom (molitva pet puta na dan, post, neprihvatanje krsta, skromne bogomolje, zabrana ikona itd.). Neki izvori pominju povlastice koje je imalo islamsko stanovništvo (raja) u odnosu na kršćansko (uglavnom katoličko) i dodatne namete prema kršćanskom stanovništvu od strane feudalaca (kao npr. danak u krvi). Treći izvori sugerišu da je islam prihvaćen kao reakcija na brojne ranije pokušaje pokrštavanja bosanskih heretika, te krstaške ratove koji su imali za cilj uništenje Crkve bosanske.

U 16. vijeku postojao je posebni bošnjački pravac islama. Osnivač je bio Hamza Hali Bošnjak iz Gornje Tuzle. Poznat kao Hamzevijski islam, njegov rast je prekinuo veliki vezir Mehmed paša Sokolović 1573. godine. Smatra se da se je Hamzevijski islam sastojao od mješovitih islamskih i kršćanskih uticaja.

Razaranje islamskih objekata u periodu 1992-1995[uredi | uredi izvor]

Tokom rata u Bosni i Hercegovini, ciljano i sistematski, u velikoj mjeri su uništeni ili oštećeni islamski vjerski objekti na području čitave države a pogotovo na teritoriji koju su kontrolisale VRS i HVO. U mnoštvu porušenih islamskih objekata našle su se i dvije džamije koje su na UNESCO-ovom spisku kulturne baštine: banjalučke džamije Arnaudija i Ferhadija.

Razaranje islamskih objekata u Bosni i Hercegovini, u periodu 1992-1995[4]
Objekat Uništeno Oštećeno Ukupno
od strane srpskih ekstremista od strane hrvatskih ekstremista od strane srpskih ekstremista od strane hrvatskih ekstremista Ukupno uništenih tokom rata Ukupno oštećenih tokom rata Ukupno Ukupan broj objekata prije rata Procenat uništenih ili oštećenih
u odnosu na ukupni prijeratni broj
Džamija 249 58 540 80 307 620 927 1.149 81%
Mesdžid 21 20 175 43 41 218 259 557 47%
Mekteb 14 4 55 14 18 69 87 954 9%
Tekija 4 1 3 1 5 4 9 15 60%
Turbe 6 1 34 3 7 37 44 90 49%
Vakufski objekat 125 24 345 60 149 405 554 1.425 39%
Ukupno 419 108 1.152 201 527 1.353 1.880 4.190 45%

Struktura Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi izvor]

Duhovno vođstvo muslimana u Bosni i Hercegovini se zove Rijaset Islamske zajednice. Ova organizacija je odgovorna za sva vjerska i šerijatska pitanja bosanskohercegovačkih muslimana u zemlji i svijetu. Struktura Rijaseta IZ u Bosni i Hercegovini je hijerarhijska sa reisul-ulemom na njenom vrhu. Sastoji se o džemata, koji čini najnižu organizacionu jedinicu islamske zajednice u BiH. Džemat se u pravilu sastoji od najmanje 200 muslimanskih domaćinstava u okviru jednog područja a povezuje ih obaveza izvršavanja zajedničkih islamskih dužnosti. Džematom rukovodi džematska skupština i džematski odbor. Imam predstavlja džemat po vjerskim pitanjima i član je džematskog odbora po položaju.

Više džemata čini medžlis, čije se administrativne granice uglavnom poklapaju sa granicama općina. Medžlisom rukovodi skupština i izvršni odbor medžlisa. Ono što je imam u slučaju džemata, u slučaju medžlisa je glavni imam koji je ujedno i član izvršnog odbora medžlisa po položaju. Teritorija Bosne i Hercegovine je trenutno organizirana u 88 medžlisa.[5]

Trenutni reisu-l-ulema je Husein ef. Kavazović. Pored reisa, Rijaset čine 14 članova koje bira Sabor islamske zajednice sačinjen od 83 člana.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Religious Composition by Country, 2010-2050". Pew Research Center. 12. 4. 2015. Pristupljeno 22. 10. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini, 2013. - Rezultati popisa Arhivirano 24. 12. 2017. na Wayback Machine pristupljeno 8.7.2016.
  3. ^ Zoranić, Hakija (2009). O etnogenezi Bošnjana-Bošnjaka. Sarajevo. str. 451.
  4. ^ Maya Shatzmiller (2002). Islam and Bosnia: Conflict Resolution and Foreign Policy in Multi-Ethnic States. Queens University School of Policy. str. 100.
  5. ^ Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini - Medžlisi Arhivirano 2. 8. 2016. na Wayback Machine Pristupljeno 8.7.2016.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]