Islamska umjetnost

Kupola nad Stijenom je ključni primjer islamske arhitekture

Prikaz životinja, Mantiq al-tair, djelo perzijskog pjesnika Farid al-Din, oko 1600. godine

Kaligrafija iz Nasta'liq rukopisa, tuš, akvarel i zlato na papiru, 16. vijek

Stranica iz Kur'ana, ebru, 16. vijek

Mačka, metal, Iran, 19. vijek

Perzijski ćilim

Boca, Sirija, 14. vijek, biljna dekoracija

Islamska umjetnost podrazumijeva umjetnost i arhitekturu koja je nastala u 7. vijeku na poluotoku Arabiji, odakle se naglo proširila na zapad do Atlanskog okeana, na istok do Kine i Indonezije, na sjever do Urala i na jug do Madagaskara.

Pregled

U vrijeme kad je ranokršćanska i bizantijska umjetnost nastajala iz mješavine grčko-rimskih, bliskoistočnih i sjevernjačkih elemenata, islamska umjetnost se zbog geografske rasprostranjenosti i nepostojanja tradicionalnog jedinstva, ispoljava na različite načine, trpeći uticaj lokalnih tradicija, a ponekad prosto kalemeći na domaću umjetnost neke svoje zahtjeve. Tako u islamskoj umjetnosti ne razlikujemo oštro suprostavljene umjetničke stilove kao u evropskoj umjetnosti.

Arhitektura

Islamska arhitektura obuhvata širok opseg svjetovnih i religijskih arhitektonskih stilova od utemeljenja islama do današnjice, utičući dizajnom i konstrukcijom zgrada i građevina na ukupnu islamsku kulturu.

Slikarstvo

U tradiciji se dugo održavala tvrdnja, da pripadnici islama ne smiju likovno prikazivati živa bića. Zabrana se ustvari odnosila samo na figuralne prikaze na sakralnim objektima. Zabrana likovnog predstavljanja božanstva i bića koje je ono stvorilo dala je poseban smjer islamskom slikarstvu i skulpturi - određujući im čisto dekorativnu funkciju.

Minijatura

Visok stupanj doseglo je minijaturno slikarstvo. To je obično bila umjetnost ilustracije arapskih knjiga, koja se razvila iz bagdadske škole rukopisne ilustracije u 13. vijeku. Za vrijeme otomanskih vladara uvodi se portret i izraženija ljudska figura. Znanstvene ilustracije su u pravilu linijske, a kolorističke sekularne slike su naivne, s dekorativnim elementima pejzaža (kineski utjecaj) i dvije do tri prikazane monumentalne figure.

Slikani ukras se uglavnom ograničavao na dekorativno zaglavlje obično izveden u obliku portala ili kupole.

Najviše pažnje se poklanjalo ukrašavanju Kur'ana. Po pravilu je ukrašavana prva strana. Čest je primjer da je tekst postavljen u kružni okvir na cvjetnoj pozadini. Slikani ukras kroz tekst Kur'ana je nešto rjeđi. U Kur'anu je uvijek samo slikana biljna ornamentika i fina arabeska.

Kaligrafija

Islamska kaligrafija je termin koji koristimo za kaligrafiju na arapskom jeziku i drugim jezicima koji koriste arapsko pismo.

Ebru

Ebru umjetnost potiče iz srednje Azije odakle je putem svile i preko Irana dospjela na prostore Anadolije i tu dobila svoju konačnu formu. Još se naziva i slikanje po površini vode. Naziv Ebru potječe od riječi ebre što znači prošarano platno ili papir. U Iranu ova umjetnost nosi ime Ab-Ru (lice vode) ili Ebri (poput oblaka). Na Zapadu se ova umjetnost pojavljuje u 17. vijeku pod nazivom Turkish Marbelin Paper. Na području današnje Turske Ebru se razvijala naporedo sa kaligrafijom i umjetnošću posebnog ukoričavanja knjige. Ta povezanost narednog razvoja proističe iz činjenice da se ebru papir koristio kao podloga za levhe i za prve stranice knjiga. Vremenom se, upravo zbog svoje neobičnosti, počeo uokvirivati i dobio svrhu slike kao takve.

Skulptura

U islamskoj umjetnosti se ne pojavljuje monumentalna skulptura. Umjesto monumentalne skulpture imamo fine rezbarije u kamenu, štuku, drvetu, slonovači i mermeru, kao i skupocjenom metalu. Radovi u metalu i slonovači su često dovedeni do visokog stupnja tehničkog uspjeha.

Primijenjene umjetnosti

Ćilimarstvo

Umijeće izrade ćilima je uglavnom bilo u domenu kućne radinosti. Za izradu ćilima koristila se vuna ovce, a za bojenje uglavnom biljni sastojci. Od ukrasa uglavnom se koristi prava, cik-cak linija, trokut, romb, takođe i motivi iz flore i faune, rađeni veoma stilizovano. Od boja dominira crvena, bijela i crna. Tehnika tkanja ćilima – klečani (geometrijski, ostali najbrojniji) i uzlovani.

Uvezivanje knjige

Oblik dekorativne umjetnosti bila je i izrada kožnih korica za knjige s geometrijskim uzorcima. Prvi primjerci su bili obrađivani i reljefni, kasniji pozlaćeni, a od 16. vijeka i pocakljeni. Orijentalni povez, po svom obliku, nekad je sličan povezu kakav se radi na Zapadu, s tim da osim hrbata i dvije korice ima i četvrti tzv. kapak ili miklab, koji je bio pričvršćen za donju koricu i čija je namjena da zaštiti ivice listova i da se označi mjesto do kojeg se došlo čitanjem. Klasični tip pezijskog poveza ima centralni ovalni ili okrugli medaljon i trouglaste motive postavljene u uglove.

Keramika

Najbolji izraz islamske umjetnosti je svakako keramika, koja pokazuje najviši stupanj kreativnosti i inovacije. Prvi period započinje pojavom uvezenog kineskog porculana u Bagdad, koje je potaklo rad abasidskih keramičara i majstora. Ispočetka su uspješno imitirane boje, a da bi postigli porculanski učinak izumljena je kremasta glazura. Ona je kasnije plavo bojana i rezbarena raznim natpisima u visokom reljefu. Druga tehnika koja se raširila u sve dijelove svijeta bila je bojenje metalnom otopinom nakon što je keramika pečena, što joj je davalo karakteristične boje. Neke od posuda koje su pronađene u Iranu su bile ukrašene figurama životinja ili ispunjenim ornamentima i kaligrafskim elementima, dok su kod drugih ukrasi uglavnom ograničeni na natpise s malim dekorativnim motivima.

Za islamsku umjetnost karakteristična je i keramika u dekoraciji unutrašnjosti, specifičan je fajasni mozaik. Figuralni prikazi su malobrojni ali je floralna ornametika vrlo bogata.

Literatura

• Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Sarajevo, 1983.
• Zagorka Janc, Islamska minijatura, Zagreb, 1985.

Vanjski linkovi

• Islamic Arts Magazine