Istarska županija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Istarska županija
Zastava Istarskog Grb Istarskog
(Zastava) (Grb)
Istarska županija
Sjedište županije Pazin
Površina 2.813 km2
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća
208 055
73.96/km2;
Premijer Valter Flego

Istarska županija je najzapadnija hrvatska županija koja koja uključuje i najveći dio Istarskog poluostrva (2820 od 3160 kvadratnih kilometara). Administrativno središte je Pazin.

Historija[uredi | uredi izvor]

Pećine u blizini Pule, Šandalja i Roumaldova pećina, mjesta su arheoloških nalaza iz kamenog doba. Na području Istre se također nalaze i mjesta arheoloških nalaza iz mlađeg kamenog doba (6000-2000 prije nove ere). Više od 400 lokaliteta potiče iz bronzanog doba. Mnogi pronalasci poput oružja, alata i nakita potiču iz ranijeg željeznog doba.

Rimljani su Istarsko poluostrvo nazivali Terra magica. Ime "Istra" potiče od ilirskog plemena Histri koji su živjeli na tom području. Rimljani su ih opisali kao gusare koje je bilo teško pokoriti. Konačno, nakon dva vojna pohoda, 177. Rimljani su pokorili Histre. Padom zapadnog Rimskog carstva 476., Istru zauzimaju Langobardi i Goti. Krajem 6. vijeka, dolaze Slaveni i grade svoja prva naselja. 789. Istra pada pod vlast Franaka. 1267. postaje dio Mletačke republike, a 1797. dio Habsburške monarhije (kratkotrajno pod vlašću Napoleona od 1805.-1813.).

Počevši od 1861, Poreč postaje glavni grad i sjedište regionalnog parlamenta u Austro-Ugarskom carstvu. Prema Rapalskom ugovoru, od 1920. do 1943. Istra je dio Italije. U ovome razdoblju stanovništvo Istre podvrgnuto je prisilnoj italijanizaciji i mnogi Hrvati završavaju u zatvoru. Nakon Drugog svjetskog rata Istra je priključena Jugoslaviji, te je tako ujedinjena sa Hrvatskom. Velika većina Italijana izbjegla je u matičnu zemlju.

Slavni pojedinci poput Roberta Kocha i pisca Jamesa Joycea živjeli su i radili u Istri. Pjesnik Dante Alighieri posjetio je i pisao o Istri nakon što ga je ona inspirisala.

Županijska uprava[uredi | uredi izvor]

Trentno premijer je Ivan Jakovčić (IDS)

Županijska skupština se sastoji od 41 zastupnika:

Administrativna podjela[uredi | uredi izvor]

Istarska županija je podijeljena na 10 gradova i 31 općinu.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika po popisima[1]
1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001 2011
117.719 133.518 160.000 176.196 194.455 236.981 215.167 223.949 183.344 175.094 176.838 175.199 188.332 204.346 206.344 208.055

Više od 206.000 stanovnika ili 4,65% nacionalnog stanovništva živi u Istarskom kantonu. Gustoća naseljenosti je 73 stanovnika/km&up2; prosječna starost stanovništva je 40,2 godine. Pula (Pola) je najveća urbana cjelina s 82.000 stanovnika (oko 105.000 na širem području grada). Oko 70,7% stanovništva živi u gradovima. Uz 29 općina brojna su i mnoga sela kojih u cijeloj Istri ih ima više od 600. Takozvani najmanji grad na svijetu - Hum koji je naseljen samo sa tri porodice (22 stanovnika).

U svakodnevnom životu govori se čakavskim dijalektom.

Struktura stanovništva 2001:

Geografija[uredi | uredi izvor]

Dužina obale iznosi 445 km, a sa ostrvima 539.9 km. Manji dio Istre pripada Primorsko-goranskoj županiji. Najzapadnija tačka je u Savudriji, dok je najjužnija tačka u blizini Premanture (Kamenjak).

Tlo[uredi | uredi izvor]

Tlo je pretežito vapneničko, pretežito sa nedovoljno vode zbog tipičnog krškog reljefa. Sjeverno-istočni dio je produžetak Dinarskih Alpi. Najviša tačka je Vojak na planini Učka 1,401 metara nadmorske visine. Postoje tzv. "bijela", "siva" i "crvena" Istra. Bijela Istra je u okolo planinskih vrhova, siva Istra je plodna zemlja u unutrašnjosti Istre dok je crvena Istra (crljenica) u blizini obale.

Reljef[uredi | uredi izvor]

Područja poput Jame Baredine blizu Poreča ili podzemna rijeka Foiba u Pazinu su popularne geološke atrakcije. Kamenolom u blizini Rovinja je posebno prilagođen proučavanju geologije. Najduža rijeka, Mirna, samo je 32 km duga s ušćem blizu Novigrada. Ostale poznate rijeke u Istri su Dragonja i Raša.

Kontinentalne ravnice i doline su primarno namijenjene poljoprivredi. Bliže moru, zemlja se koristi za uzgoj grožđa, smokvi, te maslina. Glavne značajke poljoprivrede u Istri su proizvodnja ekološki uzgojene hrane i kvalitetnog vina, te maslinarstvo. Obalna područja i ostrva obiluju raznovrsnom Mediteranskom vegetacijom, prvenstveno crnogoričnom šumom - zelenom makijom, (većinom crnika i planika). Drveće, većinom hrastovina i borovina, pokriva trećinu teritorije.

Poznati prirodni rezervati, Nacionalni park Brijuni i Park prirode Učka, zakonom su zaštićena područja. Ostala zanimljiva mjesta su Limski kanal, šuma u blizini Motovuna, Zlatni Rt, Šijanska šuma u blizini Pule, zaštićeni krajolik Kamenjak na najjužnijoj tački poluostrva, rezervat Palud (ornitologija) u blizini Rovinja. Brijunski arhipelag je zanimljivo odredište s biljnim staništem od oko 680 biljnih vrsta.

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima je mediteranska, veoma ugodna, s najvišom prosječnom temperaturom zraka od 24°C u augustu i najnižom prosječnom temperaturom od 5°C u januaru. Ljeta su suha i topla s više od 10 sati sunca dnevno. Temperature iznad 10°C su prisutne više od 240 dana u godini. Ekstremne vrućine (više od 30°C) traju najviše tri tjedna. Iako su temperature zraka niže od onih u Dalmaciji, Jadransko more je toplije, dosežući 26°C u augustu, a najhadnije u martu (9-11°C). Ovdje postoje dvije vrste vjetrova - bura koja donosi hladno i vedro vrijeme sa sjevera zimi, i jugo koje donosi kišu ljeti. Maestral je lagani ljetni povjetarac koji puše s kopna na more. Salinitet mora je 0.37%.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Vrlo je razvijena prerađivačka industrija, s tradicionalnom poljoprivredom, ribolov, izgradnja i proizvodnja građevnih materijala (kreč, cement, opeka, kamen), trgovina i transport. Najrazvijenije grane industije su brodogradnja (ranih 1970ih brodogradilište Uljanik je gradilo najveće brodove na svijetu) i prerada metala, drva (namještaj), stakla, plastike, tekstila, duhana... Prema ekonomskim pokazateljima, vodeće djelatnosti su prerađivačka industrija, turizam i trgovina. Ulažu se veliki napori u poljoprivredu i proizvodnju ekološki uzgojene hrane, vina i uzgoj maslina.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Rovinj popularno turističko središte

Organizirani turizam u Istri potiče još iz doba Rimljana, kada je car Vespazijan sagradio amfiteatar u Puli (Pulska arena) u svrhu zabave. Za vrijeme vladavine Austro-Ugarskog carstva (1866.), članovi austrijske i mađarske kraljevske porodice počeli su posjećivati lokalna mjesta i otkrili Poreč. Značajni napori su uloženi u razvoj turističke infrastrukture nakon završetka Drugog svjetskog rata. U kombinaciji s prirodnim ljepotama, bogatom historijskom i kulturnom baštinom, sva uložena sredstva su se višestruko isplatila rezultirajući brzim razvojem zapadne obale Istre (Poreč, Rovinj, Umag, Novigrad, i Vrsar. Na istočnoj strani obale razvila su se turistička središta Rabac i Opatija.

Istra je bila i još uvijek je najznačajnija turistička destinacija u Hrvatskoj, koja ugoščava goste iz zapadne i središnje Evrope. Istra je najposjećenija turistička regija s 27% svih posjetioca u Hrvatskoj.

Kultura[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: