Ivan Softa

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ivan Softa (1906 - 1945), bosanskohercegovački književnik

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ivan Softa rođen je 31. jula 1906. godine u Smokinjama, župa Rasno kod Širokog Brijega u zapadnoj Hercegovini. U Rasnu je završio osnovnu školu, a teški socijalni uvjeti i neimaština odvode ga prvo u Slavoniju, a zatim i u Zagreb 1934. godine. Kroz to vrijeme je prolazio kroz teška iskušenja i izazove, pratili su ga težak fizički rad, neizvjesnost, kao i o(p)stanak na cesti kad je ostao bez posla. Slijedom toga piše i prvi roman u tom tonu, a to je roman "Na cesti" - opis hrvatske društvene zbilje u vrijeme velike svjetske privredne i političke krize. U vrijeme izlaska tog romana pred oči javnosti, vjerovatno i zbog njegove socijalne dimenzije, doživljava pohvalne ocjene kritike i obične javnosti. Osim socijalne tematike, zastupljene teme su bile i njegov rodni zavičaj tj. Hercegovina, njegovo djetinjstvo i uspomene na njega. Tako je nastao i drugi roman "Dani jada i glada" - glasan povik protiv rata i strahota koje donosi (Hercegovina - Prvi svjetski rat), o tradiciji i životu, tačnije rečeno "svakidašnjoj jadikovki" ljudi iz zavičaja iz kojega potječe. Zanimljiva je njegova izjava iz vremena početka Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, a ta je da "svaki narod koji želi da opstane treba da ima vlastitu državu, osnovanu unutra i prema vani, pa tek tada izgrađivati svoje socijalne vrijednosti". Možda je i to razlog što je ovaj književnik bio obavijen velom šutnje, sve do novijih vremena vezanih za raspad Jugoslavije i stvaranje samostalne Republike Hrvatske. Napisao je i roman "Nemirni mir", koji je po riječima kritičara "blizak hamsunovskoj imaginaciji gladi i zla, u cjelokupnosti lišen ruralnoga jer je Ivan Softa kroz životnu bitku oblikovao drukčiju modernu svijest i psihologiju", te pripovijetku "Razrovano ognjište".

Nastradao je 1945. godine, neposredno poslije prestanka Drugog svjetskog rata.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • "Na cesti", roman
  • "Dani jada i glada", roman, Matica hrvatska, 1937
  • "Nemirni mir", roman
  • "Razrovano ognjište", pripovijetka
  • "Sabrana djela", Zagreb, Pitri, 1994, ISBN 953-96150-0-3

Citati[uredi | uredi izvor]

NA CESTI

"…- Kakvo pravo? Njega je noć progutala. – Pravda je danas kao i uvijek sporedna. Pravo je meni jednom rekla baka, kada me je nedužnoga otac lupao: Dijete moje, tko hoće pravdu, neka ide na najtamnije mjesto. Tamo će se pravda dovesti u kočijama ispletenim od paučine. Konj joj je pod kočijama sakat u sve četiri noge, a kočijaš gluh i nijem. Zato ona uvijek kasno stigne. A nekada stignu kočije prazne. Trnje iskida paučinu i pravda ispadne na putu. Jedino oni koji se nađu u toj blizini, vide je i niko više…"

"… Od kada si ti protiv nacije? – Ja to nisam. Neka živi nacija. Ali nacija narodnog prava, a ne nekolicine povlaštenih ljudi. A kada narod bude vodio naciju, ona neće biti ni potrebna, jer narodi se nikad ne sukobljuju, već njihovi upravljači. Ja sam u tri dana jeo tri puta, cijele zime smrzavam se po tuđim štalama uz smrad kravske balege. Gdje je tu pravda. Na zemlji su nikli i stvoreni. Zemlja daje dovoljno hrane svim živim bićima na sebi, a ipak je ¾ bića na njoj gladno i živi u bijedi. Gdje je tu pravda? Onaj tko dade pravo onim trima četvrtinama, njegova je budućnost, pa zvao se on ovako ili onako. Što tebi još danas može biti nejasno? Gladan si duševno i fizički, i ništa više. Jasno ti je valjda, da si čovjek, da nisi nikakav grijeh učinio, koji bi ti oduzeo prava čovjeka, i prema tome imaš pravo na život dostojan čovjeka, a ne kao ološ…"

Fragment "I onda će ostati same zidine, sazidane bogzna kada, razlokane, zaprljane, unakažene, a pepeo zgarišta pokriti će i porođajne muke i raspeće snage u uzrastu i zadnje olinjale dane skučenosti, siromaštva, borbe i krvi."