Jakov Gotovac
 |
Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije. |
| Jakov Gotovac | |
| Lične informacije | |
|---|---|
| Puno ime | Jakov Gotovac |
| Datum rođenja | 10. listopada 1895. |
| Mjesto rođenja | Split, Austro-Ugarska |
| Datum smrti | 16. listopada 1982. |
| Mjesto smrti | Zagreb, SR Hrvatska, SFRJ |
| Djela | |
| Poznatija djela | Ero s onoga svijeta |
Jakov Gotovac (Split, 10. oktobar 1895. - Zagreb, 16. oktobar 1982.), hrvatski operni dirigent i kompozitor.
Vodio je pjevačka društva Mladost, Mladost-Balkan i Jug, a nakon II. svjetskog rata Pavao Markovac i Vladimir Nazor. Bio je akademik i član Hrvatskog narodnog kazališta (HNK). Dobitnik je nagrade za životno dijelo Vladimir Nazor (1964.) kao i nagrade AVNOJ-a (1972.). Prvi njegov opus Dva skerca za mješoviti zbor na narodne tekstove (1916.) pokazao je pravac kojim će njegovo djelovanje ići. Bio je to put nacionalnog muzičkog realizma, kojem će gotovo bez izuzetka ostati vjeran u svojim daljnjim ostvarenjima.
Za svoja vokalna djela, Gotovac je uzimao najviše narodne tekstove. Stihovi iz narodne lirike i epike našli su u njemu izvanrednog tumača, umjetnika koji je znao ne samo tonovima ocrtati njihov sadržaj, nego i muzičkim sredstvima podati potrebno raspoloženje i dočarati sredinu. Uz folklorna obilježja, Gotovac je u svoja dijela unio i mediteransku raspjevanost, prožetu senzibilnošću, što se najviše odrazilo u operama.
Vrhunci njegovog prvog autorskog perioda su narodni obred Koleda (1925.) i Simfonijsko kolo (1926.), uz koje treba još spomenuti scensku glazbu za Gundulićevu Dubravku (1926.) i romantičnu narodnu operu Morana (1930.). Iduća etapa u Gotovčevom opernom stvaralaštvu je njegova komična narodna opera Ero s onoga svijeta (1935.) koja je obišla više od 80 europskih muzičkih pozornica i izvođena je na devet jezika.
U književno vrijednom libretu Milana Begovića, Gotovac je našao izvrsnu podlogu na kojoj se u okviru arhitektonski izrađene cjeline mogao slobodno prepustiti svim svojim sklonostima za komiku i humor. Opus Jakova Gotovca još sadrži opere Mila Gojsalića (1951.), Dalmaro (1958.) i Stanac (1959.), više orkestarskih dela, zborskih kompozicija i solo pjesama.
Sadržaj |
[uredi] Opus
(Ovdje možete vidjeti kompletna djela Jakova Gotovca)
[uredi] Orkestralna djela
- Simfonijsko kolo op. 12 (1926.)
- Pjesma i ples s Balkana op. 16 (1939.)
- Orači op. 18 (1937.)
- Guslar op. 22 (1940.)
- Dinarka (1945.)
- Bunjevačke igre (1960.)
[uredi] Horska djela
- 2 Scherza (1916.)
- 2 Pjesme za muški zbor (1918.)
- 2 Pjesme čuda i smijeha (1924.)
- Koleda (1925.)
- Dubravka op. 13 Pastorala za mješoviti zbor i orkestar na tekst Ivana Gundulića (1927.-28.)
- 3 momačka zbora (1932.)
- Pjesme vječnog jada (1939.)
- Pjesme zanosa (1955.)
[uredi] Solo pjesme
- Djevojka i mjesec za alt i orkestar (1917.)
- Moments érotiques za glas i klavir (1929.)
- 2 Soneta za bariton i orkestar (1921.)
- Djevojačke pjesme za glas i klavir (1923.)
- Kroz grad za glas i klavir (1924.)
- Rizvan-aga za bariton i orkestar (1938.)
- Pjesme čeznuća za glas i orkestar (1939.)
[uredi] Opere
- Morana op. 14 (1928.-30.)
- Ero s onoga svijeta op. 17 (1933.-35.)
- Kamenik op. 23 (1939.-44.)
- Mila Gojsalića op. 28 (1948.-51.)
- Đerdan op. 30 (1954.-55.)
- Dalmaro op. 32 (1958.)
- Stanac op. 33 (1959.)
- Petar Svačić op. 35 opera-oratorijum (1969., prerađena 1971.)
[uredi] Vanjski linkovi
- Ero s onoga svijeta - na engleskom jeziku
- Vatroslav Lisinski music hall
- Slobodna Dalmacija Podlistak: Uz 20. obljetnicu smrti - Jakov Gotovac, nepokolebljivi maestro hrvatske nacionalne glazbe
