James Parkinson

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
James Parkinson
Rođenje 11. april 1755.
London, Engleska
Smrt 21. decembar 1824.

James Parkinson (11. april 175521. decembar 1824) je bio engleski liječnik, geolog, paleontolog i politički aktivista.

Najzančajnije njegovo djelo je Esej o drhtavoj paralizi (An Essay on the Shaking Palsy), kojeg je izdao 1817. Tada je prvi put opisana vrsta paralize danas poznata kao Parkinsonova bolest.

Biografija[uredi | uredi izvor]

James Parkinson se rodio u londonskom predgrađu Shoreditch. Bio je sin John Parkinsona, apotekara i hirurga koji je radio u Hoxton Squareu u Londonu.

James se oženio 21 maja 1783, i sa svojom suprugom, Mary Dale, imao je šestero djece. Ubrzo nakon vjenčanja naslijedio je očevu praksu u Hoxton Squareu. Vjerovao je da svaki bolji fizičar mora poznavati stenografiju u kojoj je i sam bio stručan.

Pored uspješnog rada na medicini, Parkinson je imao i značajan interes za gologiju i naleologiju te politiku.

Parkinson se snažno zalagao za neprivilegovane slojeve društva. Uključio se i u brojne socijalne i revolucionarne događaje u tom periodu. Mnogi historičari smatraju da je podržavao Francusku revoluciju. Napisao je 20-ak brošura za vrijeme post revolucionarne Francuske u kojima je pozivao narod na radikalne socijalne reforme. Pisao je pod svojim imenom i pseudonimom "Old Hubert".

Parkinson se vratio medicini i u periodu od 1799. do 1807 objavio je značajan broj radova na medicinske teme. Pored rada na bolestima, bio je zainteresovan i za opce zdravlje društva. Pisao je medicinske doktrine u kojima se zalagao za pravnu zaštitu mentalno oboljelih te njihovih doktora i porodica.

1812. Parkinson je pomagao svome sinu u prvom opisu upale slijepog crijeva napisanom engleskim jezikom.

Parkinsonov interes se polako od medicine okrenuo ka prirodi, prvenstveno geologiji i paleontologiji. Počeo je prikupljati primjerke i slike fosila i u svom hobiju naišao je na prepreku nedostatka literature vezane za ovu temu. Zbog toga se i sam počeo baviti pisanjem ovih knjiga.

1804 prvi tom Organskih ostataka pod nazivom Prošli svijet je objavljen. Gideon Mantell ga je okarakterisao kao prvi pokušaj da se pruži naučna i pristupačna slika fosila. Drugi tom je objavljen 1808, a treći 1811. Parkinson je ilustrovao svaki od ovih tomova, ponegad čak i u boji. 1822 je objavio skraćeno izdanje ovog djela pod nazivom: Elementi oriktologije: Uvod u studiju fosilnih organskih ostataka, prvenstveno onih nađenih na Britanskom području ("Elements of Oryctology: an Introduction to the Study of Fossil Organic Remains, especially of those found in British Strata").

Parkinson je također pisao i za nekoliko novina, poput onih od William Nicholsona "A Journal of Natural Philosophy, Chemistry and the Arts", te u prvom, drugom i petom tomu "Geological Society’s Transactions".

13. novembra 1807, Parkinson i značajan broj drugih velikih ljudi tog perioda su se susreli na Freemasons' Tavernu. NA skupu su bili i Sir Humphry Davy, Arthur Aikin, i George Bellas Greenough. OVo je bio prvi skup Geloškog društva Londona (Geological Society of London).

Parkinson je smatrao, kao i ostali katastrofisti, da je Zemlja stvorena od strane Boga, ali da je svaki 'dan' jedan vremenski duži period koji se protezao i desetinama hiljada godina.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]