Jasna Diklić
| Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
| Jasna Diklić | |
| Rođenje | 8. mart 1946. Sarajevo, FNRJ |
|---|---|
| Zanimanje | glumica |
Jasna Diklić, rođena 8. marta 1946. u Sarajevu, je bosanskohercegovačka pozorišna i filmska glumica.
Sadržaj |
[uredi] Biografija
Jasna Diklić rođena je 8. marta 1946. godine u Sarajevu. Kao kći čuvene glumice i lutkarske rediteljke Amalije praktično je prohodala u teatru, no, svoje prve glumačke korake načinila je na sceni sarajevskog Malog pozorišta gdje se odvijala praktična nastava po dobru znanog Dramskog studija Festivala malih i eksperimentalnih scena MESS, čijoj je prvoj generaciji i sama pripadala, eda bi glumu diplomirala na Odsjeku scenskih umjetnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Prvi profesionalni angažman dobila je u Narodnom pozorištu u Banjaluci, 1969. godine, no, ubrzo se vraća na matičnu scenu Malog pozorišta koje će domalo ponijeti ime Kamerni teatar 55. Do 1992. godine na ovoj sceni ostvarila je na desetine uloga među kojima su nezaboravnim ostale one u Zagrljenicima Miodraga Žalice, Djelovanju gama zraka na čudovišne nevene Paula Sindela, Brisanom putu Milice Novković, Plavoj Jevrejki Isaka Samokovlije, a ona osobno izdvaja još i uloge Vrhu Safeta Plakala u režiji Dubravka Bibanovića 1977. i Lutkinom bespuću Safeta Plakala u režiji Vladimira Milčina 1991. godine.
Oba potonja lika, prema riječima autora, pisana su upravo za Jasnu Diklić i otuda i vodi porijeklo njegovo opredjeljenje da u ratu, pišući s rcditcljcm Dubravkom Bibanovicem tekst prve predstave tek osnovanog SARTR-a, Sklonište, kultni lik ove groteske Minu Hauzen profilira prema glumačkoj mjeri i glumačkom habitusu Jasne Diklić. Jasnina maestralna kreacija lika Mine Hauzen u Skloništu (koje je doživjelo 110 izvođenja u zemlji i 27 u inostranstvu), ponukala je Plakala da pred kraj rata napiše i njegovo drugo poglavlje pod naslovom Memoari Mine Hauzen koje će u režiji Zorana Bečića biti praizvedeno kao prvi mirnodopski projekat SARTR-a. I u ovoj predstavi Jasna je 125 puta briljirala postižući ono u glumi najteže: da ti ljudi zaborave osobno ime i pamte te po imenu lika, te da kod ljudi koji ne razumiju tvoj jezik zazoveš emocije zvali se oni Poljaci, Švedi ili Nijemci. Za ovu kreaciju proglašena je Ženom 1997. godine u umjetnosti BiH.
[uredi] Filmografija
- Nebo iznad krajolika (2006)
- Dobro uštimani mrtvaci (2005)
- Crna hronika (2004) TV serija
- Remake (2003)
- Viza za budućnost (2002) TV serija
- Savršeni krug (1997)
- Sarajevske priče (1991) TV serija
- Brisani prostor (1985) TV serija
- Vatrogasac (1983)
- Uđi, ako hoćeš (1968)
[uredi] Nagrade
- Nagrada Tmačin prsten za desetogodišnji angažman i očuvanje digniteta glumca (2004)
[uredi] Također pogledajte
[uredi] Vanjski linkovi
| Jasna Diklić na Internet Movie Database |
Nedovršeni članak Jasna Diklić koji govori o bosanskohercegovačkim biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.