Jazavčar

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Jazavčar (njemački: Dachshund Dachs-jazavac, Hund-pas ili Dackel/Teckel) je rasa domaćeg lovačkog psa, porijeklom iz Njemačke. Današnji jazavčari se koriste za jamarenje glodavaca i lisica, ali i za lov na sitniju divljač kao što su zečevi, jazavce i sl. Danas su jazavčari jedna od najpopularnijih rasa pasa u svijetu, cijenjeni za njihovu karakterističnu odanost i hrabrost.

Kratkodlaki jazavčar

Historija[uredi | uredi izvor]

Neki historičari i kinolozi kažu da su psi slični današnjim jazavčarima postojali u Egiptu, prije oko 5000 godina, koje su egipćani koristili za lov na sitnu divljač, kao danas. Današnji jazavčari su potomci Francuskih baseta, pinčera i terijera, Prvi jazavčari su nastali u 18. ili 19. stoljeću, tada su bili poznati kao Dachs Kriecher-i (njem. Dachs-jazavac, kreichen-puzati) ili Dachs Krieger (njem. Dachs-jazavac, Krieger-ratnik, borac).

Izgled[uredi | uredi izvor]

Jazavčari imaju jako specifičan izgled i građu. Imaju jako kratke noge, dug vrat i izdužena leđa. Ta građa je potrebna zbog primarne upotrebe jazavčara, naime oni se danas najviše koriste ja jamarenje, vrsta lova u kojem se pas spusti u jazbinu neke životinje, najčešće jazavca, lisice ili zeca, i pas potom uhvati, ili goni životinju na površinu, gdje ju lovac ustrijeli. Samim tim, jazavčarima su potrebne kratke noge kako bi se što lakše kretali u jazbinama. Postoje 2 veličine, standardna i minijaturna. Standardni jazavčari imaju prosječnu težinu od oko 8–15 kg. A minijaturni oko 6 kg.

Dlaka[uredi | uredi izvor]

Oštrodlaki jazavčar.

Postoji mnogo varijacija boje kod jazavčara, mogu biti jednobojni ili dvobojni. Jednobojni jazavčari su uglavnom crvenkasto-smeđe boje, ali i dvobojni crni sa paležom. Takođe može biti više kombinacija boja, nekad mogu biti i bijeli. Postoje tri varijacije dlake, kratka dlaka, oštra ili gruba dlaka i duga dlaka.

Zdravstveni problemi[uredi | uredi izvor]

Jazavčari su u pravilu vrlo zdrava pasmina. Kod nekontrolirano uzgojenih jedinki pojavljuju se problemi sa kralježnicom, ili kretanjem. Svaki odgovoran uzgajivač će iz uzgoja isključiti jedinku kod koje se pojavljuju nasljedni zdravstveni problemi. Pored toga, česti su problemi sa očima (katarakte, retinalne atropije, glukome i sl.). Također mnogo jazavčara ima problem sa debljinom isključivo zbog ljudskog faktora.

Reference[uredi | uredi izvor]