Kajsija
 |
Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
 |
|
 Plodovi kajsije |
|
| Sistematika | |
|---|---|
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Red | Rosales |
| Porodica | Rosaceae |
| Rod | Prunus |
| Vrste | |
|
|
|
Kajsija (lat. Prunus armeniaca, tur. kayısı) ili marelica je biljka iz porodice Rosaceae. Poznata je još kao Armeniaca vulgaris ili "Armenska šljiva", pošto su stari Rimljani smatrali da potjeće iz Armenije. No, danas se obično misli da je prava domovina kajsija sjeverna Kina i Kirgistan.
Sadržaj |
Karakteristike [uredi]
Kajsija je listopadno drvo srednje veličine, guste, široke krošnje. Naraste od 8-12 m visoko. Listovi su joj srcoliki, malo zašiljeni na vrhu, dugi oko 8 cm, a široki od 3-4 cm. Cvijetovi su bijeli ili ružičasti. Plod joj je sličan breskvi ili nektarini, žute ili narandžaste boje, ponekad s crvenim sjajem. Površina ploda je glatka i gotovo bez dlačica. Kajsije su koštunjičavo voće, u sredini ploda nalazi se tvrda košpica, koja sadrži sjemenku.
Hemijski sastav [uredi]
| 100 g kajsije sadrži: | ||||||||
| kcal | kJ | voda (g) | masnoće (g) | proteini (g) | kalijum (mg) | kalcijum (mg) | magnezijum (mg) | Vitamin C (mg) |
| 48 | 201 | 86,35 | 0,39 | 1,4 | 259 | 13 | 10 | 10 |
Rasprostranjenost [uredi]
Kajsija je poznata još za vrijeme Rimljana. Danas se uzgaja u cijelom svijetu, najviše u Iranu, Turskoj i zemljama Mediterana. Iako se smatra da je kajsija suptropska biljka, ona je više prilagođena regionima s hladnim zimama. Tako npr. kajsija može da podnese temperature i do -30 °C, no limitirajući faktor u rastu kajsija su proljetni mrazevi. Pošto cvjeta vrlo rano, rani mrazevi mogu da unište cvijet kajsije. Kajsiju su prenijeli u Ameriku španski misionari. Danas se najviše uzgaja u Californiji, Washingtonu i Utah. Najveći svjetski proizvođač sušenih kajsija je Turska.
| Top 10 proizvođača kajsija-2008 (hiljada tona) |
|
|---|---|
 Turska |
716,4 |
 Iran |
487 |
 Pakistan |
325,8 |
 Uzbekistan |
265 |
 Italija |
205,5 |
 Alžir |
172,4 |
 Japan |
120,6 |
 Maroko |
113,2 |
 Egipat |
106 |
 Španija |
103,4 |
| Ukupno svijet | oko 4800 |
| Izvor: UN Food & Agriculture Organisation (FAO) | |
Upotreba [uredi]
Kajsija se koristi u proizvodnji džemova, sokova, marmelada i likera. Marmelada od kajsija je nezaobilazni sastojak Saher-torte. Sjemenka kajsije se upotrebljava u proizvodnji amaretta (poznatog italijanskog likera), međutim, zbog visokog sadržaja amigdalina (cijanogenetski glikozid, koji se pod djelovanjem enzima raspada u otrovnu cijanovodoničnu kiselinu(HCN)) od oko 8%, nepreporučuje se upotreba većih količina sjemenki.
Vanjski linkovi [uredi]
- Gorko sjeme kajsije — informacije o upotrebi sjemena kajsije (engl.)
- O Maltajskoj kajsiji
 |
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |
