Kajsija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Kajsija
Plodovi kajsije
Plodovi kajsije
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Red Rosales
Porodica Rosaceae
Rod Prunus
Vrste
Prunus armeniaca - kajsija

Kajsija (lat. Prunus armeniaca, tur. kayısı) ili marelica je biljka iz porodice Rosaceae. Poznata je još kao Armeniaca vulgaris ili "Armenska šljiva", pošto su stari Rimljani smatrali da potjeće iz Armenije. No, danas se obično misli da je prava domovina kajsija sjeverna Kina i Kirgistan.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Drvo kajsije u centralnoj Turskoj

Kajsija je listopadno drvo srednje veličine, guste, široke krošnje. Naraste od 8-12 m visoko. Listovi su joj srcoliki, malo zašiljeni na vrhu, dugi oko 8 cm, a široki od 3-4 cm. Cvijetovi su bijeli ili ružičasti. Plod joj je sličan breskvi ili nektarini, žute ili narandžaste boje, ponekad s crvenim sjajem. Površina ploda je glatka i gotovo bez dlačica. Kajsije su koštunjičavo voće, u sredini ploda nalazi se tvrda košpica, koja sadrži sjemenku.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Kajsija je poznata još za vrijeme Rimljana. Danas se uzgaja u cijelom svijetu, najviše u Iranu, Turskoj i zemljama Mediterana. Iako se smatra da je kajsija suptropska biljka, ona je više prilagođena regionima s hladnim zimama. Tako npr. kajsija može da podnese temperature i do -30 °C, no limitirajući faktor u rastu kajsija su proljetni mrazevi. Pošto cvjeta vrlo rano, rani mrazevi mogu da unište cvijet kajsije. Kajsiju su prenijeli u Ameriku španski misionari. Danas se najviše uzgaja u Californiji, Washingtonu i Utah. Najveći svjetski proizvođač sušenih kajsija je Turska.

Top 10 proizvođača kajsija-2011
(hiljada tona)
Flag of Turkey.svg Turska 676,1
Flag of Iran.svg Iran 452,9
Flag of Uzbekistan.svg Uzbekistan 356,0
Flag of Italy.svg Italija 263,1
Flag of Algeria.svg Alžir 205,0
Flag of Pakistan.svg Pakistan 189,4
Flag of France.svg Francuska 154,9
Flag of Morocco.svg Maroko 132,5
Flag of Ukraine.svg Ukrajina 119,9
Flag of Japan.svg Japan 106,9
Ukupno svijet oko 3834
Izvor: UN Food & Agriculture Organisation (FAO) za 2011
Cvijet kajsije

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Kajsija se koristi u proizvodnji džemova, sokova, marmelada i likera. Marmelada od kajsija je nezaobilazni sastojak Saher-torte. Sjemenka kajsije se upotrebljava u proizvodnji amaretta (poznatog italijanskog likera), međutim, zbog visokog sadržaja amigdalina (cijanogenetski glikozid, koji se pod djelovanjem enzima raspada u otrovnu cijanovodoničnu kiselinu (HCN)) od oko 8%, nepreporučuje se upotreba većih količina sjemenki.

Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]

Kajsija, sirova
Hranjiva vrijednost po 100g
Energija 201 kJ
Ugljikohidrati 11,12 g
Masnoće 0,39 g
Bjelančevine 1,4 g
Voda 86,35 g
Vitamin A ekviv. 96 μg (11%)
Niacin (Vit. B3) 0.6 mg (4%)
Vitamin B6 0.054 mg (4%)
Folna kiselina (Vit. B9) 9 μg (2%)
Vitamin C 10 mg (17%)
Kalcij 13 mg (1%)
Željezo 0.39 mg (3%)
Magnezij 10 mg (3%)
Fosfor 23 mg (3%)
Kalij 259 mg (6%)
Natrij 1 mg (0%)
Procenti su relativni u odnosu na američke preporuke za dnevne potrebe odraslih osoba.
Source: [1]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: