Kampilobakterioza

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Kampilobakterioza (vibrioza) je kontagiozna spolna zarazna bolest goveda koja uzrokuje vremensku jalovost (preganjanje), produženi period estrusa, pobačaj i smanjenu plodnost muških rasplodnjaka.

Uzročnici[uredi | uredi izvor]

Bolesti su bakterije iz roda Campylobacter: C. fetus subsp. fetus, C. fetus subsp. venerealis i C. jejuni. To su gram-negativne, gibljive bakterije koje imaju razne oblike (poput zareza, S oblik, kao spirala, kokoidni oblik). Osjetljive su na kisik i strogo su mikroaerofilne. Za rast trebaju obogaćena hranilišta, a rastu sporo (2 do 4 dana). Sojevi C. fetus nisu jednake antigene strukture, a posjeduju kapsularni (K), somatski (O) i flagelarni (H) antigen. Kampilobakterioza uzrokovana vrstama C. fetus subsp. fetus i C. jejuni je zoonoza.

Izvor zaraze su inficirani muški i ženski rasplodnjaci, sekreti i ekskreti spolnih organa inficiranih životinja, pobačeni fetusi i njihove ovojnice, kontaminirana krmiva i sperma inficiranog bika. Infekcija se širi koitusom (osim u ovce) i to najuspješnije inficiranim bikom. Zdrav bik može prenijeti infekciju s inficirane na zdravu plotkinju pri prirodnom osjemenjivanju, onečišćenom spermom i pri umjetnom osjemenjivanju. "Ulazna vrata" u makroorganizam pretežito su sluznica maternice i penisa. Kod bikova se infekcija lokalizira isključivo u kriptama prepucijske sluznice, a da pri tome nema nikakve kliničke manifestacije ni promjena u spermi. Uzročnik ovdje perzistira i duže od godinu dana. Junice su primljivije za infekciju nakon što dostignu spolnu zrelost, a stariji bikovi su češći kliconoše nego mladi. Na infekciju su primljivi čovjek, govedo, ovca i koza, a možda svinja i konj.

Patogeneza[uredi | uredi izvor]

Kod bikova se uzročnik naseli kao komenzal samo na površini prepucijske sluznice i ne prodire dublje u geitalne organe. Kod ženskih životinja uzročnik se naglo razmnoži, a može se već nakon 24 sata reizolirati iz rodničnog iscjetka. Infekcija je ascendentna i širi se iz rodnice u maternične rogove i jajovode, što može potrajati tjednima. Zbog tvorbe lokalnih imunoglobulina (osobito IgG1 i IgA) dolazi do aktivnog procesa samočišćenja, koji počinje u rogovima i nastavlja se do rodnice. Ipak se uzročnik u cerviksu i maternici može zadržati i do 10 mjeseci. Izazove blagi kataralno-gnojni endometritis. Uzrok jalovosti nakon uspješene koncepcije leži u ranom ugibanju embrija, koji se resorbira i biva neprimjetno izbačen. Kod bikova nema nikakvih antitijela u prepucijskom sekretu, pa nema ni samočišćenja.

Dijagnostika[uredi | uredi izvor]

  • (a) Epizootioški: anamnestički podaci o poremetnjama koncepcije kod novo nabavljenih ženskih životinja, ili nakon oplodnje novim bikom, pobuđuju sumnju na kampilobakteriozu. Sumnja je još jača, ako se poremetnje pojavljuju u juniva koje se prvi puta pripuštaju, a događaju se i pobačaji, osobito u 4. do 6. mjesecu.
  • (b) Klinički: kod krava i junica javlja se 4 do 7 dana nakon infekcije vaginitis s nešto bezbojne ili zamućene sluzi. Uterus je umjereno otečen, slabo se kontrahira, a cerviks je obično slabo otvoren. U bikova nalazimo crvenilo, otečene folikule i neznatne erozije sluznice prepucija i penisa. Simptomi kulminiraju pobačajem bilo kada tokom graviditeta, ali najčešće u prva četiri mjeseca, i zaostajanjem posteljice sa vremenskim preganjanjem. Pobačaj do 4. mjeseca je potpun, tj. izbacuje se fetus s ovojnicama, a pri pobačaju nakon 4. mjeseca bređosti redovito zaostaje posteljica. Kod bikova infekcija perzistira u prepuciju i na penisu. U ovaca se javalja pobačaj (ponekad epizootskog karaktera), obično u posljednja dva mjeseca graviditeta. U ovaca se infekcija ne prenosi koitalno, već najčešće peroralno.
  • (c) Mikrobiološki: kod krave se bakteriološki pretražuje komadić biopsirane sluznice rodnice, a kod bika ispirak prepucija. U fetusu pretražuju se sadržaj želuca, plodne ovojnice i amnionska tekućina.
  • (d) Patološkoanatomski: o patološkom nalazu govorimo samo kod pobačenog fetusa, u kojeg je patognomoničan nalaz mekonija u sirištu te nalaz sluzave edemske infiltracije u potkožju trbuha, kadšto i serofibrinozni perikarditis, pleuritis i peritonitis. Placenta je zadebljala, zamućena i s nekrotičnim žarištima i točkastim krvarenjima.
  • (e) Imunološki: mukoaglutinacijskim testom, osobito u dijagnostici infekcije kod ženskih životinja. Obrisci uzeti nakon porođaja i tokom ili neposredno nakon estrusa ne daju pouzdane rezultate.
  • (f) Biološkim pokusom

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Inficirane krave treba liječiti primjenom streptomicina u maternicu, a inficirane bikove primjenom istog antibiotika u prepucij ili premazivanjem prepucija antibiotskim mastima. Dobro je lokalno liječenje kombinirati sa parenteralnim.

Profilaksa[uredi | uredi izvor]

Potrebno je težiti iskorjenjenju kampilobakterioze kao jedinom rješenju u profilaksi bolesti. Profilaksa kampilobakterioze ovisi o načinu osjemenjivanja, pa se najsvrsishodnijim načinom suzbijanja te bolesti smatra primjena liječenja s umjetnim osjemenjivanjem.