Immanuel Kant
Immanuel Kant | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 22. april 1724. |
| Smrt | 12. februar 1804 (79 godina) |
| Nacionalnost | Nijemac |
| Zanimanje | filozof |
| Dio serije članaka o |
| Epistemologiji |
|---|
Immanuel Kant (22. april 1724 – 12. februar 1804) bio je njemački filozof[1] i jedan od najutjecajnijih prosvjetiteljskih mislilaca. Rođen u Königsbergu, Kantova opsežna i sistematska djela iz epistemologije, metafizike, etike i estetike učinila su ga jednom od najutjecajnijih figura u modernoj zapadnoj filozofiji.
U svojoj doktrini transcendentalnog idealizma, Kant je tvrdio da su prostor i vrijeme puki "oblici intuicije" koji strukturiraju sve iskustvo i da su objekti iskustva puke "pojave". Priroda stvari kakve jesu same po sebi nama je nespoznatljiva. U pokušaju da se suprotstavi filozofskoj doktrini skepticizma, napisao je Kritiku čistog uma (1781/1787), svoje najpoznatije djelo. Kant je povukao paralelu sa kopernikanskim obratom u svom prijedlogu da se o predmetima iskustva razmišlja kao o usklađenosti sa našim prostornim i vremenskim oblicima intuicije i kategorijama našeg razumijevanja, tako da imamo apriornu spoznaju tih objekata.
Kant je vjerovao da je razum izvor morala, a da estetika proizlazi iz sposobnosti nezainteresiranog prosuđivanja. Kantova religijska stajališta bila su duboko povezana sa njegovom moralnom teorijom. Međutim, njihova tačna priroda ostaje sporna. Nadao se da se vječni mir može osigurati univerzalnom demokracijom i međunarodnom suradnjom. Međutim, njegova kozmopolitska reputacija dovedena je u pitanje njegovim propagiranjem naučnog rasizma većim dijelom svoje karijere, iako je ta stajališta promijenio u posljednjem desetljeću svog života.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Kant je od ranog djetinjstva pokazivao veliko intelektualno obećanje, te se je sa 16 godina upisao na Univerzitet u Königsbergu, gdje je proveo cijelu svoju karijeru. Proučavao je filozofiju Gottfrieda Leibniza i Christiana Wolffa pod vodstvom Martina Knutzena, racionalista koji je Kanta upoznao sa novom matematičkom fizikom Isaaca Newtona.
Kant je dao značajan doprinos raznim disciplinama, uključujući etiku, metafiziku, matematiku, fiziku, logiku i geografiju. Objavio je svoje prvo filozofsko djelo, Misli o pravoj procjeni živih sila 1749.[2][3]
Kant je također značajno doprinio proučavanju zemljotresa, geografiji i astronomiji. Bio je jedan od prvih koji je zemljotrese objasnio prirodnim pojmovima, a ne natprirodnim.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Immanuel Kant | German philosopher". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 15. 3. 2016.
- ^ Richards, Paul (1974). "Kant's Geography and Mental Maps". Transactions of the Institute of British Geographers (61): 1–16. doi:10.2307/621596. JSTOR 621596.
- ^ Elden, Stuart (2009). "Reassessing Kant's geography" (PDF). Journal of Historical Geography (jezik: engleski). 35 (1): 3–25. doi:10.1016/j.jhg.2008.06.001. Arhivirano (PDF) s originala, 1. 8. 2020. Pristupljeno 27. 9. 2019.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
 |
Commons ima datoteke na temu: Immanuel Kant |
 |
Wikicitati imaju citate vezane za: Immanuel Kant |