Karl Kraus

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Karl Kraus (Jičin, Češka, 28. april 1874Beč, 12. juni 1936), austrijski prozaist, publicist i dramatik.

Od 1899. do smrti izdavao je časopis "Die Fackel"/Baklja, u kojem je briljantno, upravo ubojito podvrgavao kritici sve sfere austrijskoga života, napose korupciju u štampi, manipulaciju javnim mnijenjem, licemjerje i glupost akademskih krugova i vladajućih slojeva. Imao je veliku ulogu u javnosti, o čem svjedoče zbirke eseja, kritika i feljtona "Moral i kriminal ", 1908, "Propast svijeta djelovanjem crne magije",1922, "Literatura i laž",1929. Osobito je isticao kulturnu i općecivilizacijsku važnost jezika i jezičnoga izraza, te jasnoće iskaza: u tom je polju najvažnije djelo "Jezik", 1937.

Interesantno je napomenuti da je Kraus u svojim uvidima identičan mudracu i osnivaču klasične kineske civilizacije Konfuciju. Iako različito motivirani, i unatoč razdoblju od preko 2.500 godina koje se protezalo među njima, oba su etičara spoznala važnost jezika kao priopćajnoga sredstva zajedničke doživljajnosti, mogućnosti društvene i ine manipulacije iskrivljavaljem značenja sadržanoga u jezičnim kodovima, kao i razaranja osobnoga i kolektivnoga integriteta kroz medij izobličenoga jezika.

Kraus bijaše židovskoga porijekla (kasnije je prešao na katoličku vjeru), a jedna od značajki židovske subkulture srednje i istočne Evrope je insistiranje na varavosti jezika i tvorbi kalambura, što je možda i jedan od izvora Krausovih jezičnih opsesija. Verbalni vatromet, iskričavost i prodornost odlika su mnogih Krausovih zbirki aforizama i kratkih jezičnih formi, među kojima se ističu "Riječi i proturječja", 1909. i "Pro domo et mundo", 1912. U njima pisac stilskim bravurama (paradoksima, premetanjima slogova, kalamburima) učinkovito karikira i destruira svoje omiljene teme: snobizam, psihoanalizu kao šarlatansku igru namijenjenu seksualno blaziranim bečkim višim krugovima, feudalni mentalitet i šovinizam, užase i besmisao imperijalističkog rata. Slična je i tematika Krausa dramatičara, autora grotesknih tragikomedija "Igra snova",1923; "Nesavladivi", te piščeva magnum opusa, složene dijaloške kompozicije "Posljednji dani čovječanstva", 1918-19., 1922. U tom je golemomu i višeslojnom dramskom kompleksu koji ne podliježe ni eksperimentalnim dramaturškim "zakonima" (pa i nije zamišljen za scensku izvedbu) autor dao sveobuhvatnu panoramu života austrijskoga društva u doba Prvog svjetskoga rata i prikazao truljenje i raspad jedne epohe i države.

Ocijeniti Krausov opus iz današnje vizure veoma je teško: on je majstor rubnih žanrova (aforizam, kritika, feljton, esejistička raščlana, publicistička polemika), pa je čak i u središnjim književnim rodovima poput drame njegov pristup posve nekonvencionalan. Karl Kraus je pisac uronjen u problematiku njemačkoga jezičnoga izraza, tvorac djela koje je u toj mjeri povezano s jezičnim medijem u kojem je nastalo da ga nije lako prevesti na druge jezike, a nemali dio opusa je uvelike uronjen i neodvojiv od specifičnih okolnosti zauvijek nestale austro-ugarske monarhije. No, valja reći i da je Kraus autor i briljantnih i univerzalnih aforističkih i esejističkih tekstova kojima su jedino intelektualna zahtijevnost i piščev beskompromisni nesentimentalni duh zapriječili da prijeđu okvire srednjoevropske uljudbe njemačkoga izraza. Satirikovo intenzivno pronicanje u trivijalizaciju ljudskoga postojanja, opresivnih društvenih mehanizama, kič i banalnost savremene kulture – sve to nije moglo doprinijeti širem prihvaćanju Krausa i njegovoj integraciji u maticu svjetske književnosti.


Wikicitat
Wikicitat: Karl Kraus


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: