Karlo VII, car Svetog Rimskog Carstva

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Karlo VII
Car Svetog rimskog carstva
Vladavina24. januar 1742. - 20. januar 1745.
PrethodnikKarlo VI
NasljednikFranjo I
Krunidba12. februar 1742.
Kralj Češke
Vladavina19. decembar 1741. - 12. maj 1743.
PrethodnikMarija Terezija
NasljednikMarija Terezija
Krunidba19. decembar 1741.
Vojvoda Bavarske
Vladavina26. februar 1726. - 20. januar 1745.
PrethodnikMaksimilijan II
NasljednikMaksimilijan III
SupružnikMarija Amalija Austrijska
DjecaMarija Antonija od Bavarske
Maksimilijan III, izbornik Bavarske
Marija Ana od Bavarske
Marija Josipa od Bavarske
DinastijaWittelsbach
OtacMaksimilijan II, vojvoda Bavarske
MajkaTerezija Kunigunda Sobieska
Rođenje6. august 1697.
Brisel
Smrt20. januar 1745.
Minhen

Karlo VII (Karlo Albert; 6. august 1697. - 20. januar 1745.) bio je vojvoda Bavarske od 1726. i car Svetog Rimskog Carstva od 1742. godine do svoje smrti, te češki kralj od 1741. do 1743. godine. Bio je prvi car Svetog rimskog carstva koji nije pripadao dinastiji Habsburg nakon tri stoljeća.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Bio je sin bavarskog vojvode Maksimilijana II i Terezije Kunigunde Sobieske, kćerke poljskog kralja Ivana III.

Njegova porodica je bio razdvojena dugo vremena nakon Rata za špansko naslijeđe. Karlo je proveo mnogo godina u kućnom pritvoru u Austriji. Od 1715. do 1716. posjećivao je Italiju, a 1717. pomagao je Habsburgovcima u ratu s Turcima. Godine 1722. oženio je nadvojvotkinju Mariju Amaliju Austrijsku, kćerku cara Josipa I, brata tadašnjeg cara Karla VI. Godine 1725. posjetio je francuski dvor kao gost na vjenčanju kralja Luja XV i Marije Leszczyńske.

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Bavarska[uredi | uredi izvor]

Godine 1726. naslijedio je oca kao bavarski vojvoda. Kao i svoj otac, bio je vrlo ambiciozan. Kao zet cara Josipa I odbio je priznati Pragmatičku sankciju iz 1713. godine budući da je ona njegovu suprugu, Mariju Amaliju, stavljala iza njene rodice Marije Terezije u nasljednom nizu, a po dogovoru careva Leopolda I, Josipa I i Karla VI, prednost je trebala imati Marija Amalija. Zbog toga je, nakon smrti cara Karla VI 1740. godine, polagao pravo na njemačke teritorije koje su pripadale dinastiji Habsburg. U borbi za ženino nasljedstvo udružio se s Francuskom i Španijom protiv njene rodice, Marije Terezije.

Sveto Rismko Carstvo i Češka[uredi | uredi izvor]

Tokom Rata za austrijsko naslijeđe Karlo je izvršio invaziju na jedan dio Austrije, te je planirao osvojiti Beč, ali njegova i francuska vojska su se okrenule prema Češkoj, pa je uspio svrgnuti Mariju Tereziju s češkog prijestolja i 9. decembra 1741. godine okruniti se za češkog kralja. Dana 24. januara 1742. izabran je za njemačkog kralja, a 12. februara 1742. godine za cara Svetog Rimskog Carstva. Nedugo nakon krunidbe u Češkoj Karlove teritorije je pregazila austrijska vojska. Godine 1744. ponovo je dobio kontrolu nad Minhenom, gdje se vratio i umro nakon tri mjeseca.

Nakon smrti[uredi | uredi izvor]

Njegov sin, Maksimilijan III, izbornik Bavarske, sklopio je mir s Austrijom koja je zauzvrat priznala Karla VII za zakonito izabranog cara Svetog Rimskog Carstva.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]