Keramika

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Keramička posuda

Keramika (grčki: κεραμικός keramos) se odnosi na anorganske nemetalne materijale koji nastaju pod uticajem toplote. Najvažniji materijali koji spadaju u keramiku su gline (od kojih su se tradicionalno pravile cigle i posuđe), cement i staklo. Često se u keramike ubrajaju neki materijali koji tu ne spadaju: grafit, talk i azbest. Česti hemijski elementi koji ulaze u sastav keramike su aluminij, silicij, magnezij, berilij, titanij i bor. Ovi elementi se kombinuju sa oksigenom, ugljikom i dušikom.

Osobine[uredi | uredi izvor]

Keramike mogu biti jednostavni monofazni materijali ili složeni materijali. Najčešći tip monofazne keramike su aluminij-oksid Al2O3 i magnezij-oksid MgO. Složeni (višefazni) keramički materijali su kordierit (magnezijev alumosilikat), forsterit (magnezijev silikat). Prema makrostrukturi postoje tri tipa keramike: kristalična sa staklenom matricom, kristalična (nekad se naziva holokristalna) i stakla.[1]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J. A. Vaccari: Materials handbook, 15th edition, 2002, McGraw Hill

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: