Knud Holmboe

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Knud Valdemar Gylding Holmboe ili Ali Ahmed el Gheseiri (22. april 1902. Horsens, Danska – 13. oktobar 1931. Akaba, Jordan), je bio danski novinar i istraživač. Prešao je na islam[1] nakon svojih putovanja po Sjevernoj Africi te promijenio ime u Ali Ahmed. Kao mladić boravio je u Maroku kako bi naučio arapski jezik i pobliže se upoznao sa arapskom i muslimanskom kulturom.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Knud je rođen kao najstariji sin u trgovačkoj porodici u Horsensu, Danska. U svojoj mladosti pokazao je veliko zanimanje za religiju i filozofiju. Nakon završene škole započeo je novinarsku karijeru radeći za nekoliko lokalnih novina u Danskoj. Kada je imao 20 godina Knud je konvertirao u katoličanstvo nakon čega je otišao u Francusku u samostan Clairvaux, međutim nakon kraćeg boravka odlučio je da religijska znanja potraži drugdje. Godne 1924. otputovao je u Maroko gdje se upoznao sa islamom. Iz Maroka je započeo svoje novinsko izvještavanje o situaciji u Sjevernoj Africi gdje je evropi pokušao da prikaže borbu planinskog stanovništva Maroka protiv francuskih okupacionih snaga. Po povratku u Dansku objavio je svoju prvu knjigu nazvanu „Pjesme“ u kojoj piše o životu, smrti, vjerovanju i pustinji. Kratko nakon toga objavljuje knjigu o svom boravku u Maroku pod nazivom „Between the Devil and The Deep Sea – a dash by plane to seething Marocco.“

Putovanje na Bliski istok i Balkan[uredi | uredi izvor]

Tokom 1925. započeo je svoje putovanje po Bliskom istoku gdje je posjetio Siriju, Palestinu, Jordan, Irak i Perziju te je bio svjedokom političkih nemira koji će ubrzo uzdrmati čitavu regiju. Godine 1927. Knud je proputovao preko Balkana zajedno sa svojom novovjenčanom suprugom gdje je u Albaniji bio svjedokom italijanskog ponižavajućeg odnosa prema muslimanskoj populaciji. Tu je Knud napisao jedan od najkontroverznijih članaka koji je objavljen u Danskoj a potom i širom Evrope o vješanju poznatog albanskog katoličkog svećenika od strane Italijana. Veliki publicitet priče izazvao je bijes italijanskih vlasti.

Putovanje po Sjevernoj Africi[uredi | uredi izvor]

Vrativši se u Dansku Knud se zaposlio kao lektor u lokalnim novinama, međutim ekonomski problemi nagnali su ga da napusti Dansku i nastani se u Maroku sa ženom Norom i kćerkom Aišom. Knud tada mijenja ime u Ali Ahmed el Gheseiri, koje je na neki način predstavljalo prevod njegovog imena na arapski. Godine 1930. Knud će započeti svoje putovanje koje će ga učiniti slavnim. Sa svojim Chevroletom namjeravao je preći čitavu Sjevernu Afriku od Maroka do Egipta te postati prvim evropljaninom kome je to pošlo za rukom. Nakon što je došao do Libije, Knud je bio svjedokom šokantnog tretmana koji su libijci doživljavai od italijanske fašističke okupacione sile. Cjelokupna libijska populacija bila je izložena progonima, ubistvima, maltretiranju, pogromu stoke i uništavanju životnih resursa. Knud je sve to dokumentovao u formi putopisa, međutim nije mu promaklo ni da zabilježi rijetke italijanske oficire koji su postupali humano sa Arapima. Nakon što je došao do grada na istoku Libije, Derne, upoznavši se sa vođom otpora okupacionim snagama šejhom Omerom Muhtarom, postao je njegovim vlikim poklonikom, zbog čega su ga italijani naposljetku uhapsili i deportovali iz Libije. Iz Libije odlazi u Egipat gdje nastoji uvjeriti tamošnje stanovništvo da pomogne borbu libijskog naroda protiv italijanske okupacije. Iz Egipta Knud je imao plan da karavanom dopre do Kufre, oaze u pustinji jugoistočne Libije koja je bila jedno od glavnih središta otpora italijanima. Međutim, nakon intervencije italijanskog ambasadora u Egiptu kod britanskih i egipatskih vlasti Knud Holboe je uhapšen i zatvoren. Nakon mjesec dana boravka u kairskom zatvoru, Knud je protjeran iz Egipta nakon čega otplovljava za Dansku.

„Desert encounter“ ili „U susret Omeru Muhtaru“[uredi | uredi izvor]

Po povratku u rodnu Dansku, Knud objavljuje svoj putopis iz Sjeverne Afrike pod naslovom „Desert Encounter“ (Na bosanskom jeziku objavljena pod naslovom „U susret Omeru Muhtaru“ u prevodu dr. Enesa Karića). Nakon izlaženja knjiga postaje bestseler u Danskoj, širom Evrope i u SAD-u. U Italiji knjiga je bila odbačena, zabranjena, te je bila prevedena na italijanski jezik tek 2004. godine. Nakon izlaska knjige italijanska vlada je potrošila hiljade dolara da odkleveta i obezvrijedi Knuda i njegovu knjigu u javnosti.

Posljednje putovanje i smrt[uredi | uredi izvor]

U maju 1931. godine, Knud je započeo svoje hodočašće ka Meki. Na svom putovanju posjetio je nekoliko libijskih organizacija pokret otpora koje su djelovale u egzilu u Turskoj, Jordanu i Siriji. Nakon Knudovog dolaska u Siriju, arapi su počeli velike proteste ispred italijanskog konzulata u Damasku, nakon čega je od Knuda zatraženo da napusti zemlju, i samo nakon žestokog protesta danskog konzulata u Istambulu Knudu je bilo dozvoljeno da prođe kroz Jordan na svome hodočašću. Italijani su strahovali od činjenice da bi Knud na Hadžu mogao pozvati na sveti rat protiv italijanskog okupatora te su sve učinili da Knud ne dopre do Meke. Prilikom boravka u Amanu, ne Knuda je pokušano nekoliko atentata. Iz Amana Knud je otputovao u Akabu gdje je odsjeo čekajući na dozvolu saudijskih vlasti za ulazak na njihovu teritoriju. Put ka saudijskoj granici Knud je započeo 11. oktobra 1931. Poznato je da je odsjeo da prenoći u oazi Hakl gdje su ga presreli beduini lokalnog plemena poznati po saradnji sa italijanima. Namamili su Knuda da putuje sam između Al Hakla i Humejda. Tokom noći zarobljen je ali je uspio da pobjegne i odpliva sa morske obale. Međutim beduini su ga ubrzo našli nakon što se umorio od plivanja, ubili ga i sahranili tijelo u blizini obale. Knudu je bilo 29 godina. Jordanske pogranične snage uhvatile su vođu plemena koje je ubilo Holmboa i zadržale ga na ispitivanju u Akabi nekoliko sati. Međutim, na intervenciju Britanaca on je ubrzo bio pušten. Nekoliko mjeseci kasnije, pripadnici plemena koji su ubili Knuda Holmboa ubijeni su nakon sukoba sa snagama lojalnim Ibn Saudu. Iako je Italiji bilo suđeno za ratne zločine nakon Drugog svjetskog rata nikada nije pozvana naodgovornost za zločine u Libiji. Tijelo Knuda Holmboa nikada nije bilo ekshumirano.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nielsen, Jørgen; Akgönül, Samim; Alibašić, Ahmet; Racius, Egdunas (19. 9. 2013). Yearbook of Muslims in Europe (jezik: engleski). BRILL. ISBN 9789004255869.