Kultura Maroka

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Zellige, Mozaik iz Maroka

Maroko je multietnička zemlja s bogatom kulturom i civilizacijom. Kroz marokansku historiju, Maroko su naseljavali mnogi narodi, koji su dolazili sa istoka: Feničani, Jevreji i Arapi, s juga - južnoafrički narodi i sjevera Rimljani i Vandali, te starosjedioci Berberi. Svi oni čine socijalnu strukturu Maroka i učestvuju u razvoju različitih vjerskih pravaca, od paganstva, judaizma, kršćanstva do islama.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Spisak marokanskih pisaca

Historija marokanske literature seže od ranog srednjeg vijeka. Najstarije forme literarnog stvaralaštva mogu se vidjeti još kod Berbera. U vrijeme berberskih dinastija razvija se i cvjeta Al-Andalus, kao središte marokanskih pisaca, naročito onih koji pišu o religiji i historiografiji, ali i pjesnika. Njihove tradicionalne bajke, legende i pjesme, prenosile su se sve do devetnaestog stoljeća usmenim putem. Tek krajem 19. stoljeća, evropski istraživači zapisuju tekstove. Još i danas su mnogi suvremeni autori nepismeni i koriste se diktiranjem, da bi zabilježili svoje tekstove. Uticaj francuskog i engleskog jezika počinje u 30-tim godinama dvadesetog vijeka. Poznatiji književnici Tahar Ben Jelloun, Mohamed Choukri, Fatima Mernissi [1] koriste se francuskim jezikom.

Etničke grupe i jezici[uredi | uredi izvor]

Židovsko vjenčanje, Eugène Delacroix, Louvre, Paris

Maroko je glavnim dijelom berbersko-arapska zemlja. Arapski jezik je uz francuski, službeni jezik Maroka, ali je maternji jezik tamošnjeg stanovništva berberski i ujedno jezik s najviše govornika. Lingvistički berberski jezik pripada afro-azijskoj grupi jezika, i ima više varijacija. Tri najviše korištene verzije su Shilha, Centralnoatlaski tamazight i Riff. Berberi najvećim dijelom prihvataju islam, napuštajući svoju nearapsku kulturu i lingvistički se distanciraju od Tifinagh jezika, prihvatajući arapsko-islamski uticaj. Od 1994. godine na državnoj televiziji RTM (sada TVM) emituju se dnevno desetominutne vijesti na sva tri berberska dijalekta.

Narodna nošnja[uredi | uredi izvor]

Marokanska narodna nošnja kaftan

Tradicionalna ženska i muška narodna nošnja zove se dželaba. To je duga, široka nošnja sa kapuljačom i dugim rukavima. U posebnim prilikama, muškarci nose crvene kape zvana bernousse (fes). Ženska nošnja je ukrašena ornamentima. Gotovi svi muškarci i žene nose balge, mekane kožne papuče s otvorenom petom. Žene nose sandale s visokom potpeticom, ukrašene srebrom ili zlatom.

Kinematografija[uredi | uredi izvor]

Filmovi[uredi | uredi izvor]

Brojni režiseri, inspirirani Marokom, snimaju tamo. 1952. godine Orson Welles bira Essaouira kao mjesto za snimanje scena Shakespearovog "Othella", koji je dobio nagradu na Filmskom festivalu u Cannesu iste godine. 1955., Alfred Hitchcock režira film Čovjek koji je previše znao, a 1962. David Lean snima scene bitke u filmu Lawrence od Arabije. Aït Benhaddou je bio mjesto snimanja brojnih filmova. Film Hideous Kinky je snimljen u Marrakechu.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Muzika[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Harenberg Länderlexikon, Harenberg Länderlexikon Verlag, 1998. ISBN 3-611-00681-5 (de)
  • Verner, Corince. (2004). The villas and riads of Morocco. New York: Harry N. Abrams, Inc., Publishers