Kvantna hromodinamika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Kvantna hromodinamika (ili kraće QCD od engleski: quantum chromodynamics) u teorijskoj fizici je kvantna teorija polja koja opisuje svojstva snažne interakcije između kvarkova i između protona i neutrona u okviru kvantne teorije. Kvarkovi imaju prepoznatljivu osobinu (naboj) koja određuje njihovo vezivanje pri čemu se zajedno stvaraju druge elementarne čestice. Slično električnom naboju kod naelektrisanih čestica, boja se pojavljuje u tri vrste, proizvoljno označena kao crvena, plava i žuta, i slično pozitivnom i negativnom naboju pojavljuju se tri bezbojne (anti-boja) vrste. Baš kao što pozitivno i negativno nabijene čestice stvaraju električno neutralne atome, obojeni kvarkovi oblikuju čestice bez boja. Kvarkova međusobno djeluju emitovanjem i apsorbovanjem čestica bez mase poznatih pod imenom gluoni, od kojih svaka nosi boja-anti-boja par. Osam vrsta gluona je potrebno za prijenos jake sile između kvarkova kao što na primjer, plavi kvark može komunicirati sa žutim kvarkom putem razmjene plavog-antižutog gluona.[1]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Quantum chromodynamics". encyclopedia.com. Pristupljeno 24. 7. 2016.


Nedovršeni članak Kvantna hromodinamika koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.