Laparoskopska holecistektomija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Laparoskopska holecistektomija je najčešća minimalno invazivna procedura u svijetu. Indikacija za ovu proceduru je obično holecistitis (upala žučne kese) sa ili bez kamenaca. Operacija se radi u općoj anesteziji. Pacijent leži na leđima. Na pupku se učini rez te se kroz mali otvor ubaci Hassonov trokar ili Verres igla. Pomoću insuflatora ubacuje se u trbušnu duplju ugljen dioksid, te se pravi prostor u kojem se posebnim teleskopom mogu vidjeti unutrašnji organi. Specijalna kamera snima i sliku prikazuje na monitoru. Sa dodatna 2 do 3 trokara koja se ubodu kroz trbušni zid možemo uvesti specijalne instrumente u abdomen. Nakon uvođenja instrumenata pristupa se operativnom zahvatu. Posebnom hvatalicom se žučna kesa povuče prema gore da bi se prikazao hepatoduodenalni ligament i elementi koji vezuju žučnu kesu. To su ductus cysticus i arteria cystica koje treba preparirati i klipati. Elementi se prije presjecanja klipaju titanijumskim klipovima koji nisu prepreka za kasniju dijagnostiku koja koristi magnetnu rezonancu. Posebnom kukicom koja je vezana za električni kauter žučna kesa se izljušti iz jetrene lože. Obično se stavlja dren kroz jedan od otvora troakara. Nakon toga se ispuše ugljen dioksid iz abdomena a otvori na fasciji se zašiju. Poslije operacije pacijent leži još dva do tri dana u bolnici.

Indikacije[uredi | uredi izvor]

Indikacije su oboljenja žučne kese, akutne ili hronične najčešće upale žučne kese. Rjeđe su indikacije koje postavlja dermatolog kao metodu liječenja urtikarija i drugih kožnih oboljenja. Maligna oboljenja žučne kese se liječe holecistektomijom, ali paparoskopska metoda dolazi samo u obzir kada se radi o carcinoma in situ (rak sadržan samo u epitelu žučne kese) dok se za druge stadije predlaže otvorena metoda ili konverzija u otvorenu metodu. Upala žučne kese predstavlja najčešću patologiju sa kojom se susreću abdominalni hirurzi. Simptomatologija koja prati ovo oboljenje je često slična onoj koju daju drugi intraabdominalni organi. Simptomatologija, mada karakteristična, često može oponašati bolesti drugih intraabdominalnih organa. To se odnosi najčešće na gušteraču, želudac i debelo crijevo. Prije donošenja odluke o operativnom tretmanu potrebno je provjeriti simptome i znake koji su prisutni. Ukoliko tegobe potiču od debelog crijeva holecistektomija neće dovesti do poboljšanja simptomatologije. Često se dešava, naročito kod osoba kod kojih je žučna kesa nisko položena, da upala žučne kese imitira akutnu upalu crvuljka. Najčešće indikacije za operativno liječenje oboljenja žučne kese su:

Hronični holecistitis je indikacija za operaciju u slučaju kada su prisutni dolje navedeni simptomi i znaci;[1]

  • Bol u epigastriju ili ispod desnog rebarnog luka koji se ponavlja
  • Postojanje kamenaca u žučnoj kesi
  • Polipoza žučne kese

Razlika između otvorene i laparoskopske operacije[uredi | uredi izvor]

Otvorena operacija se može uraditi odmah ili nakon što se utvrdi da se operacija ne može uraditi laparoskopski. Cilj operacije je isti samo se pristupa kroz rez na koži u medijalnoj liniji iznad pupka (laparatomia mediana), ili poprečnim rezom ispod desnog rebarnog luka (laparatomia subcostalis). Instrumenti su jači i robusniji tako da je moguće operisati i kada se radi jačim upalama i kada kamenci onemogućavaju da se žučna kesa adekvatno uhvati hvatalicom. Dalji postupak je sličan onome kod laparaskopske, samo što se elementi podvezuju hirurškim koncima (mada se mogu klipati kao i kod laparoskopije)

Konverzija[uredi | uredi izvor]

Konverzija u otvorenu metodu se uvijek vrši ako je nejasna anatomija, ako je slab napredak operacije, kod povrede žučnih vodova ili većih krvnih sudova ili zbog loše opskrbe organizma kisikom i nakupljanja ugljen dioksida zbog oslabljene funkcije pluća i kardiovaskularnog sistema.

Prednosti laparoskopske metode[uredi | uredi izvor]

Laparaskopska holecistektomija ima veće prednosti u odnosu na otvorenu operaciju od bilo koje druge metode. Manji postoperativni bol, incidencija postoperativnih kila, kraće ležanje u bolnici i raniji povratak na posao i manja cijena liječenja.

Komplikacije[uredi | uredi izvor]

Komplikacije su povrede krvnih sudova, žučnih puteva, crijeva, želuca. Infekcije postoperativnih rana su rjeđe nego kod otvorene metode. Intraabdominalni abscesi su komplikacije kod kojih se nakuplja gnoj u abdomenu nakon operacije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ EAES Guidelines for endoscopic Surgery, 2006:


Nedovršeni članak Laparoskopska holecistektomija koji govori o medicini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.