Listopadne biljke

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jesenje boje

Listopadne biljke su sve vrste biljaka koje gube svoje listove pred nastupajući nepovoljni period, bez obzira da li se radi o zimi ili sušnom periodu, što zavisi od podneblja koje ta vrsta nastanjuje. Najprije njihovi listovi mijenjaju boju iz zelene u najčešće žutu, crvenkastu ili mrku, što se dešava zbog povlačenja pigmenta hlorofila iz listova. U samoj lisnoj osnovi stvara se tkivo za odvajanje koje sprečava dalji dotok vode i korisnih supstanci u list, pa se on suši i otpada. Na tom mjestu na stablu ostaje lisni ožiljak [1].

Zbacivanje lišća je višestruko značajno za biljke, jer one tada ne vrše proces transpiracije i na taj način ne gube vodu koju bi inače teško usvajale zbog fizičke ili fiziološke suše. Također, tokom zime, lišće bi se smrzlo, a i grane sa lišćem bi trpjele veći pritisak snijega. Postoji i pretpostavka da se na taj način biljke oslobađaju i štetnih produkata metabolizma koji su se nakupili u listu [2].

Listopadno lišće je mnogo češće od zimzelenog. Rasprostranjeno je po cijeloj Zemlji, ali se može reći da je mnogo manje na njenim sjevernim dijelovima i u visokim planinama. Stabla ovih vrsta su veoma bogata lišćem, koje svake godine opada i stvara velike naslage. Razgradnjom lišća nastaju korisne organske materije potrebne za obogaćivanje tla za ishranu biljaka. Kiselost tla u liščarskim područjima je veoma često neutralna, što je veoma pogodno za rast i razvoj mnogih prizemnih vrsta i zeljastog bilja.

Primjeri[uredi | uredi izvor]

Listopadne biljke su na primjer divlji kesten, breza, hrast, bukva, lipa, topola, platan i mnoge druge.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tatić, B.& Petković, B. 1991. Morfologija biljaka. Naučna knjiga. Beograd.
  2. ^ Dipre, B. & Voral, M. 2007. Oksford školska enciklopedija. Knjiga-komerc: Beograd. ISBN 978-86-7712-197-6

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]