Lojze Grozde

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Unbalanced scales.svg Neutralnost i/ili ispravnost ovog članka je osporena.
Molimo da prije uređivanja članka sporne rečenice razmatrate na stranici za razgovor.
Lojze Grozde
Example alt text
Lojze kao gimnazijalac
Rođenje 27. maj 1923.
Zgornje Vodale, Slovenija
Smrt 1. januar 1943.
Mirna, Slovenija

Blaženik Lojze Grozde (rođen kao Lojze Alojzij Grozde), (27. maj 1923., Zgornje Vodale, Slovenija - 1. januar 1943., Mirna, Slovenija) bio je slovenski pjesnik i mučenik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mladost Alojzija (Lojzeta) Grozdeta[uredi | uredi izvor]

Lojze Grozde se rodio 27. maja 1923. u Zgornjim Vodalama u župi Tržišče kod Mokronoga na Dolenjskom (danas Slovenija; tada Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca), kao vanbračno dijete. Kad mu je bilo četiri godine, majka se udala i tamo je nije smio posjećivati. Kasnije, kad je Lojze napredovao u školi, očuh mu je postao pristupačniji. Tako je Lojzek, kako su ga zvali od milja, ostao u svojoj kući a za njega se brinula pobožna tetka Ivanka. Od nje je naučio zdrave pobožnosti i marljivosti. Ona se pobrinula, da je poslije četiri razreda narodne škole otišao studirati u gimnaziju u Ljubljanu, gdje je i ona otišla služiti. Dobrotvori su joj pomogli, da je Lojze mogao redovno pohađati školu. Stanovao je u katoličkom đačkom zavodu Marijanišče i posjećivao klasičnu gimnaziju, gdje je bio odličan đak. Među školskim drugovima se je isticao kao pjesnik i literat. Postao je član i kasnije vođa đačke Katoličke akcije i sarađivao je i u zavodskoj zajednici Marijine družbe. Zadnje godine gimnazijskog studija počeo je Drugi svjetski rat, kao i građanski rat[1], kad je "brat podigao svoju ruku na brata". [2] Zbog toga su se prilike sve više zaoštravale, što ga je poticalo na tješnji odnos sa Euharistijskim Isusom. Svi znaci su pokazivali, da želi Lojze poći u bogosloviju. Nije se bavio politikom niti se je htio uključivati u neku stranku. [3] Iz njegovih riječi i ponašanja može se zaključivati o njegovom miroljubivom stavu. On nije htio činiti pravde oružjem, nego obraćati grešnike uvjeravanjem, molitvom i žrtvom.

Mučeništvo, nalaženje i sahrana[uredi | uredi izvor]

Mučeništvo[uredi | uredi izvor]

Mirna na Dolenjskom - Slovenija
Grob Lojzeta Grozdeta u Šentrupertu

Za vrijeme božićnog raspusta u osmom razredu gimnazije Grozde nije išao kući jer je tamo bilo sve više nasilja i posjete nisu bile jednostavne. Usprkos upozorenjima odlučio se na odlazak za Novu godinu 1943. Zamolio je za putnu dozvolu. Najprije se javio prijateju u Strugama. Na prvi petak, koji je pao te godine na 1. januara, bio je na misi u Cistercijanskom samostanu Stična, a zatim je pošao vozom iz Ivančne Gorice do Trebnjega. Tamo je saznao da vozom ne može dalje jer je pruga bila prekinuta. Htio je otići do Mirne pješice. Usput je prisjeo na neki voz. Kod prve kuće u Mirni morao je sići s voza jer ga je uhvatila partizanska straža te ga počela saslušavati. Kod njega su našli latinsku misnu knjižicu (do kraja 2. vatikanskog sabora se je u rimskom obredu upotrebljavao latinski jezik kod mise i u brevijaru), knjigu duhovnih pobuda Tome Kempenca Nasljeduj Krista i knjižicu o Majci Božjoj Fatimskoj. Odveli su ga u obližnju gostionicu te ga dalje saslušavali. Opasnost prilika pokazuje činjenica da su tri sata prije nego su uhvatili Grozdeta u Mirni streljali bogoslova Janeza Hočevara[4] koji je za praznike htio obići svoje rođake u bližnjom Šentrupertu. [5]U Grozdetu su tražili vojnog obavještajca; u njemu su vidjeli mladog čovjeka sa vjerskim uvjerenjem koje su oni prezirali i progonili. Među ljudima se brzo iza toga pronio glas o okrutnosti novogodišnjeg slavlja Tomšičeve partizanske brigade koja je zaposjela Mirnu.

Politkomisar Dušan Majcen-Nedeljko[uredi | uredi izvor]

»Prva udarna brigada Toneta Tomšiča« je onih dana vladala nad dolinom rijeke Mirne, dok se je štab pripremao na proslavu Nove godine. Njen politkomisar Dušan Majcen–Nedeljko piše jedno važno pismo CK KPS dobra dva tjedna poslije mučeništva Lojzeta Grozdeta ovako: Sa položaja, 19. januara 1943, Centralnom komitetu KPS: „Smrtna presuda je bila nekoliko preduhitrena i izvršena iz preventivnih uzroka. Doduše je bilo dokazno, da je dotičnik član Katoličke akcije, ipak konkretnih dokaza, da prenosi vijesti, nije bilo. Štab je bio kasnije primoran, da putem posebnog razglasa opravda pred stanovništvom, naročito u Št. Rupertu, nužnost smrtne presude. Pri tome moram autokritički priznati, da sam se za slučaj premalo zanimao i nisam spriječio osude, to bih mogao, da sam učestvovao u brigadnom sudu« [6]

Suprotne tvrdnje[uredi | uredi izvor]

Slovenski internetni časopis Mladina.si piše[7], da se je za tragičnu Grozdetovu sudbina zanimao također penzionisani partizanski general-major Lado Kocijan, koji je istraživanjem godine 1995. došao do drugačijih zaključaka. On tvrdi, da je nosio Lojze neko nenaslovljeno pismo za organiziranje domobranstva u Mirenskoj dolini i da su ga baš zbog toga partizani osudili na smrt. On doduše priznaje, da je bio Grozde ubijen "projektilom", ali odlučno poriče bilo kakvo mučenje.

Nalaženje neistrunutog tijela[uredi | uredi izvor]

O mučenju ipak govori već prvi Grozdetov kratki životopisni sažetak.[8] Slično također glavni životopisac Strle spominje, da leš nije bio pokopan i da je posebna komisija odmah poslije pronalaska ustanovila na njemu očite tragove zlostavljanja. [9]

Dana 23. februar 1943. se djelimično otkrilo što se zapravo događalo s Grozdetom kojeg su usred noći mučili u Mirni. Školarci su brali u šumi visibabe i pronašli njegov leš. Na njemu su bili tragovi strašnog mučenja, a leš je bio neistrunut. Prevezli su ga u susjedni Šentrupert gdje je komisija načinila zapisnik.[10]

Sahrana u Šentrupertu[uredi | uredi izvor]

Grozdetovo tijelo su zatim pokopali na šentrupertskom groblju; zbog opasnih prilika onih dana ga naime nije bilo moguće prevesti u domaću župu Tržišče. Vijest o mučenju i ubistvu nevinog studenta je među ljude unijela uzbunu te duboko potresla njegovu rodbinu, školske drugove i profesore, kao i poznanike i prijatelje. Grozdetov glavni mučitelj je točno četiri godine nakon toga, 1. januara 1947., počinio samoubistvo: navezao se autom pred lokomotivu.

Beatifikacija u starodrevnom gradu Celju[uredi | uredi izvor]

Za vrijeme Prvog slovenskog euharistijskog kongresa je proglašen blaženim Lojze Grozde

Povodom 50. godišnjice Grozdetove smrti je nadbiskupija Ljubljana počela crkveni postupak za priznanje njegova mučeništva te time za njegovu beatifikaciju i kanonizaciju. Papa Ivan Pavao II ga je prilikom prve posjete u Sloveniji (16.-19. 5. 1996.) dvaput spomenuo. Među ostalim je rekao: »Sluga Božji Lojze Grozde je samo jedna od bezbrojnih nevinih žrtava komunizma, koje visoko dižu palmu mučeništva kao neizbrisljivu uspomenu i opomenu. Bio je Kristov učenik.« Papa Benedikt XVI. je izjavio [11] [citat potreban] , da sveci nisu prošlost, nego predstavljaju sadašnjost i budućnost Crkve i društva. U punini su ostvarili ljubav u istini, koja je u kršćanskom životu najviša vrijednost; njihovi likovi su kao prizme, koje u različitim nijansama odasjavaju jedinstveno svijetlo, koje je Krist.[12]

»Rim je odredio, stvar je završena«, kaže teško očekivani izvještaj, koji su u srijedu, 19. maja, preko papinske nuncijature u Sloveniji javili novomeškom biskupu Andreju Glavanu i postulaturi za beatifikaciju sluge Božjeg Lojzeta Grozdeta. Već 27. marta 2010. je stigla iz Rima vijest, da je papa odobrio dekret o mučeništvu Alojzija Grozdeta. Toga dana je naime papa Benedikt XVI. primio u audijenciju prefekta Kongregacije za postupke svetaca, nadbiskupa Angela Amata, i potvrdio objavu dekreta o Grozdetovu mučeništvu. Time je dana dozvola za svečanu beatifikaciju, koja se obavila, kao što su iz Novog mesta predlagali u Rim, 13. juna na Slovenskom euharistijskom kongresu u Celju. Mučenik Lojze Grozde je bio dakle službeno proglašen blaženim za vrijeme svete mise na 11. nedjelju kroz godinu. U Papino ime proglasio ga je državni sekretar kardinal Tarcisio Bertone. Na celjskom stadionu je bilo prisustvovalo svečanosti oko 40.000 vjernika. Naglasak je bio na tom, da mora biti sveta misa u središte kršćanskog života, kao što je bila u životu mladog Lojzeta. »Grozdetu je bila Euharistija sunce njegova života.[13] Tako nije slučajno, da je bio baš za vrijeme Euharistijskog slavlja u Celju pred univerzalnom Crkvom službeno upisan u nebeski spisak blaženih.« Lojze se euharistijski nadahnjivao također pri krčkom biskupu Antunu Mahniću.[14]

Pjesnik, koji naslućuje svoju smrt[uredi | uredi izvor]

Godine 1991. je izašla iz štampe neke vrste četvero-logija o Grozdetu sa naslovom Slovenski mučenec Lojze Grozde (Slovenski mučenik Alojzije Grozde). U njoj je najprije životopis, kojeg je vjerno prema izjavama mnogih svjedoka te iz vlastitih iskustava te uspomena napisao Lojzetov odgojitelj, koji ga je i najbolje poznavao, prefekt u zavodu Marijanišče, doktor Anton Strle. To je ponovnu štampu onog iz godine 1944., proširen sa ocjenama Kermaunera, kratkim uspomenama Pogačara i izborom pjesama, koje je pripremila historičarka Berta Golob. Nakon štampanja knjige »Mladec Kristusa Kralja« (Mladić Krista Kralja) su ga vlasti za pet godina zatvorile te mu pridodale još tri godine oduzimanja građanskih prava. [15] Strle je strpljivo podnosio sudbinu, vrlo sličnu onoj, koja je skoro u isto vrijeme zadesila zagrebačkog nadbiskupa i kasnijeg kardinala Blaženog Alojzija Stepinca. U toj knjizi kasniji profesor dogmatike na Teološkom fakultetu u Ljubljani opisuje, "kako su Lojzeta boljele nesreće, koje su druga za drugom dolazile nad narod" za vrijeme (građanskog) rata. Ipak "malodušnost u Lojzetovu srcu nije imela mjesta." To pokazuje i pjesma "Bolni sonet" iz godine 1942.[16]

Janez Pogačar, koji je Lojzeta lično poznavao, jer je kod njih služila Lojzetova tetka Ivanka, je napisao "Sitne uspomene" (Drobec spominov). U njima potvrđuje, da Lojze nije htio uzeti oružje u ruke i da je zbog toga morao progutati mnogošto. Sakupljali su se tamni oblaci. Počelo je ubijanje nevinih ljudi, naročito u okolini Ljubljane i na Dolenjskom. Devetnaestogodišnji Lojze se je upitao, dali nije po savjesti pozvan i dužan, da se umiješa u taj metež možda također oružjem, ako će biti potrebno. Sjećam se, da je na pitanje moje sestre odlučno odvratio: "Ja nisam za to." "Zašto pak jesi?" je sestra vrtjela u njega. Lojze pak je šutio.
Historičarka Berta Golob je napravila izbor Grozdetovih pjesmi po tematici: raspoloženjske, religiozne i ljubavne pjesme. O njemu kao pjesniku kaže Kermauner: "Grozde se pokaže i u pjesmama takav, kakvog je ocrtao Strle u knjizi Mladec Kristusa Kralja (Mladić Krista Kralja, Ljubljana 1944). Grozdetova ambicija nije: biti pjesnik; takva je Balantičeva. Grozde hoće biti svetac."[17]

Istina je doduše, da su smrt slutili također drugi pjesnici; na primjer Srečko Kosovel (1904-1926) kod Slovenaca, Đuro Sudeta (1903-1927) kod Hrvata ili Branko Radičević (1824–1853) kod Srba. Imamo takvih slutnji i kod velikih pjesnika ili pisaca drugih naroda: oni smrt nisu samo slutili, nego su mladi i umrli. Ipak se ovdje radi o očekivanju smrti, koju donosi bolest – a najčešće tada još neizlječiva tuberkuloza. U Grozdetovu slučaju pak se radi ne samo o slutnji smrti, nego o predviđanju (svoje) krvavo-nasilne i okrutne smrti. Kao da je slutio, da ga čeka sudbina slična mnogim žrtvama, među njima i onima, koje je poslije zadesila Bleiburška tragedija. Nevjerovatno su si slični sa Balantičem (1921-1943) u tamnoj slutnji, da smrt nije više daleko. U tome pak je Francetu Balantiču i Lojzetu Grozdetu još najbliži Ivan Goran Kovačić (1913-1943) Slično je slutio i opisivao svoju skoru i krvavu smrt Miklós Radnóti (1909-1944). Kao što je bilo Grozdetovo i Balantičevo djelo izdano tek posthumno, tako je bilo i sa Goranom (Jama), Brankom i Miklošem.

Neka slutnja, da će mlad morati umrijeti, i također o načinu te smrti - je dakle već rano često izražena u njegovim pjesmama. Ako smijemo vjerovati Strletovu zapisu izvještaja, koji je sastavila komisija kod nalaza Grozdetovega trupla, je bila ta njegova tamna slutnja više nego utemeljena. Ali on se ne zaustavlja kod straha i groze, koja redovno prati takvu zlu slutnju kod mladih pjesnika i također kod njega; slično je pun groze i Balantič npr. kod soneta "V ognju groze plapolam" (U vatri groze gorim). Obadvoje ipak vjeruju u Boga i zato zaključak nije očaj, mržnja ili osveta (u Jami npr. "mržnja planu"), nego nada i praštanje: "Miruj, srce, miruj (jer) Bog još živi" (i on će suditi).

Lojze Grozde - simbol[uredi | uredi izvor]

Literarni historičar i dramaturg Taras Kermauner je u propratnoj besjedi ka Grozdetovu životopisu zapisao: »Grozde ujedinjuje Baragovu revnost i apostolat, Gnidovčevu askezu i patnju, Slomšekov dar za organizaciju i samosvijest... Simbolizira sve mučeništvo, koje su podnijeli kršćanski i katolički Slovenci za vrijeme Drugog svjetskog rata i po njemu poradi svoje pripadnosti vjeri... Morali bi vratiti njegov lik u opću svijest o herojima, koji su bili toliko godina slavljeni i gurani u prvi plan kao jedini primjerni. Danas nama je za uzor potreban baš takav čovjek kao Grozde - mučenik, svetac. Ne čovjek agresivne vojne akcije, koji misli, da će Boga uvažiti oružjem i tuđom krvlju... Ne plašim se zapisati, da spada Grozde među najveće mlade Slovence; da je upravo njegovo držanje smjerodavno i sadržajem najvrjednije.« [18]

Film i TV[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Papa Ivan Pavao II je rekao u vezi Drugog svjetskog rata i građanskog rata na teritoriji bivše Jugoslavije među ostalim i ovo: Patnji, koju je prouzrokovala strana okupacija, se je pridružio još i građanski rat, u kojem je brat podigao ruku na brata. gle: Papež Janez Pavel II. v Sloveniji, Bog blagoslovi predrago Slovenijo, (Papa Ivan Pavao II u Sloveniji, Bog blagoslovi dragu Sloveniju), Družina – Ljubljana 1996, ISBN 961-222-079-4 (str. 59)
  2. ^ U nagovoru kod mise u Stožicama je Sluga Božji Papa Ivan Pavao II ovrednovao trpljenje, koje je bilo desetljećima prešutkivano i nepriznato: »U povijesti je bila vaša kršćanska zajednica ispostavljena teškim kušnjama, nedavno također grozotama oba svjetska rata. Kako neka bi zaboravili na nasilnu komunističku revoluciju? Patnji, koju je prouzrokovala strana okupacija, se je pridružio još i građanski rat, u kojem je brat podigao ruku na brata. Sluga Božji Lojze Grozde je samo jedna od bezbrojnih nevinih žrtava, koje visoko dižu palmu svoga mučeništva kao neizbrisivu uspomenu i opomenu. Biskupe, svećenike, redovnike i vjernike su za vrijeme rata i poslije njega zatvarali, mučili, iseljavali ali i nasilno ubijali. Svi oni sada mole Boga za pomirenje, mir i slogu među svim članovima naroda.« Papež Janez Pavel II. v Sloveniji, Bog blagoslovi predrago Slovenijo, Družina – Ljubljana 1996, ISBN 961-222-079-4 (str. 59)
  3. ^ O njegovu stavu do rata i građanskog rata može se zaključivati iz njegovih riječi za vrijeme posjete kod rodbine dva mjeseca prije tragične smrti. Na nagovaranje: „No, Lojze, kako izgleda, će trebati uzeti pušku u ruke;” je odlučno kazao: „Ne, ja je neću; to nije moja zadaća! Ja sam određen za nešto drugo.” (Dr. Anton Strle, „Slovenski mučenec Lojze Grozde”, Ljubljana 1991, XVI. poglavlje: „Prav blizu je sveti večer”, str. 113).
  4. ^ Anton Pust, Zdravko Reven, Božidar Slapšak: Palme mučeništva: Ubiti in pomorjeni slovenski duhovniki, redovniki in bogoslovci in nekateri verni laiki, Celje 1995, str. 367 – 368 Božji služabnik Alojzij Grozde, ISBN 961-218-064-4
  5. ^ Bogoslov Janez Hočevar Gospodin mu je govorio: "Idi za mnom. Daruj mi svoj život! Ja sam ljubav!" Janez se mu je odazvao: "Ovdje sam, Gospodine!" Postao je bogoslov. Bližio se je Božjem oltaru. Napredovao je u kreposti, starosti i mudrosti. Srce mladoga bogoslova je ljubilo Boga i posebno još trpeće brate i sestre; tugovao je sa tužnima, plakao sa plačućima. Ljubio je također svoj dom, svoje domaće i svoje zemljake. Za vrijeme Božićnih praznika godine 1942 je saznao, koliko njegovi domaći pate. Odlučio je, da ih posjeti i utješi. Znao je, da je put kući opasan. Ali jača od smrti je ljubav. Janez je bio Kristov učenik. Njegovo dobro i milosrdno srce mu nije dalo mira. Otišao je. A kući više nije stigao. 1. januara 1943 je na putu prema domu umjesto nekrvave žrtve, po kojoj je tako čeznuo, obavio krvavu žrtvu. Također njegov leš su položili ka počinku u crkvi na Veseloj gori. (Duhovni koledarček 1944, Sastavio župnik Gregor Mali, Ljubljana, Knjižice br. 239/240 od 1. decembra 1943, str. 9)
  6. ^ Milanka Dragarjeva: ZVEST KRIŽANEMU (Knjiga o Grozdetu, Ljubljana 2010, 518 stranica). Na stranici 349 je objavljen u Arhivu Slovenije o Grozdetu nađeni dokument: pismo, koje je pisao glavnoj partizanskoj komandi politkomisar Tomšičeve brigade Dušan Majcen-Nedeljko.
  7. ^ MLADINA.si Tjednik, br. 13, subota, 22. maj 2010, u članku (Ne)preverjeni mučenik: http://www.mladina.si/tednik/201013/(ne)preverjeni_mucenik
  8. ^ Duhovni koledarček 1944, Sastavio župnik Gregor Mali, Ljubljana, Knjižice br. 239/240 od 1. decembra 1943, str. 13
  9. ^ XVII. Poglavlje: Krona pravice, str. 121-129, u: Dr. Anton Strle, Slovenski mučenec Lojze Grozde, Ljubljana 1991.
  10. ^ Anton Pust, Zdravko Reven, Božidar Slapšak, Palme mučeništva: Ubiti in pomorjeni slovenski duhovniki, redovniki in bogoslovci in nekateri verni laiki, Celje 1995, str. 367 - 368.
  11. ^ http://www.druzina.si/icd/spletnastran.nsf/all/9C3A87B5604A239DC1257731002B435C?OpenDocument Igor Luzar: Celjski sad Grozdetovega zrna, Celjski plod Grozdetova zrna, gle: Družina, Slovenski katolički tjednik, Ljubljana 2010. V. 30., br. 22)
  12. ^ isti link, u kojem je Papin citat. Članak u: Družina, Slovenski katolički tjednik, Ljubljana 2010. V. 30., br. 22): http://www.druzina.si/icd/spletnastran.nsf/all/9C3A87B5604A239DC1257731002B435C?OpenDocument
  13. ^ Sveta misa, združena sa svetom pričešću, je bila središte njegove pobožnosti; smijemo također reći, da je bilo to za njega svjesno središte čitava života. U programu duhovnog života, kako si ga je sastavio u svojim zadnjim duhovnim vježbama od 24. do 28. srpnja 1942., ima zapisanu lozinku: »Sveta Euharistija, sunce moga života!« u: Strle, Slovenski mučenec Lojze Grozde, XIV. poglavlje: »Sonce življenja«, str. 97.
  14. ^ Otkako je Mahnić godine 1896. postao biskup na otoku Krku, je svakog dana po više sati klanjao. To je preporučivao i svećenicima, pa i vjernicima. U tu nakanu je počeo za hrvatske i slovenske svećenike klanjatelje izdavati u svojoj štampariji Kurykta (=staro ime za Krk) u Krku mjesečnik Sanctissima Eucharistia sa člancima na oba jezika; 1911. godine ga je preimenovao u Svećenička zajednica. Jedan od njegovih uvodnih članaka ima naslov: „Naše sunce!” (SE VIII/1909, str. 1-4); u jednom drugom kaže: „Presveta euharistija je sunce svih otajstava vjere…” (SE V/1906 156s.)
  15. ^ Prof. Anton Strle je sa knjigom o Lojzetu Grozdetu »zaradio« pet godina zatvora (od godine 1947. do 1952.) i po prestanku kazne još tri godine oduzimanja građanskih prava. (Družina 23, 6. 6. 2010. str. 24, Anton Štrukelj: Strle in Grozde)
  16. ^ Slovenski mučenec Lojze Grozde, Ljubljana 1991, str. 68; cijela pjesma je na str. 187.
  17. ^ Slovenski mučenec Lojze Grozde, stran 166.
  18. ^ Slovenski mučenec Lojze Grozde, str. 135. »Popratna riječ« Tarasa Kermaunerja (1930-2008), koji je bio skoro cijeli svoj život u nekom sukobu: sa vlastima, pa i prijateljima. Sin ljubljanskoga predratnoga komunista je bio tražitelj istine i Boga. Njegov doprinos knjizi o Grozdetu iz 1991. godine nosi podnaslov: »Lojze Grozde - uzor također današnjim Slovencima«

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Anton Strle: Un martyr des temps modernes. Aloïs Grozdé, 1923-1943, Paris 1957
  • Miroslav Slana:Slovenski sij svetosti. Mladi mučenec Lojze Grozde, Maribor 2001 ISBN 961-6227-59-9
  • Duhovni koledarček 1944, Sastavio župnik Gregor Mali, Ljubljana, Knjižice br. 239/240 od dana 1. decembra 1943.
  • Narte Velikonja, Malikovanje zločina, u: Wikivir.
  • Anton Strle, Slovenski mučenec Lojze Grozde, Knjižice, Ljubljana 1991.
  • Milanka Dragarjeva: ZVEST KRIŽANEMU, Knjiga o Grozdetu, Ljubljana 2010, Dragar, 518 strani, ISBN 978-961-92879-0-3.
  • Anton Pust, Zdravko Reven, Božidar Slapšak, Palme mučeništva: Ubiti in pomorjeni slovenski duhovniki, redovniki in bogoslovci in nekateri verni laiki, Celje 1995, 447 stranica. - ISBN 961-218-043-1
  • Dr. Anton Strle, Lojze Grozde, (Communio 2010, br. 2, 20. godište, Međunarodni teološki časopis na 15 jezika) sa kratkim prijevodom sadržaja na njemački i francuski jezik; na kraju spisak knjiga o Grozdetu.
  • Papež Janez Pavel II. v Sloveniji, Bog blagoslovi predrago Slovenijo, Družina – Ljubljana 1996, ISBN 961-222-079-4

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • Skofija-novomesto.si Proces za proglašenje Grozdeta blaženim počela je Ljubljanska nadbiskupija. Po osnivanju nove biskupije u Novom mestu je preuzela obvezu Novomeška biskupija. Ova stranica taj postupak redovito prati.
  • Dnevnik.si Dnevnik.si u više navrata piše o Lojzetu Grozdetu s popratnim komentarima.
  • [2] Internetsko nedjeljno izdanje časopisa Mladina.si (postoji i dnevno izdanje) se je također uključilo u rasprave u vezi sa beatifikacijom Lojzeta Grozdeta
  • Mladi.net Mladi.net vjerno prenosi događaje u vezi s Lojzetom Grozdetom.
  • Rtvslo.si Rtvslo.si je mulitmedijalni portal. Donosi članke također o Grozdetu sa brojnim odzivima i komentarima.
  • Družina.si Druzina.si je internetsko izdanje Slovenskog katoličkog tjednika Družina, koji izdaju slovenske biskupije.
  • [3] Opis postupka za proglašenje blaženim Lojzeta Grozdeta sa njegovom pravom fotografijom.
  • [4] Opasnost tadašnjih prilika pokazuje i spisak sa osnovnim životnim podacima ovih mučenika. Ovdje su imena mučenih i ubijenih svećenika i vjernika za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata, za koje je počeo proces za beatifikaciju i kanonizaciju. Za Grozdeta je ovaj proces već završen; zato se njegovo ime više ne nalazi ovdje.
  • [5] Na osmoj stranici se nalaze franjevački mučenici iz Bosne i Hercegovine, za koje je također počeo proces za beatifikaciju i kanonizaciju. Njihova sudbina, kao i sudbina svih slugu Božjih na ovome spisku je bila slična tragičnoj sudbini Alojzija Grozdeta.
  • Ökumenisches Heiligenlexikon:Alois Grozde (njemački)
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: