Lotlorijen

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Lorien)
Idi na: navigacija, traži
Gnome-emblem-important.svg Na ovoj stranici su konstatovane greške u izvornom kodu koje moguće dovode do nepoželjnih rezultata.
Ispravite ove greške i zatim uklonite ovaj šablon. Ako ne znate kako da ispravite ove greške onda se obratite na čaršiji za pomoć.
Wiki letter w.svg Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo.
Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka(23-02-2012)
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

U J. R. R. Tolkienovom legendarijumu, Lothlórien je najljepše šumsko kraljevstvo Vilenjaka koji su ostali u Srednjoj Zemlji tokom Trećeg Doba.[1]

Kraljevstvo igra važnu ulogu u Gospodaru Prstenova[2]kao centar otpora vilenjaka protiv Saurona i simbol je estetike vilenjaka za očuvanje [3]koji pruža bezvremenski osjećaj i za likove koji žive a i za likove koji ga posjećuju.[4] U Lothlórienu, Tolkien miri inače suprotstavljene ideje u vezi sa iskrivljenjem vremena u zemlji Vilenjaka.[5]

Imena[uredi | uredi izvor]

Tolkien je dao istoj šumi mnogo različitih imena:

Ime Značenje Porijeklo
Lindórinand Dolina Zemlje Pjevača[6] Starije nandorinsko ime te oblasti
Lórinand Dolina Zlata[6] nandorinsko ime nakon uvođenja stabala mellyrna
Laurelindórenan Dolina Raspjevanog Zlata[6] sindarinsko ime nakon uvođenja mellyrn stabala
Lothlórien Cvijet Sna[7] sindarinsko ime u Trećem Dobu
Lórien  ?Zemlja Sna[7] Skraćenica od Lothlórien koja odgovara nazivu Vrtova Lóriena u Amanu

Oblik Lórinand se u Quenyi također pojavljuje i kao Laurenandë i u sindarinskom kao Glornan ili Nan Laur, a imaju isto značenje.[6] Druga, kasnija imena davana zemlji uključuju mnogo kasnije rohansko ime Dwimordene (od riječi dwimor "fantom, utvara", aluzija na percipiranu magiju Vilenjaka), i ime na Westronu, jeziku ljudi- Zlatna Šuma.

Historija[uredi | uredi izvor]

Datoteka:Lothlorien screenshot.jpg
Lothlórien u Gospodaru prstenova.

Rano u Prvom Dobu neki od Eldara su napustili Veliki marš i naselili se u zemljama istočno od Maglenog gorja. Ovi vilenjaci su postali poznati kao Nandori a poslije kao Šumski vilenjaci. Do Drugog Doba Galadriel je stupila u kontakt sa postojećim kraljevstvom Nandora, Lindórinandom, u oblasti koje će poslije biti poznato kao Lothlórien,[6] i posadila tamo zlatna drveća mallorn koja je Gil-galad dobio na dar od Tar-Aldariona.[8]

Kultura i znanje Šumskih vilenjaka je bia znatno obogaćena dolaskom Sindara sa zapada planina i čak je i jezik Šumskih vilenjaka bio postupno nadomješten sindarinskim. Među ovim dolascima bio je Amdír, koji je postao njihov prvi gospodar, kao i Galadriel i Celeborn, koji su također prešli planine i rijeku Anduin da bi se pridružili južnim Nandorima nakon uništenja Eregiona tokom Rata Vilenjaka i Saurona . Naposljetku, Amdír je vodio vojsku iz šume kao dio Zadnje Alijanse, kao što je Oropher, drugi sindarinski gospodar, vodio Šumske Vilenjake sjevera u istu pobjedu nad Sauronom, tako da se može pretpostaviti da je do tada uspostavjeno i sjeverno i južno šumsko kraljevstvo.

Sa postepenim povratkom Sauronovog malignog utjecaja u šume istočno od Anduina, sjeverni Šumski vilenjaci, koje su vodili Thranduil, Oropherov sin (i Legolasov otac), preselili su se još dalje na sjever da ga izbjegnu, a oni na jugu su se vratili zapadno preko Anduina, iako bez svog posljednjeg sindarinskog gospodara Amrotha, Amdírovog sina, koji je otišao u Edhellond nakon što je njegova ljubavnica who departed to Nimrodel pobjegla tamo.

Poslije je otkriveno da je Galadrielin Prsten obogatio zemlju tako što je očuvao njezinu floru od smrti i propadanja, i dok je njim vladala, stvorila je moćnu zaštitu protiv svih stvorenja zlih namjera: u stvari jedini način kojim bi Galadrielin Lothlórien mogao biti pokoren od Mordora je kad bi sam Sauron, gospodar svih Prstenova Moći, došao tu.

Nakon Galadrielinog odlaska u Valinor početkom Četvrtog Doba, Vilenjacima Lothlóriena je vladao sam Celeborn, koji ih je poveo preko Anduina da bi utemeljili novo, veće kraljevstvo, Istočni Lórien, smješteno oko Amon Lanca. Do vremena smrti Kraljice Arwen, Celebornove i Galadrieline unuke, sam Lothlórien je bio napušten.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Lothlórien se nalazio istočno od Morije između Maglenog gorja i rijeke Anduin. Osim malog djela pošumljene zemlje na jugu, kraljevina se nalazila između rijeka Anduin i Srebrotoka, regiona kojeg su Vilenjaci nazvali Naith[9] (S. vrh koplja) ili Gore u Westronu. Grad Caras Galadhon se nalazio u najužem dijelu Naitha, gdje su se dvije rijeke spajale, nazvan Egladil (moguće (S. 'egol' vilenjak, 'till' vrh))[10] ili Ugao.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Plechowicz,Sue. Classworks Literacy: Year 4 Nelson Thomas, 2004, p142-146
  2. ^ a b (Fellowship 1954a, Lothlórien, The Mirror of Galadriel)
  3. ^ Matthew T. Dickerson, Jonathan Evans. Ents, Elves, and Eriador: The Environmental Vision of J. R. R. Tolkien University Press of Kentucky 2004
  4. ^ Flieger, Verlyn (1997). “Over a Bridge of Time”, A Question of Time, Kent State University Press ISBN 0-87338-699-X.
  5. ^ Shippey, Tom: Tolkien: Author of the Century, Harper Collins, 2000, p.89
  6. ^ a b c d e (Unfinished Tales 1980, History of Galadriel and Celeborn, note 5)
  7. ^ a b (Hammond & Scull 2005, note for pg 335, Lothlórien)
  8. ^ (Unfinished Tales 1980, A Description of Númenor)
  9. ^ (The Lost Road 1987, Etymologies, SNAS)
  10. ^ (Salo 2004)


Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: