Lotar I, car Svetog Rimskog Carstva

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Lotar I
Car Svetog rimskog carstva
Vladavina840. - 855.
PrethodnikLudovik I
NasljednikLudovik II
Kralj Italije
Vladavina17. april 818. - 29. septembar 855.
PrethodnikBernard
NasljednikLudovik II
DjecaLudovik II, car Svetog rimskog carstva
Karlo Provansalski
DinastijaKarolinzi
OtacLudovik Pobožni
MajkaEmengarda od Hesbaye
Rođenje795.
Smrt29. septembar 855. (u 60. godini)

Lotar I (njemački: Lothar; francuski: Lothaire; italijanski: Lotario; holandski: Lotharius; 795. - 29. septembar 855.) je bio car Svetog rimskog carstva od 840. do 855. godine i kralj Italije od 818. do 855. godine. Bio je najstariji sin franačkog cara Ludovika Pobožnog i njegove supruge Ermengarde od Hesbaye, kćerke Ingermana, vojvode Hesbaye. U nekoliko navrata, Lotar se zajedno sa svojom braćom Pipinom I i Ludovikom I pobunio protiv svog oca, jer je njihov polubrat Karlo izabran za njegovog nasljednika. Nakon smrti oca, Karlo i Ludovik su udružili snage protiv Lotara u građanskom ratu (840. - 843.). Borbe između braće su direktno dovele do raspada Franačke države i postavili temelje za razvoj moderne Francuske i Njemačke.

Rani život i vladavina[uredi | uredi izvor]

Lotar je bio najstariji sin Luja I cara Svetog Rimskog Carstva. Svoja prva dva desetljeća života on provodi na dvoru svoga djeda Karla Velikog. Njegova smrt rezultira pokušajem Luja I za reorganizacijom države kako bi Lotar postao njegov jedini nasljednik čime bi se napokon završilo s tradicionalnom franačkom podjelom države između njega i braće. Po dogovoru iz 817. godine Lotar I postaje očev suvladar i kralj Italije dok njegova braća Pepin i Luj dobijaju Akvitaniju i Bavarsku.

Taj prvobitni dogovor vrijedi sve do 829 godine kada pokušaji Luja I da udijeli teritorij i svom najmlađem sinu budućem Karlu II izaziva bijes Lotara koji se uz pomoć ostale braće buni protiv oca kojega 830 godine nakratko prisiljuje na abdikaciju. Njegova restauracija sljedeću godinu predstavlja Lotarov poraz nakon čega je prisiljen provoditi sljedeće godine u Italiji. Drugi neuspješni pokušaj bratske pobune biva ugušen 834 godine čime je sudbina budućeg cara zapečaćena do smrti njegovog oca.

Kada ga na svojoj samrtnoj postelji 840 godine Luj I proglašava budućim carem Lotar to shvaća kao znak potrebe povrata državnog jedinstva Franačkog carstva. Odluka njegove braće Karla II i Luja Njemačkog da nepriznaju njegovo vrhovništvo rezultira ratom. Odlučujuća bitka ovog rata se vodi kod Fontenaja 25.juna 841 godine kada je Lotarova vojska katastrofalno potučena od njegove braće. Kratko vrijeme po završetku ove bitke Lotar bježi iz svog glavnog grada Aachena u koji ubrzo ulaze protivnički vojnici.

Posljedica ovog ratnog poraza postaje podjela franačkog carstva Karla Velikog koju Lotar više nije u stanju spriječiti. Po dogovoru iz Verduna 843. godine Lotar I. ostaje car Svetog Rimskog Carstva, kralj Italije i kralj centralne franačke države, dok njegov brat Karla II postaje samostalni kralj Zapadno Franačkog Carstva ( Francuske ) a drugi brat Luj Njemački postaje car Istočno Franačkog Carstva ( Njemačke ).

Ostatak svoga života Lotar provodi na današnjem širem području Beneluksa dok svom sinu Luju prepušta upravljanje Italijom. Osjećajući krajem 854 godine da mu ostaje još malo za živjeti on donosi odluku da prije svoje smrti mora riješiti pitanje naslijeđivanja pošto ima 3 sina. Tada se odlučuje na identičnu grešku svoga oca o podjeli države protiv koje se on tako žestoko borio 841 godine. Carsku titulu i kraljevstvo Italije prepušta abdikacijom svojemu sinu Luj italijanski, kraljevstvo centralne franačke države prepušta svom sinu Lotaru II zbog čega će taj dio svijeta uskoro dobiti ime Lotharingia to jest Lorraine, a Provance je dobio najmlađi sin Karlo od Provance.

S tako uređenim nasljeđivanjem Lotar I se povlači u manastir početkom 855. godine gdje uskoro umire.