Lotkin zakon

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Merge-arrow 2.svg Ovaj članak potječe s nekog od jezički srodnih projekata i kandidat je za prenošenje na Wikipediju na bosanskom jeziku.

Neophodno je da se članak sredi i prilagodi bosanskom jeziku prije no što bude prebačen u glavni imenski prostor. Ukoliko to ne bude urađeno ili se nije ni započelo njegovo poboljšanje u roku od 7 dana od prebacivanja, članak može biti označen za brisanje i obrisan. O samom članku i njegovom sređivanju možete diskutirati na njegovoj stranici za razgovor. Za pomoć se možete obratiti ovdje.

Članak je označen ovim šablonom 24.02.2012.

Lotkin zakon o produktivnosti autora, jedan je od tri temeljna zakona na kojima se temelje empirijska istraživanja u informacijskoj nauci.

Alfred James Lotka je 1926. godine objavio članak u kojem je na temelju istraživanja naučne produkcije u području fizike i kemije potvrdio zakonitost da mali broj autora objavljuje veliki broj radova, a najveći broj autora objavljuje jedan ili dva rada unutar određenog područja.

U članku pod naslovom “The Frequency Distribution of Scientific Productivity”, Lotka (1926.) objavljuje svoje opažanje o razdiobi naučne produktivnosti poznato u literaturi kao "zakon invertnih kvadrata", u kojem je ovisnost između broja autora i broja objavljenih radova definira na sljedeći način:

f(n) = A/n2 n = 2,3,....nmax

gdje je.

  • f(n) broj autora s
  • n obavljenih radova,
  • A broj autora s jednim objavljenim radom.

Iz gornje funkcije slijedi da je broj autora s n objavljenih radova obrnuto proporcionalan kvadratu broja radova, dok je granična vrijednost udjela autora s jednim radom ( A ) približno 6/ p 2 ili oko 60% od ukupnog broja autora.

Drugim riječima, u skupu autora najveći je udio onih koji su objavili samo jedan rad, dok broj autora s više od jednog rada opada s brojem objavljenih radova. Lotka primjenjuje statistički pristup izračunavajući broj autora f(n) određene produktivnosti (n). Unosom postotnog udjela autora s 1, 2, 3, …. , n max radova u odnosu na broj radova u log-log sistem dobija pravac, a izračunavanjem nagiba pravca koji najbolje aproksimira opažene vrijednosti, dobija da je ta vrijednost približno - 2.

Kasnije primjene pokazale su da vrijednost eksponenta varira i ne mora biti - 2. Iz toga Yablonsky (1980) zaključuje da je Lotkina formulacija zapravo specijalni slučaj opće funkcije.


Zaključak[uredi | uredi izvor]

Lotkin zakon formulira raspodjelu autora koji objavljuju u nekoj disciplini u odnosu na njihovu produktivnost. Lotka je otkrio da ako je npr. broj autora koji su napisali 1 članak 100, onda će broj autora koji su napisali 4 članka bit 5. Takva distribucija produktivnosti je česta u prirodnim naukama, ali nije jednaka za sve nauke.

Povezani zakoni i distribucije[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

•Hrvatski informacijsko i dokumentacijsko društvo, (2003), Informetrijske razdiobe; Bradfordova, Lotkina i Zipfova razdioba URL:http://www.hidd.hr/articles/razdiobe.php (03.02.2012)
•Martek, A., Šute, S., Bibliometrijska analiza časopisa Arhivski vjesnik u razdoblju od 2001. do 2009. Zagreb, str. 166.
•Tuđman, M., Zakon o veličini vokabulara teksta, verzija 4, Zagreb, 2004. god. str. 2.