Lotkin zakon

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Lotkin zakon o produktivnosti autora, jedan je od tri osnovna zakona na kojima se zasnivaju empirijska istraživanja u informacijskoj nauci.

Alfred James Lotka je 1926. godine objavio članak u kojem je na osnovu istraživanja naučne produkcije u području fizike i hemije potvrdio zakonitost da mali broj autora objavljuje veliki broj radova, a najveći broj autora objavljuje jedan ili dva rada unutar određenog područja.

U članku pod naslovom “The Frequency Distribution of Scientific Productivity”, Lotka (1926.) objavljuje svoje opažanje o razdiobi naučne produktivnosti poznato u literaturi kao "zakon invertnih kvadrata", u kojem je zavisnost između broja autora i broja objavljenih radova definira na sljedeći način:

f(n) = A/n2 n = 2,3,....nmax

gdje je.

  • f(n) broj autora sa
  • n obavljenih radova,
  • A broj autora sa jednim objavljenim radom.

Iz gornje funkcije slijedi da je broj autora sa n objavljenih radova obrnuto proporcionalan kvadratu broja radova, dok je granična vrijednost udjela autora sa jednim radom ( A ) približno 6/ p 2 ili oko 60% od ukupnog broja autora.

Drugim riječima, u skupu autora najveći udio je onih koji su objavili samo jedan rad, dok broj autora sa više od jednog rada opada sa brojem objavljenih radova. Lotka primjenjuje statistički pristup izračunavajući broj autora f(n) određene produktivnosti (n). Unosom postotnog udjela autora sa 1, 2, 3, …. , n max radova u odnosu na broj radova u log-log sistem dobija pravac, a izračunavanjem nagiba pravca koji najbolje aproksimira opažene vrijednosti, dobija da je ta vrijednost približno - 2. Kasnije primjene pokazale su da vrijednost eksponenta varira i ne mora biti - 2. Iz toga Yablonsky (1980) zaključuje da je Lotkina formulacija zapravo specijalni slučaj opće funkcije.

Povezani zakoni i distribucije[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko društvo, (2003), Informetrijske razdiobe; Bradfordova, Lotkina i Zipfova razdioba URL: http://www.hidd.hr/articles/razdiobe.php (03.02.2012)
  • Martek, A., Šute, S., Bibliometrijska analiza časopisa Arhivski vjesnik u razdoblju od 2001. do 2009. Zagreb, str. 166.
  • Tuđman, M., Zakon o veličini vokabulara teksta, verzija 4, Zagreb, 2004. god. str. 2.