Lovac u žitu

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

Lovac u žitu (1951.) je roman američkog pisca J. D. Salingera. Priča je o tinejdžeru Holdenu Caulfieldu, osjećajnom ali pobunjenički nastrojenom mladiću koji bježi iz svoje privatne škole.

Lovac u žitu[uredi | uredi izvor]

Izvornog engleskog naziva The Catcher in the Rye, američkog pisca J.D. Salingera. Iako objavljena 1951. godine, knjiga i danas izaziva mnoge kontroverze, osobite u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je bila 13 po redu (na ljestvici) najospornijih knjiga u 90-ima prošloga vijeka, prema Udruženju Američkih Knjižnica (ALA= American Library Association). Njen protagonist, Holden Caulfield, postao je tinejdžerskom ikonom gnjeva i ljutnje.

U knjizi, 17-godišnji Holden Caulfield prepričava svoja iskustva iz prijašnje godine svoga života (kada je imao 16 godina). Holden je izbačen iz Pencey Preparatory School (privatna srednja škola koju pohađa), nakon što pada iz svih predmeta osim Engleskog. Holden odlazi u New York City, planirajući provesti par dana u gradu prije nego što otiđe kući i obavijesti roditelje. Knjiga, pisana u prvom licu, prepričava ta tri dana provedena u New Yorku.

Knjiga zapravo, od početka, opisuje 72 sata u Holdenovu životu, od čega on 48 sati provodi skitajući se New Yorkom nakon što je izbačen iz škole, u predbožićno vrijeme.

Teme[uredi | uredi izvor]

Sam naslov knjige odnosi se na krivo zapamćen i izrečen stih lirske pjesme Dolazeći iz žita (Comin’ through the Rye) Roberta Burnsa: ako neko ulovi nekog dok kroz žito ide (gin a body meet a body/comin’ through the rye). Ona je nevina misao izrođena iz ideje da se zaštite nevini. Holden sebe zamišlja kako stoji u polju žita u kojem se igraju djeca. U njegovoj maštariji, na kraju toga polja nalazi se provalija. On bi stajao u tom polju i pazio na djecu koja bi se previše približila rubu, i uhvatio bi ih da ne padnu u provaliju odraslih i zrelosti. Kako on kaže, on bi želio biti “lovac u žitu”. Ovo je metafora za djecu kako gube svoju čistoću i nevinost te odrastaju i pretvaraju se u prevarante koje Holden toliko prezire.

U još jednom primjeru njegova poriva da ih zaštiti, Holden je bio obeshrabren svim onim “Jebi se” (“Fuck you”) grafitima i natpisima po Phoebeinoj školi da je osjećao, koliko god se on trudio obrisati ih, toliko duplo brže nastaju novi.

U knjizi se također obrađuje tema pretvaranja. Holden prezire neistinost i lažne namjere, i kroz čitavu knjigu on razabire sve prevarante na koje nailazi. Kao tinejdžer kojeg muče njegovi osjećaji i neuspjesi, Holden vjeruje da svi poznati i uspješni ljudi na koje nailazi i koji misle da su sretni, su zapravo ili glupi ili su neznalice. On ne nailazi na mogućnost da ljudi imaju razloge zašto se ponekad ponašaju tako kako se ponašaju. On njih i dalje naziva prevarantima, a njegova procjena ljudi je zapravo u cjelosti bez ikakvih pravih razloga i dokaza, tj. on se pretvara da je on jedini iskren i da vidi ono što je stvarno i što ostali ne vide, samo da bi dobio barem malen osjećaj pravde.

Ironija knjige je u tome što je Holden jednako velik prevarant kao i ostali ljudi što ga okružuju: on laže, pretvara se, daje nerazumne i brze zaključke i pretpostavke bez ikakvih pravih dokaza.

Još jedna tema je i Holdenova izoliranost od društva, koju je on zapravo sam stvorio previše pojednostavljajući komplicirane stvari, previše čineći stvari uobičajenima u svojim susretima s ljudima i komuniciranju. On je idealist, osjećajno nezreo i nesposoban prilagoditi se životu i realnosti i poslijedicama odrastanja. On sebe smatra mučenikom svoje vrste, žrtvom svijeta, samo da bi opravdao svoju izoliranost i nesposobnost suosjećanja i razumijevanja drugih.

Stil[uredi | uredi izvor]

Iako je osnovna tema romana pomalo magličasta, Holdenovi sarkastični komentari dodaju humor. Na primjer, kada Holden sjedi sam u Ernejevom baru komentar na to kako se osjeća glasio je: “Malo-pomalo počeo sam se osjećati kao konjska stražnjica, sjedeći onako potpuno sam.”

Struja svijesti[uredi | uredi izvor]

Ovim se načinom pripovijedanja poslužio autor. To bi značilo da nam protagonist priča događaje u polu hronološkom slijedu, ubacujući tu i tamo činjenice i misli, kako ih se sjeti.

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

Lovac u žitu je knjiga uronjena u mnoge kontroverze od dana izdanja. Glavni razlozi navedeni u zabrani ove knjige bili su korištenje vrijeđajućih riječi (psovke i pogrdni nazivi), predbračni seks, zloupotreba alkohola te prostitucija. Prema teorijama nekih krajnosti i ekstremnih ljudi, knjiga je zapravo oruđe FBI-a ili CIA-a za upravljanje umovima.

Ubica Johna Lennona, Mark David Chapman, nosio je ovu knjigu kada je uhapšen odmah nakon počinjenog zlodjela.

Iako mnogi ljudi poput M.D. Chapmana i Johna Hinckley Jr. (skorog ubice predsjednika Reagana) su znali nositi ovu knjigu, ipak postoji logično i razumno objašnjenje za ove slučajnosti: oni se jednostavno dive glavnom junaku Holdenu Caulfieldu. Kroz priču Holden je prikazan kao mladenački pobunjenik koji ne prihvaća i nije prihvaćen od strane svojih vršnjaka. Iz ove perspektive, osobe poput Chapmana i Hinckleya poistovjećuju se s Holdenom Caulfieldom, osobom koja nije shvaćena i koja nije u stanju shvatiti druge.

Stoga se mnogi pitaju, da li je Holden Caulfield stvarno dostojan titule junaka? Tu dolazi veza sa serijskim ubicama: oni koji su počinili zlodjela, ali ne iz puke zabave i gluposti, već iz razloga da uživaju u slavi u kojoj danas uživa Holden (iako je on samo lik iz fikcije). Oni smatraju da oni zapravo na taj način utjelovljuju Holdena te mu priskrbljuju slavu i prihvaćanje koje on zaslužuje. Citirajući Marka Davida Chapmana ovo se i potvrđuje: “Želio sam samo biti slavan kao i John Lennon.”

Vremenski period[uredi | uredi izvor]

Lovac u žitu, i njegovo vremensko razdoblje smješteno je u kasnim 1940-ima do ranih 1950-ih, što je oko vremena kada je i roman napisan. Smrt Holdenova brata Allieja dogodila se 18. jula 1946., kada je Holden imao samo 13 godina. Stoga se smatra da se priča događa u decembru 1949., a ispričana u ljeto 1950. godine. Ovo potvrđuje i činjenica da je Božić 1949. pao na subotu, stoga dva Holdenova dana provedena u New Yorku bi odgovarala datumima 18. i 19. decembra (kada bi to bilo sedmicu poslije, drugi dan Holdenova “lunjanja” bi bio Božić, a kada bi to bilo sedmicu ranije, Holdenova škola bi puštala svoje đake dva tjedna ranije na božićne praznike).

Citati[uredi | uredi izvor]

Siguran sam da u životu niste vidjeli većeg lažljivca od mene. Upravo je strašno koliko lažem. Kad, na primjer, izađem na ulicu da negdje na prvom kiosku kupim novine, a neko me upita kamo idem, u stanju sam odgovoriti da idem na operu. To je užasno.”
Spavao sam u garaži one noći kad je umro i porazbijao sam golom šakom sve one proklete prozore, onako, iz čista bijesa. Pokušavao sam čak porazbijati prozore terenskog vozila koje smo imali tog ljeta, ali mi je šaka već bila slomljena i svakakva, pa mi to nije uspjelo. Bilo je veoma glupo učiniti tako nešto, priznajem, ali tada gotovo uopće nisam znao što činim, a vi osim toga niste poznavali Allieja. Šaka me još uvijek ponekad boli, kad pada kiša, i te stvari, i nisam u stanju pošteno stisnuti šaku – čvrsto, mislim – ali, sve u svemu, ne uzrujavam se zbog toga posebno. Hoću reći znam da neću biti nikakav prokleti hirurg niti violinist, uostalom, bilo što.”
Plesati sa starom Marty bilo je isto kao i vući kip slobode za sobom po podu.”
“Čovjek ne mora imati seksualne odnose s nekom djevojkom da bi je upoznao.”
Ne sjećam se baš tačno kako se zvala pjesma koju je svirao kad sam ušao, ali ma što da je bilo, on je to doista do kraja uprskao. Udarao je sve moguće glupe ekshibionističke kovrčice u visoke note i masu drugih zavrzlama, caka i štosova, od kojih redovito dobijam proljev.”
Ako postoji riječ koju mrzim, onda je to moćno! Kako lažno zvuči!”
Bože kako volim kad su klinci fini i uljudni kad im pomognete da pričvrste koturaljke ili tako nešto. A klinci većinom to i jesu. Doista jesu.”
Određene stvari trebale bi ostati kakve jesu. Čovjek bi trebao imati mogućnosti da ih zatvori u jednu od onih staklenih virtina i da ih ostavi da stoje.”
Trebao bih jednom otići u neku školu za dječake. Pokušaj jednom - rekao sam. - Pune su umišljenih majmuna i čovjek u njima ne radi ništa drugo nego štreba da nauči tek toliko da bude dovoljno pronicljiv pa da može jednog dana kupiti neki prokleti cadillac, i mora se bez prestanka pretvarati kako mu nije svejedno što je njegova nogometna ekipa izgubila, i što radi, priča o mačkama i piću i seksu cijelog dana, a svi su podijeljeni u one odvratne male proklete klape! Mladići koji igraju košarku, to je jedna klapa, katolici su isto jedna klapa, prokleti intelektualci su opet jedna klapa, momci koji igraju bridž su jedna klapa, čak i mladići koji su članovi onog prokletog kluba Knjiga mjeseca, i oni su jedna klapa.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: Lovac u žitu