Lukanija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Antičko područje Lukanija.

Lukanija je naziv koji se koristio za antičko područje koje se nalazilo na teritoriji današnje južne Italije, između Tirenskog mora na zapadu i Tarantskog zaliva na istoku. Sa sjevera su ovu regiju okruživale Kampanija, Samnium i Apulija, dok je na jugu od regije Brutium bila odvojena prevlakom. To područje danas u najvećoj mjeri obuhvata italijanska regija Basilicata, i u manjoj mjeri pokrajine Salerno i Cosenze.

Historija[uredi | uredi izvor]

Regija Lukanija je naziv dobila po narodu Lukani koji su osvojili i naselili ovo područje polovinom 5. vijeka p. n. e. Obalno područje Lukanije su naseljavali grčki kolonizatori u vrijeme Velike Grčke, i u priobalnom području, na ušću rijeka osnivali gradove sa protektoratom nad okolicom, dok su unutrašnjost i obronke Apenina naseljavali italska plemena od kojih su najpoznatija Enotri (lat.Oenotri).