Lynyrd Skynyrd

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Lynyrd Skynyrd
Lynyrd 2008 (2).jpg
Muzički žanr Southern rock, Hard rock, Blues rock
Mjesto porijekla Jacksonville, Florida, SAD
Aktivni 1964-1977
1987-danas
Povezano sa .38 Special, Van Zant, Rossington Collins Band, Outlaws
Izdavač MCA, Atlantic, Capricorn, SPV, CMC International, Sanctuary, Universal, Roadrunner Records
Web sajt http://www.lynyrdskynyrd.com/
Članovi
Johnny Van Zant
Gary Rossington
Rickey Medlocke
Michael Cartellone
Mark Matejka
Robert Kearns
Peter Keys
Bivši članovi
Larry Junstrom
Ronnie Van Zant (preminuo)
Allen Collins (preminuo)
Greg T. Walker
Bob Burns
Steve Gaines (preminuo)
Cassie Gaines (preminula)
Artimus Pyle
Randall Hall
Ed King
Leon Wilkeson (preminuo)
Billy Powell (preminuo)
Kurt Custer
Mike Estes
Owen Hale
Hughie Thomasson (preminuo)
Jeff McAllister
Kenny Aronoff
Ean Evans (preminuo)

Lynyrd Skynyrd (fon. Lenird Skinird) je američka rock grupa, osnovana 1964. u Jacksonvilleu, u saveznoj državi Floridi. Grupa se istakla u Južnim Sjedinjenim Državama 1973. godine, i kasnije su postali poznati širom svijeta. Prestali su sa radom 1977, kada su u avionskoj nesreći poginuli tri člana benda i jedan član osoblja. Ponovo su se okupili 1987, a Johnny Van Zant stupa na scenu umjesto svog brata Ronniea, koji je poginuo u navedenoj nesreći. Od svih originalnih članova, jedino Gary Rossington je u bendu i danas. Primljeni su u Rock and Roll Dvoranu Slavnih 13. marta 2006.

Historija[uredi | uredi izvor]

Početak[uredi | uredi izvor]

Na ljeto 1964, Ronnie Van Zant, Allen Collins i Gary Rossington su osnovali bend "My Backyard". Ime je promijenjeno u "The Noble Five" 1965, kad su se bendu pridružili i Larry Junstrom i Bob Burns.

1970, Van Zant je htio novo ime za grupu. Nakon "My Backyard", "The Noble Five", "Wildcats", "the Sons of Satan", "Conqueror Worm", "The Pretty Ones" i "One Percent", napokon se odlučuju za "Leonard Skinnerd", podrugljivi nadimak njihovog profesora tjelesnog odgoja, Leonarda Skinnera. Skinner je bio strog u provođenju pravila škole, a pravila su nalagala da muški učenici ne smiju imati dugu kosu. Još jednom su promijenili ime benda u "Lynyrd Skynyrd", da ne bi upali u nevolje zbog vrijeđanja profesora, i na tome je i ostalo.

1970, Alan Walden postaje menadžer grupe, sve do 1974, kada grupu preuzima Pete Rudge. Lynyrd Skynyrd nastavlja sa nastupima po Jugu.

U ovom periodu, u bendu dolazi do mnogo promjena sastava, Burns i Junstrom napuštaju bend, a njih mijenjaju Rickey Medlocke na bubnjevima i Greg Walker na bas gitari. 1972, Burns se vraća u bend, a Leon Wilkeson postaje novi basista, dok Medlocke i Walker odlaze svirati sa Southern Rock bendom Blackfoot. Iste godine Billy Powell postaje klavijaturista Skynyrda.

Vrhunac (1973-1977)[uredi | uredi izvor]

1972, muzičar i producent Al Kooper otkriva Lynyrd Skynyrd i oni potpisuju za producentsku kuću MCA Records, i počinju raditi na svom prvom albumu (Pronounced 'Lĕh-'nérd 'Skin-'nérd). Basista Wilkeson nakratko napušta bend, a mijenja ga gitarista grupe Strawberry Alarm Clock, Ed King koji prelazi na gitaru nakon što se Wilkeson vratio.
13. augusta 1973, na njihovom prvom albumu se pojavljuje hit pjesma "Free Bird", koja dostiže 19. mjesto na Billboard Hot 100 top listi, i po mišljenju mnogih najbolja Rock and roll pjesma ikad.

1974. su izdali svoj drugi album, Second Helping, na kojem se nalazila jedna od njihovih najpoznatijih pjesama, Sweet Home Alabama.

U januaru 1975, Burns napušta bend a na bubnjevima ga mijenja Artimus Pyle. Skynyrdov treći album, Nuthin' Fancy, izdat je iste godine. Album je imao manju prodaju od prethodnih i Kooper dobija otkaz. Na pola turneje, Ed King napušta bend, a kao razlog navodi umor i iscrpljenost od turneje.

1976. izdaju svoj četvrti studijski album, Gimme Back My Bullets, ali ne postiže uspjeh kao prva dva, a Van Zant i Collins su znali da im u pjesmama fali treća gitara, po kojoj su bili prepoznatljivi. U grupu su pozvali Stevea Gainesa, mlađeg brata njihove prateće pjevačice Cassie Gaines, koji je već imao svoj bend.
Sa Gainesom, bend je snimio live album One More from the Road, i nastupili su na Knebworth Festivalu, na kojem su, između ostalih, nastupili još i The Rolling Stonesi.
U septembru iste godine Collins i Rossington su doživjeli ozbiljne automobilske nesreće, što je usporilo snimanje njihovog sljedećeg albuma i natjeralo ih da odgode nekoliko koncerata. Rossingtonova nesreća je inspirisala Van Zanta da napiše pjesmu "That Smell", koja govori o posljedicama upotrebe droga i alkohola. Rossington je priznao da je on "Prince Charming" iz pjesme, i da se, pijan, autom zabio u hrast, što se i spominje u pjesmi. Van Zant je pjesmu napisao kao upozorenje članovima benda, da im skrene pažnju a njihove probleme s alkoholom i drogama, ali kao da je naslutio događaj koji će se desiti tri dana nakon izdavanja albuma Street Survivors

Avionska nesreća (1977) i raspad benda (1977-1987)[uredi | uredi izvor]

20. oktobra 1977, samo tri dana nakon izdavanja njihovog albuma Street Survivors, avion Convair 240, u kojem su bili članovi benda, se srušio na putu između Greenvillea, u Južnoj Carolini, i Baton Rougea, u Louisiani. Ronnie Van Zant, Steve i Cassie Gaines, član osoblja Dean Kilpatrick, pilot Walter McCreary i kopilot William Gray su poginuli pri udaru. Ostali putnici su zadobili ozbiljne povrede; Collins je povrijedio dva vratna pršljena, a i Collinsu i Wilkesonu su umalo amputirali obe ruke zbog povreda. Rossington je slomio obe ruke i desnu nogu.

Nakon nesreće, bend se raspao. Rossington, Collins, Wilkeson I Powell su osnovali The Rossington-Collins Band i izdali dva albuma, a Pyle je osnovao The Artimus Pyle Band.
1983, The Rossington-Collins Band se raspada, većina članova prelazi u novonastali "Allen Collins Band", dok Rossington osniva "The Rossington Band". Nakon smrti njegove žene, Collinsov život je izvan kontrole, on počinje piti i drogirati se i 1986. ostaje paraliziran od struka nadolje u automobilskoj nesreći.

Povratak (1987-danas)[uredi | uredi izvor]

Lynyrd Skynyrd na koncertu

1987, bend se ponovo okuplja. Od starih članova tu su Gary Rossington, Billy Powell, Leon Wilkeson i Artimus Pyle, koji su preživjeli nesreću, i Ed King, koji je napustio bend dvije godine prije nesreće. Ronniev mlađi brat, Johnny Van Zant, dolazi na mjesto svog brata kao glavni vokalist i tekstopisac. Zbog Collinsove paralize, koju je zadobio u saobraćajnoj nesreći 1986, on nije bio u stanju nastupati, te odabire bivšeg člana The Allen Collins Banda Randalla Halla kao svoju zamjenu. Zbog sudske presude, Collins su svaku večer izvodili pred publiku da objasni publici zašto ne može nastupati (većinom pred pjesmu "That Smell", koja je jednim dijelom i bila upućena njemu). Collins je dobio upalu pluća 1989, i umro je 23. januara 1990.

Novi sastav je trebao nastupiti samo jednom uživo u čast poginulim u nesreći, kad su i snimili dvostruki live album Southern by the Grace of God. Novi nastupi su predstavljali pravne probleme, jer su Judy Van Zant Jenness i Teresa Gaines Rapp (udovice Ronniea i Stevea) tužile ostale članove benda zbog nepoštivanja njihovog dogovora. Dogovor je glasio da preživjeli članovi neće koristiti ime Lynyrd Skynyrd. Kao dio nagodbe, njih dvije su dobivali 30% novca od koncerata (što je predstavljalo dio koji bi njihovi muževi zaradili da nisu poginuli). Također su postavili uslov da za bilo koji sastav koji nastupa pod imenom Lynyrd Skynyrd moraju nastupati barem dva od sljedećih pet članova: Gary Rossington, Artimus Pyle, Leon Wilkeson, Billy Powell i Ed King. King je napustio bend 1996. zbog problema sa srcem, Pyle je otišao zbog pravnih problema i neslaganja sa Rossingtonom i Johnny Van Zantom, dok su Wilkeson i Powell preminuli.

Novi Skynyrd je promijenio veliki broj članova ali nastavljaju da snimaju albume i nastupaju i danas. Jedan po jedan, stari članovi su napuštali bend, neki od njih i umrli. Artimus Pyle je napustio bend 1991, i na njegovo mjesto su dolazili mnogi bubnjari, sve do dolaska Michaela Cartellonea, koji je u bendu i danas. 1993. Mike Estes dolazi umjesto Randalla Halla. Nedugo nakon toga Hughie Thomasson mijenja Kinga , i Rickey Medlocke mijenja Estesa. Basista Leon Wilkeson je pronađen mrtav u svojoj hotelskoj sobi 21. jula 2001, a uzrok smrti su emfizem i problemi sa jetrom. Mijenja ga Ean Evans.
Početkom 2005, Hughie Thomasson napušta bend da bi ponovo osnovao njegov stari bend Outlaws. Umire 9. septembera 2007, u 55. godini života, od srčanog udara.

Mark Matejka postaje član Skynyrda 2007, umjesto Thomassona. 28. januara 2009. klavijaturista Billy Powell umire u 56. godini života. Njegova smrt ostavlja Rossingtona kao jedinog člana benda prije nesreće.
2009, Lynyrd Skynyrd izdaje svoj novi album, God & Guns, i počinju sa turnejom po Evropi i SAD-u. Na turneji nastupaju Peter Keys na klavijaturi i Robert Kearns na basu umjesto Ean Evansa, koji je umro 6. maja te godine.

Članovi[uredi | uredi izvor]

Sadašnji članovi[uredi | uredi izvor]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Studijski albumi[uredi | uredi izvor]

Godina Album
1973. (Pronounced 'Lĕh-'nérd 'Skin-'nérd)
1974. Second Helping
1975. Nuthin' Fancy
1976. Gimme Back My Bullets
1977. Street Survivors
1991. Lynyrd Skynyrd 1991
1997. Twenty
1999. Edge of Forever
2003. Vicious Cycle
2009. God & Guns

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: