Mérida

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mérida
Grad
Prikaz Mérida
Zastava
Grb
Država  Španija
Autonomna zajednica Ekstremadura
Nadmorska visina 217 m
Površina 865,6 km2
Stanovništvo 59,049 (2013)
Gustoća 5.884 /km2 
Gradonačelnik Pedro Acedo Penco (PP)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 06800
Veb-sajt: www.merida.es

Mérida je grad u Španiji. Glavni je grad autonomne zajednice Ekstremadure. Smješten je na zapadu Španije. U gradu se nalazi čuveno arheološko nalazište koje je od 1993. godine na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Grad su 25. p. n. e. osnovali veterani rimske vojske koji su ga nazvali Emerita Augusta, u značenju "časno raspušteni Augustovi vojnici". Današnji naziv "Mérida" nije ništa drugo nego skraćeni naziv koji se zadržao kroz historiju. Po zapovijedi samog cara Augusta grad je imao ulogu da zaštiti rimski most kao jedini prijelaz preko rijeke Guadiana. Vremenom je postao prijestolnicom pokrajine Luzitanije u provinciji Hispanija, i jedan od najvažnijih gradova u cijelom Rimskom Carstvu. O tome svjedoči najveći broj rimskih spomenika od svih gradova u Španiji. Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, za vrijeme vladavine Vizigota, grad je uspio očuvati svoj velebni izgled, a u 6. stoljeću postao je biskupskom prijestolnicom i čak glavnim gradom Hispanije.

713. godine grad su osvojili Arapi pod vodstvom Muse bin Nusaira. Arapi su zadržali većinu rimskih građevina, pa su ih čak i dali proširiti, poput tvrđave Alcazaba.

1230. godine grad osvaja Alfons IX. Leonski i postaje sjedište Leónskog Vojnog reda sv. Jakova (Orden de Santiago). Nakon ujedinjenja kruna Katalonije i Kastilje u 15. vijeku započinje razvoj Méride, za što je najviše zaslužan Veliki majstor reda sv. Jakova, Alonso de Cárdenas.[2]

1720. godine grad postaje glavnim gradom Intendencije Mérida, a u 19. vijeku, tokom Napoleonovih ratova, stradali su mnogi rimski i srednjovjekovni gradski spomenici. Dolaskom željeznice u grad, Mérida postaje prometno čvorište i grad raste razvojem industrije.

Klima[uredi | uredi izvor]

Mérida ima mediteransku klimu. Zime su blage, temperatura rijetko pada ispod 0 °C. A ljeta su topla i suha sa visokim temperaturama koje prelaze i preko 40 °C. Prosječna količina padavina je između 450 i 500 mm. Mjeseci sa najviše kišnih dana su novembar i decembar.[3]

Kultura[uredi | uredi izvor]

Arheološki kompleks Mérida je 1993. godine upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi zbog kvalitete i vrijednosti sačuvanih rimskih spomenika u ovoj prijestolnici rimske provincije. Zaštićeni spomenici su:

  • Puente Romano, najduži sačuvani rimski most (755 m) s 62 polukružna luka; još uvijek u upotrebi za pješački promet.
  • Tvrđava Alcazaba koju su na rimskim i vizigotskim temeljima izgradili Arapi 835. godine U glavnoj dvorani nalaze se rimski mozaici, dok je u podrumu vizigotska cisterna.
  • Ostaci rimskog Foruma, uključujući Dijanin hram, Provincijske upravne zgrade i Trajanov slavoluk.
  • Ostaci hipodroma Circus Maximus (400 x 30 m) iz 1. vijeka p.n.e.; jedan od najbolje sačuvanih rimskih hipodroma.
  • Acueducto de los Milagros, tj. "Akvadukt čudesa", su veličanstveni ostaci od 25 m s 38 arkada nekada slavnog akvadukta dugog 830 m koji je u grad dovodio vodu s rimskog vještačkog jezera Lago de Proserpina.
  • Patricijska vila sa svetištem boga Mitre i sjajnim podnim mozaikom.
  • Dvije rimske brane (Proserpina i Cornalvo) iz 1. vijeka, koje su još uvijek u upotrebi.
  • Rimski amfiteatar iz 8. vjeka p.n.e. koji se koristio za bitke gladijatora i divljih životinja ima eliptični promjer 126 x 102 m, a u 12 redova kamenih klupa mogao je primiti oko 16.000 gledalaca.
  • Rimsko pozorište iz 15. vijeka p.n.e. s odlično sačuvanom pozornicom (proscenium) visine 17,5 metara i dužine od 63 m; moglo je primiti do 6.000 gledalaca. Danas se u njemu održava anualni Festival klasičnog pozorišta.[4]

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Međunarodni odnosi[uredi | uredi izvor]

Mérida je ostvarila internacionalna prijateljstva sa nekoliko svjetskih gradova:

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]