M-95 Degman

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
M-95 Degman
Degman 041.jpg
Svojstva
Posada 3
Dužina 10.14 m
Širina 3.59 m
Visina 2.19 m
Težina 44.5 tona
Oklop i naoružanje
Oklop višeslojni kompozitni + reaktivni
Osnovno naoružanje glatkocjevni top 125 mm
Sekundarno naoružanje 1× 7.62 mm mitraljez 1× 12.7 mm mitraljez
Pokretljivost
Pogon diesel motor 1000 KS (735 kW)
1000 KS
Brzina na cesti 70 km/h
Snaga/težina 22.47 KS/t
Domet 700 km

M-95 Degman je naziv za hrvatski glavni borbeni tenk nastao na platformi sovjetskog tenka T-72, odnosno jugoslovenskog M-84 u fabrici „Đuro Đaković specijalna vozila d.d.

Jugoslavija je 1980-ih počela sa razvojem novog tenka nazvanog M-91 Vihor. Prije nego što je završen razvoj Vihora, Jugoslavija se raspala, a neki dijelovi tog tenka su završili u Hrvatskoj. Kasnije Hrvatska u tvornici „Đuro Đaković specijalna vozila d.d.“ dovršava M-91 Vihora (po nekim izvorima su dovršena dva prototipa). Kombinacijom najboljih tehničkih rješenja sa M-84 i M-91 Vihora je napravljen prototip savremenog glavnog borbenog tenka Degman.

Degman je težak 44 tone (2 tone teži od M-84A4) i ima novi softicirani sistem koji mu pomaže da brže pronalazi i uništava više ciljeva istovremeno.

Degman predstavlja borbeni tenk koji je uspješno izveden spoj dobrih karakteristika tenka M-84 i suvremenih rješenja. Zadržana su osnovna dobra svojstva tenka M-84: niska silueta, mala masa, velika specifične snaga i snažno naoružanje. Ugradnjom poboljšanog sistema upravljanja paljbom, termovizijske sprave, laserskog detektora, poboljšanog sustava pokretanja kupole, ugradnjom eksplozivno reaktivnog oklopa dobiva se savremeni tenk. Degman još nije u serijskoj proizvodnji iako je za njega zainteresiran Kuvajt. Hrvatska vojska ima jedina dva prototipa Degmana.

Oklopna zaštita[uredi | uredi izvor]

Na području oklopne zaštite dodana je nova višeslojna kupola s ERA eksplozivno reaktivnim oklopom, sustavom upozorenja na laserske zrake kontrasprava i vođenih protutenkovskih projektila, automatsko izbacivanje dimnih zavjesa, zaštita posade od krhotina i mina. Eksplozivno-reaktivni oklop stavljen je na kupolu i tijelo sprijeda i na bočnim stranama. Ima po 6 bacača dimnih kutija sa svake strane kupole, što dodatno povećava vjerojatnost preživljavanja na ratištu.[1]

Sistem paljbe[uredi | uredi izvor]

Degman ima elektronički pokretanu kupolu i top, sistem upravljanja paljbom Omega 2, termovizijska kamera za dnevno-noćne i otežane uvjete, sposobnost lociranja i uništavanja više ciljeva odjednom itd. Može se birati između topa kalibra 120 mm ili 125 mm s automatskim punjenjem i može koristiti od 3 do 6 vrsta streljiva. Dodatno je naoružan mitraljezima kalibra 7,62 mm i 12,7 mm.

Sistem upravljanja paljbom (SUP) Omega 2 je proizvod slovenske firme Fotona. SUP ima dnevni i noćni kanal, brzinu stabilizacije topa u dvije ravnine za manje od 1 tisućinke sekunde, a kupola je hidraulički pokretana. Punjenje topa je automatsko, čime se smanjio broj članova posade na 3. Borbeni komplet za glavni top iznosi 42 granate, od kojih su 22 smještene u automatski punjač. Brzina paljbe je do 8 granata u minuti.

Sekundarno naoružanje čine dva mitraljeza: jedna suspregnuta 7,62 mm (2000 metaka u kompletu) i jedna protivavionski 12,7 mm mitraljez koja je postavljena na krov kupole i namijenjena je zapovjedniku (360 metaka u kompletu).

Pokretljivost[uredi | uredi izvor]

Degman za kretanje koristi dizel motor s 1200 ks što mu daje dobar omjer mase i snage (27 ks/t) i maksimalnu brzinu od 70 km/h. Ubrzava do 35 km/h za 8,5 sekundi a uz rezervoar goriva od 1450 litara domet mu je 700 km. Može bez problema prijeći preko okomitu zapreku visine do 0,85 metara, preko rova širine 2,8 m i savladati vodenu prepreku dubine do 1,8 m bez ikakve pripreme. Ako se doda disalica, može savladati prepreku dubine do 5 metara.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]