Magna Carta
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Magna Karta)
Magna Karta (Magna Carta, latinski "Velika Povelja" ili bukvalno "Veliki Papir") je engleska povelja iz 1215. koja je ograničila moć engleskih kraljeva, konkretno kralja Johna, poznatog kao Ivan bez zemlje, iz dinastije Plantagenet.
Magna Karta je proizašla kao rezultat neslaganja između rimskog pape i kralja Johna i njegovih barona u pogledu kraljevskih prava: Magna Karta je zahtijevala od kralja da se odrekne određenih prava i da poštuje određenu zakonsku proceduru, kao i da prihvati da kraljeva volja može biti ograničena zakonom.
Magna Karta je prvi korak dugog historijskog procesa koji je doveo do vladavine ustavnog zakona.
Nedovršeni članak Magna Carta koji govori o historiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
