Maksimilijan Badenski

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Princ Maximilian od Badena
8. njemački kancelar
8. kancelar Njemačkog carstva
Vrijeme na vlasti
3. oktobar 1918 – 9. novembar 1918.
PrethodnikGeorg von Hertling
NasljednikFriedrich Ebert
Rođenje (1867-07-10) 10. juli 1867.
Baden, Njemačka
Smrt6. novembar 1929(1929-11-06) (62 godine)
Salem, Njemačka
Politička stranka{{{politička_stranka}}}

Princ Maximilian od Badena (10. juli 1867 – 6. novembar 1929), poznat i kao Max von Baden, bio je rođak i zamjenik Friedricha II, velikog vojvode od Badena (bio je najstariji sin njegova unuka Princa Ludwig Wilhema od Badena), te je zamijenio Fredericka na čelu te grofovske kuće. Oženio se s princezom Marie Louise od Hannovera i Cumberlanda, nastarije kćeri Ernesta Augustusa II od Hannovera. Godine 1918. služio je na mjestu osmog njemačkog kancelara.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Zabilježen kao liberal prije i nakon Prvog svjetskog rata, bio je izabran za njemačkog kancelara u oktobru 1918. godine kako bi pregovarao o primirju sa saveznicima u zadnjim danima rata. Doduše bio je ozbiljno rezerviran za način na koji je njemački vrhovni štab htio voditi pregovore. Prihvatio je optužbe i izabrao vladu koja je po prvi put uključivala socijal demokrate Friedricha Eberta i Philippa Scheidemanna.

Vladini napori da očuvaju mir bili su narušeni kada je izbila revolucija u Njemačkoj u prvim danima novembra 1918. godine Maximilian, shvativši da Kaiser neće biti sposoban da vrati svoj tron, zahtjevao je od njega da abdicira na vrijeme i tako spasi monarhiju, ali Kaiser je to odbio prihvatiti, iako su taj potez zahtjevali i Paul von Hindenburg i Wilhem Groener kao i njemački vrhovni štab.

Tada 9. novembra 1918. godine Maximilian je ponudio abdiciranje bez dogovora s Kaiserom, što je ovaj prisilno morao učiniti. Taj potez je bio automatski popraćen s proglašavanjem Njemačke Republike.

Princ Maximilian proveo je ostatak života u mirovini. Umro je u Salemu 1929. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  • My Syllabus of Errors, by O.C. Hiss. Berlin: Potsdam Press, 1990.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]