Duganli-Malkoč-beg

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Malkoč-beg)
Idi na: navigacija, traži
Duganli-Malkoč-beg
Biografske informacije
Mjesto rođenja Dugama kod Prozora
Datum smrti 1565.
Druga imena Duganili(ć) Malkoč-beg, Osman-beg Malkoč-Duganlić, Duganli Malkoč-beg, Duganli Osman beg, Dugalić Malkoč-beg[1]
Bosanski sandžak-beg
Namjesnikovanje 1543.[2]
Smjenjivanje 1553.[2]
Bosanski sandžak-beg
Namjesnikovanje 1553.[1]
Smjenjivanje 1554.[1]

Duganli-Malkoč-beg je upravljao Bosnom oko 1553. do 1554. godine, a po Kneževiću samo 4,5 mjeseca. Sin je Kara Osman-bega, pa se zato ponekad navodi kao i Malkoč-beg Karaosmanović. Safvet-beg Bašagić piše da je naše gore list i da je rođen u Dugama kod Prozora, po kojoj ga neki zovu Dugalić, dok Fra Antun Knežević smatra da je bosanski poturica Duganlić. Brat Malkoč-bega bio je Kara Ali-beg. On se isticao među krajiškim ratnicima po neustrašivosti pa ga je sultan pozvao u rat na Perziju. Malkoč-beg je imao dva sina Džafera i Huseina, koji su ostali iza njega. Džafer je imao za ženu kćer velikog vezira Rustem-paše i bio je kapetan u Gradiškoj na Savi. Oba Malkočeva sina poginuli su u borbi na Krajini.

Sjajna vojna kliškog sandžak-bega Malkoč-bega[uredi | uredi izvor]

1553. godine, komadant hrvatske i slavonske zemlje, Zrinski, poslao je jednog komadanta po imenu Ivan Holsen koji je bio njegov glavni komadant, s nekoliko hiljada konjanika i pješaka, na Klišku krajinu. Ovi su mnogo sela toga kraja opljačkali, nanijeli štetu raji, preostalu stoku koja je preživjela su otjerali, napravili mnoga nedjela i niskosti. Saznavši ovo, Malkoč-beg je, ne oklijevajući, odmah s vojskom počeo slijediti neprijatelje, pa je za njima poslao Hasan-agu, bešliju (pripadnik plaćene konjice) Blagajske tvrđave i ćehaju Ključke tvrđave, Mehmed-ćehaju, upozorivši ih da ih gone dok ih ne stignu. Hasan-aga i Mehmed-ćehaja su u brzom jurišu napredovali i do pola noći stigli neprijatelje, ne oklijevajući, upustili se u okršaj i spasili imetak koji su oni uzeli. Međutim, Zrinski je s dosta vojske bio u zasjedi. Kada se zapodjenula bitka, on je izišao iz zasjede i došao svojim vojnicima u pomoć, ali je tada pristigao i Malkoč-beg. Toliko su neprijatelja pobili da je Zrinski jedva bijegom uspio spasiti glavu. Malkoč-begu je u znak zahvalnosti dodijeljen sandžak-begluk nad Bosnom 1553. godine. Poginuo je 1565. godine i bio je ukopan u haremu Hiseta, kod Halil-pašinog turbeta u Banjoj Luci.

Vojni pohodi[uredi | uredi izvor]

O Malkoč-begovu namjesnikovanju turski pisci ništa ne bilježe, dok hrvatski navode, da je mnogo jada nanio Hrvatskoj, Lici i Krajini, neprestano provaljujući preko granice. Miroslav Prelog piše: "da on hara i plijeni ostatke Hrvatske između Une, Gline i Korane. Čitav niz utvrda pada u njegove ruke, a on ih obori i popali. Sada ga u bojevima pomažu i sinovi Džafer i Husein".U tvrđavi Sinj, koja se nalazi na obali mora, od njenog osnivanja, bili su samo mustahfizi (članovi stalne posade, koja se brinula o opkomipa i utvrđivanju oko grada - čuvari, zaštitnici). Malkoč-beg je 1553. godine u nju naselio i islamsko stanovništvo. Kasnije se 1556. godine Malkoč-beg proslavio u osvojenju tvrđave Kostajnice.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Vedad Biščević: Bosanski namjesnici Osmanskog doba: 1463 - 1878 Connectum, Sarajevo 2006.
  2. ^ a b M.Perojević: Klis u turskoj ruci Sarajevo, 1936.
  • Bašagić Safvet-beg, "Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (Od g.1463-1850)", Zurich, Juni 1994.
  • Bišćević Vedad, "Bosanski namjesnici Osmanskog doba (1463-1878)", Sarajevo, Mart 2006.