Margaret Mead

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Margaret Mead
Example alt text
američki kulturalni antropolog
Rođenje 16. decembar 1901.
Philadelphia, SAD
Smrt 15. novembar 1978.
New York, SAD

Margaret Mead (Margaret Mid) (16. decembar, 190115. novembar, 1978), američki kulturalni antropolog.

Meadova je rođena u Philadelphiji, država Pensilvanija, u Sjedinjenim Američkim Državama. Rasla je u obližnjem gradiću Doylestown, Pennsylvania, u porodici sa ocem, univerzitetskim profesorom, i majkom, društvenom aktivistkinjom. 1923. je diplomirala na Barnard koledžu, u gradu New Yorku, a 1929. je doktorila na Columbia univerzitetu, također u New Yorku. 1925. je obavila terensko istraživanje u Polineziji. 1926. je dobila posao u Američkom muzeju za prirodnu istoriju, u New Yorku, kao pomoćnik kuratora, da bi i sama postala kurator za etnologiju između 1946-1969. Osim toga, Meadova je od 1954. predavala na Columbia univerzitetu kao gostujući profesor. Slijedeći primjer svoje instruktorice, Ruth Benedict, Meadova se u svojim proučavanjima koncentrirala na probleme podizanja djece, ličnosti i kulture.

Njen rad su pratile kontroverze, naročito vezane za njenu prvu knjigu, Coming of Age in Samoa ("Sazrijevanje na Samoi"), iz 1928. Iako je ova knjiga zasnovana na istraživanju koje je Meadova učinila za vrijeme svojih postdiplomskih studija, njena uloga kao pionira antropologije — tj. naučnice koja je pisala jasno i dovoljno uvjerljivo da bi je čitao i od nje naučio i običan svijet — ostaje čvrsto utemeljena.

Margaret Mead se udavala tri puta i imala je dijete u braku sa svojim trećim mužem, antropologom Gregoryem Batesonom.

Meadova je umrla u grady New Yorku, 15. novembra, 1978.


Sazrijevanje na Samoi[uredi | uredi izvor]

U predgovoru knjige Coming of Age in Samoa ("Sazrijevanje na Samoi"), mentor Meadove, Franz Boas, ocijenio je njen značaj slijedećim riječima:

Ljubaznost, skromnost, dobro ponašanje i maniri, vladanje prema određenim etičkim standardima su univerzalni, no ono što čini ljubaznost, skromnost, dobro ponašanje i manire, vladanje prema određenim etičkim standardima nije univerzalno. Veoma je instruktivno znati da se standardi razlikuju na veoma neočekivane načine.

Boas zatim nastavlja ukazujući da su u vrijeme objavljivanja knjige Amerikanci već započeli da raspravljaju o problemima s kojima se suočavaju mladi (naročito djevojke) pri svom prolasku kroz period adolescencije "kao neizbježni period prilagođavanja." Boas je imao osjećanje da bi proučavanje problema s kojima se suočavaju mladi u nekoj drugoj kulturi moglo doprinijeti razjašnjenju ovog problema.

U skladu s ovim, Meadova u svojoj knjizi opisuje cilj svog istraživanja: "Ja sam pokušala da odgovorim na pitanje koje me je odvelo na Samou: jesu li uznemirenja koja potresaju naše mlade prouzročena prirodom same adolescencije, ili su pak proizvod civilizacije? Da li pod drukčijim uslovima adolescencija daje drukčiju sliku?" Meadova je otkrila da je odgovor potvrdan.

Margaret Mead je provela istraživanje na maloj grupi djevojaka na Samoi, lancu ostrva u Južnom Pacifiku. Istraživanje je uglavnom provedeno u selu od 600 stanovnika, smještenom na samoanskom ostrvu Ta‘ū, u kojem se Margaret Mead upoznala, sprijateljila se, živjela sa, kao i istražavala i intervjuisala (putem tumača) šezdeset osam djevojaka u rasponu od 9 do 20 godina starosti.

Ona je zaključila da je na Samoi prelaz iz djetinjstva u zrele godine (adolescenciju) glatka promjena, koju ne obilježavaju psihološki ili emocionalni stresovi, anksioznosti, ili konfuzije kao što je to slučaj u Sjedinjenim Državama. (Perey)

Kao što su Boas i Mead i očekivali, objavljivanje ove knjige, 1928. godine, uznemirilo je mnoge Zapadnjake. Mnogi njeni američki čitaoci su bili šokirani spoznajom da mlade Samoanke odlažu udaju nekoliko godina da bi uživale u slobodnom seksu, mada se konačno udaju, smjeste i uspješno odgajaju sopstvenu djecu.

1983, pet godina nakon smrti Meadove, Derek Freeman je objavio knjigu Margaret Mead and Samoa: The Making and Unmaking of an Anthropological Myth ("Margaret Mead i Samoa: Stvaranje i rušenje jednog antropološkog mita"), u kojoj je ovaj autor doveo u pitanje sva glavna otkrića Margaret Mead. Freeman zasniva svoju kritiku Meadove na sopstvenom četvorogodišnjem terenskom radu na Samoi, kao i na nedavnim intervjuima sa još uvijek živućim kazivačicama Meadovljeve. Glavni argument je bio na mjestu koje taupou sistem zauzima u samoanskom društvu. Prema Meadovljevoj, taupou sistem predstavlja institucijalizovano djevičanstvo žena višeg staleža, mada se isključivo odnosi na žene višeg staleža. Prema Freemanu, sve Samoanke se ponašaju u skladu s taupou sistemom, dok kazivčice Meadove poriču da su imale slobodan seks kao mlade djevojke, tvrdeći da su lagale Meadovljevoj.

Nakon prvobitno žustre rasprave, većina antropologa je zaključila da apsolutna istina vjerovatno nikad neće biti saznata. No, s druge strane, mnogi su doveli u pitanje Freemanovu kritiku, tako štiteći Meadovu, tvrdeći da su pomenute kazivačice ostarile pa možda zaboravile pojedinosti razgovora i intervjua sa Meadovom, da su se prekrstile na hrišćanstvo pa se sad možda stide ranijeg ponašanja, da se samoanska kultura u međuvremenu promijenila, te da su hrišćanski misionari donijeli na Samou puritanski oblik morala u kojem nema mjesta opuštenom seksu ili slobodnim seksualnim standardima koji su toliko šokirali Amerikance kad se knjiga pojavila. Neki čak osuđuju Freemana da pati od istog etnocentričkog seksualnog puritanizma kao i većina ljudi koje su Boas i Meadova nekad tako zaprepastili.

1983, Američko antropološko udruženje (American Anthropological Association) je donijelo proglas u kojem je Freemanovu knjiga, Margaret Mead and Samoa, ocijenjena kao "loše napsiana, nenaučna, neodgovorna i puna krivotvorina." U godina koje su uslijedile, antropolozi su žustro raspravili ova pitanja, na kraju krajeva dajući općenitu podršku kritici Freemana.

Istraživanje Meadove u drugim društvima[uredi | uredi izvor]

Druga veoma uticajna knjiga Meadove je Sex and Temperament in Three Primitive Societies ("Seks i temperament u tri primitivna društva"). Ova knjiga je postala kamen temeljac pokreta za oslobođenje žena. U ovoj knjizi, Meadova tvrdi da žene dominiraju u plemenu Tchambuli (ponekad pisano i kao Chambri), na Papua Novoj Gvineji, u zapadnom Pacifiku, i da to tamo ne predstavlja nikakv poseban problem. Prema savremenim istraživanjima, muškarci dominiraju društvima širom Melanezije (mada poneki vjeruju da vračare imaju posebnu moć). No drugi pak tvrde da širom Melanezije, a naročito u većem dijelu Nove Gvineje, postoji dosta kulturnih varijacija. Osim toga, muškarci antropolozi često ispuštaju iz vida značaj mreže političkog uticaja koji imaju žene.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Coming of Age in Samoa (1928) ISBN 0-688-05033-6
  • Growing Up in New Guinea (1930) ISBN 0-688-17811-1
  • The Changing Culture of an Indian Tribe (1932)
  • Sex and Temperament in Three Primitive Societies (1935)
  • Male and Female (1949) ISBN 0-688-14676-7
  • New Lives for Old: Cultural Transformation in Manus, 1928-1953 (1956)
  • People and Places (1959; knjiga za mlade čitaoce)
  • Continuities in Cultural Evolution (1964)
  • Culture and Commitment (1970)
  • Blackberry Winter (1972; biografski zapis o mladim danima autorice) ISBN 0-317-60065-6

Uređeni tomovi[uredi | uredi izvor]

  • Cultural Patterns and Technical Change, ed. (1953)
  • Primitive Heritage: An Anthropological Anthology, uredila zajedno sa Nicholasom Calasom (1953)
  • An Anthropologist at Work, ed. (1959, repr. 1966; tom napisa Ruth Benedict)

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Gregory Acciaioli, ed. 1983 "Fact and Context in Etnography: The Samoa Controversy" Canberra Anthropology (special issue) 6(1): 1-97.
  • George Appell 1984 "Freeman's Refutation of Mead's Coming of Age in Samoa: The Implications for Anthropological Inquiry" Eastern Anthropology 37: 183-214.
  • Ivan Brady 1991 "The Samoa Reader: Last Word or Lost Horizon?" Current Anthropology 32: 263-282.
  • Hiram Caton, Editor (1990). "The Samoa Reader: Anthropologists Take Stock". University Press of America. ISBN 0-8191-7720-2.
  • Richard Feinberg 1988 "Margaret Mead and Samoa: Coming of Age in Fact and Fiction" American Anthropologist 90: 656-663
  • Derek Freeman (1983). Margaret Mead and Samoa. Cambridge, London: Harvard University Press. ISBN 0-674-54830-2.
  • Derek Freeman (1999). The Fateful Hoaxing of Margaret Mead: A Historical Analysis of Her Samoan Research. Boulder, Colorado: Westview Press. ISBN 0-8133-3693-7.
  • Lowell D. Holmes Quest for the Real Samoa: the Mead/Freeman Controversy and Beyond. South Hadley: Bergin and Garvey
  • Eleanor Leacock 1988 "Anthropologists in Search of a Culture: Margaret Mead, Derek Freeman and All the Rest of Us" in Central Issues in Anthropology 8(1): 3-20.
  • Robert Levy 1984 "Mead, Freeman, and Samoa: The Problem of Seeing Things as They Are" Ethos 12: 85-92
  • Jeannette Mageo 1988 Mālosi: A Psychological Exploration of Mead's and Freeman's Work and of Samoan Aggression" Pacific Studies 11(2): 25-65
  • Mac Marshall 1993 "The Wizard from Oz Meets the Wicked Witch of the East: Freeman, Mead, and Ethnographic Authority" in American Ethnologist20(3): 604-617.
  • Bonnie Nardi 1984 "The Height of Her Powers: Margaret Mead's Samoa" Feminist Studies 10: 323-337.
  • Allan Patience and Josephy Smith 1986 "Derek Freemanin Samoa: The Making and Unmaking of a Biobehavioral Myth" American Anthropologist 88: 157-162.
  • David B. Paxman 1988 "Freeman, Mead, and the Eighteenth-Century Controversy over Polynesian Society" Pacific Studies 1(3): 1-19
  • Nancy Scheper-Hughes 1984 "The Margaret Mead Controversy: Culture, Biology, and Anthropological Inquiry" in Human Organization 43(1): 85-93.
  • Paul Shankman 1996 "The History of Samoan Sexual Conduct and the Mead-Freeman Controversy" in American Anthropologist98(3): 555-567.
  • Brad Shore 1982 Sala'ilua: A Samoan Mystery New York: Columbia University Press.
  • R.E. Young and S. Juan 1985 "Freeman's Margaret Mead Myth: The Ideological Virginity of Anthropologists Australian and New Zealand Journal of Sociology 21: 64-81.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: