Masakr u Grabovici

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Masakr u Grabovici je bio ratni zločin počinjen protiv najmanje 13 hrvatskih stanovnika sela Grabovica od strane pripadnika 9. brigade Prvog korpusa Armije RBiH i neidentifikovanih pripadnika Armije RBiH na dane 8. ili 9. septembra 1993. godine.

MKSJ je zaključio da Tužilaštvo nije uspjelo dokazati izvan razumne sumnje da je preostalih 14 osoba navedenih u optužnici ubijeno od strane pripadnika Armije RBiH u Grabovici u vrijeme relevantno za slučaj. Pretresno vijeće je tokom slučaja konstatovalo da je Tužilaštvo sa spiska žrtava navedenih u optužnici povuklo šest imena. [1]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Prije početka Rata u BiH, ciljevi nacionalista iz Hrvatske su bili identični kao i ciljevi hrvatskih nacionalista u Bosni i Hercegovini.[2] Dana 18. novembra 1991., ogranak HDZ-a u BiH je proglasio postojanje Hrvatske zajednice Herceg-Bosna kao zasebne "političke, kulturne, ekonomske i teritorijalne cjeline" na teritoriji Bosne i Hercegovine.[3] Dana 18. juna 1992. godine, bosanska Teritorijalna odbrana u Novom Travniku je primila ultimatum od strane Hrvatskog vijeća odbrane koji je uključivao zahtjeve za ukidanjem institucija Bosne i Hercegovine, uspostavljanjem vlasti Herceg-Bosne i polaganjem zakletve Herceg-Bosni, potčinjavanjem Teritorijalne odbrane HVO-u, te izbacivanjem muslimanskih izbjeglica koje su našle utočište u Novom Travniku nakon srpskih progona, sve u roku od 24 sata. Napad na bosanske muslimane je lansiran 19. juna i tako je započeo Bošnjačko-hrvatski sukob.[4]

Mostar je bio podijeljen na zapadni dio, u kojem su dominirali Hrvati i istočni dio, gdje je bila pretežno koncentrisana Armija RBiH. Međutim Armija RBiH je imala svoj štab u zapadnom dijelu u kompleksu poznatom kao Vranica. U ranim satima 9. maja 1993. godine HVO je napao bošnjačko stanovništvo grada Mostara upotrebom artiljerije, minobacača, teškog naoružanja i lakog oružja. HVO je kontrolisao sve puteve koji su vodili u Mostar, a međunarodnim organizacijama je zabranio pristup gradu. Radio Mostar je objavio da svi Bošnjaci treba da istaknu bijelu zastavu sa svojih prozora. Hrvatski napad je bio dobro pripremljen i isplaniran.[5]

Hrvati su preuzeli kontrolu zapadnog dijela grada i protjerali na hiljade Bošnjaka u istočni dio.[3] Hrvatske snage su krenule u masovne egzekucije i etničko čišćenje zapadnog, te svirepu opsada i kampanju granatiranja istočnog dijela grada pod kontrolom bosanske vlade. To je rezultiralo hiljadama ranjenih i ubijenih. Granatiranje hrvatske vojske je sravnilo sa zemljom veći dio historijske jezgre grada.[3]

Neretva 93[uredi | uredi izvor]

Kako bi se sprovele borbene operacije u Hercegovini s ciljem prekida opsade istočnog dijela grada Mostara, jedinice 9. brigade, 10. brigade i 2. nezavisnog bataljona, sve podređene Prvom korpusu Armije BiH su poslane iz Sarajeva u sektor Jablanice. To je bilo područje gdje se nalazi Grabovica, a u zoni odgovornosti Šestog korpusa. MKSJ je zaključio da su jedinice došle u to područje na osnovu naredbe izdate od strane Sefera Halilovića.[6]

Ubistva[uredi | uredi izvor]

Grabovica je bilo selo nastanjeno Hrvatima. Bila je pod kontrolom bosanske vlade od maja 1993, a odnos između stanovnika i vojnika Armije RBiH koji su bili stacionirani u selu je bio dobar. Pošto nije bilo dovoljno prostora za smještaj jedinica koje su trebale da dođu, pretpostavilo se kako će se dolazeći vojnici smjestiti kod stanovnika sela. Reputacija jedinica koje su trebale doći (9. i 10. brigada) je bila loša, zbog "kriminalnih i nekontrolisanih" elemenata u njima. Prema MKSJ, dokazi su pokazali da su pripadnici obje brigade ne samo pokazali nedostatak discipline, nego su također činili i nedolične radnje (krađa i sl.). Pretresno vijeće je istaklo svjedočenje komandatna Prvog korpusa, Vahida Karavelića koji je rekao da iako je znao za nedisciplinu pripadnika tih brigada, ipak nije mogao zamisliti da bi pripadnici tih brigada mogli počiniti zločin nad civilima u Grabovici. [7]

Dolaskom jedinice 9. brigade atmosfera u selu se promijenila, a činovi nasilja su se počeli dešavati. Tokom noći 8. septembra su se čuli pucnji u selu. MKSJ je ustanovio da je do ranog poslijepodneva na dan 9. septembra, određeni broj stanovnika bio ubijen od strane jedinica prisutnih u Grabovici. Pretresno vijeće je zaključilo da je van razumne sumnje dokazano kako je 13 stanovnika sela, koji nisu aktivno učestvovali u neprijateljstvima ubijeno od strane pripadnika 9. brigade i neidentifikovanih članova Armije RBiH na dane 8. i 9. septembra 1993. godine (Pero Marić, Dragica Marić, Ivan Zadro, Matija Zadro, Mladen Zadro, Ljubica Zadro and Mladenka Zadro, Josip Brekalo, Martin Marić, Živko Drežnjak, Ljuba Drežnjak, Ivan Mandić i Ilka Miletić). Pretresno vijeće je zaključilo da Tužilaštvo nije uspjelo dokazati izvan razumne sumnje da je preostalih 14 osoba navedenih u optužnici ubijeno od strane pripadnika Armije BiH u Grabovici u vrijeme relevantno za slučaj. Pretresno vijeće je također konstatovalo da je tokom slučaja, šest navodnih žrtava navedenih u optužnici povučeno.[8][9]

Istraga[uredi | uredi izvor]

Nakon što je informacija o ubistvima došla u Sarajevo, Armija RBiH je započela istragu o počinjenom zločinu. Služba sigurnosti Šestog korpusa, Bataljon Vojne policije Šestog korpusa i Vojna policija 44. brigade locirana u Jablanici su bili uključeni u istragu. Šef sigurnosti Glavnog štaba Armije RBiH, Jusuf Jašarević je informisan o rezultatima istrage. MKSJ je na bazi predočenih dokaza zaključio kako Sefer Halilović nije imao stvarnih mogućnosti da kazni počinioce ubistava.[10]

Suđenje u Hagu[uredi | uredi izvor]

Bosanski komandant Sefer Halilović je optužen od strane Tužilaštva MKSJ na bazi komandne odgovornosti (član 7(3) statuta Tribunala) po jednoj tački optužnice za kršenje zakona i običaja ratovanja (član 3 - ubistvo). Nakon što je sud ispitao sve prezentirane dokaze i u svjetlu činjeničnih nalaza, donesena je odluka kako Tužilaštvo nije dokazalo izvan razumne sumnje da je Sefer Halilović imao efektivnu kontrolu nad trupama u Grabovici na dane 8. i 9. septembra 1993. godine, čiji su pripadnici počinili zločin. Presuda Seferu Haloviću je glasila da nije kriv.[11]

Presude[uredi | uredi izvor]

2008. godine, Vrhovni sud FBiH potvrdio je tri presude lokalnih sudova od 13 godina zatvora protiv Nihada Vlahovljaka, Seada Karagića i Harisa Rajkića, bivših pripadnika Armije RBiH za zločine počinjene u Grabovici. Sud je zaključio da je Nihad Vlahovljak naredio ubistva, a da su druga dva osuđenika izvršila njegovo naređenje.[12]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ ICTY - Sefer Halilović judgment - Findings on the crimes charged Paragraph 3 and 4 - [1]
  2. ^ ICTY: Blaškić verdict - A. The Lasva Valley: May 1992 – January 1993t.
  3. ^ a b c ICTY: Prlić et al. (IT-04-74).
  4. ^ ICTY - Kordic and Cerkez judgment - II. PERSECUTION: THE HVO TAKE-OVERS B. Novi Travnik - [2]
  5. ^ ICTY: Naletilić and Martinović verdict - Mostar attack.
  6. ^ ICTY Trial Chamber judgment in Sefer Halilovic case - [3]
  7. ^ ICTY - Sefer Halilović judgment - Facts in relation to Grabovica Paragraph 2 and 3 - [4]
  8. ^ ICTY - Sefer Halilović judgment - Findings on the crimes charged Paragraph 3 and 4 - [5]
  9. ^ ICTY - Sefer Halilović judgment - Findings on the crimes charged Paragraph 3 and 4 - [6]
  10. ^ ICTY - Sefer Halilović judgment - Findings in Relation to the Individual Criminal Responsibility of the Accused - [7]
  11. ^ Documents related to Halilović (IT-01-48) case [8]
  12. ^ Vrhovni sud FBiH potvrdio kazne za ratni zločin u Grabovici - [9]