Mika Häkkinen

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Ambox warning blue construction.svg Trenutno se vrše izmjene na članku.
Kao znak dobre volje, suzdržite se od mijenjanja članka dok je prikazano obavještenje kako bi izbjegli koliziju s trenutnim izmjenama.
Mika Häkkinen
Mika4.jpg
Datum rođenja 28. septembar 1968. (1968-09-28) (44 god.)
Mjesto rođenja Vantaa, Finska
Nacionalnost Flag of Finland.svg Finac
Početak karijere 1991.
Kraj karijere 2001.
Formula 1 karijera
Trke 165 (161 početak)
Prvenstva 2 (1998, 1999)
Pobjede 20
Podiji 51
Bodovi 420
Prve startne pozicije 26
Najbrži krug 25
Prva trka VN SAD-a 1991.
Prva pobjeda VN Evrope 1997.
Posljednja pobjeda VN SAD-a 2001.
Posljednja trka VN Japana 2001.
Posljednja sezona 2001.
Posljednja pozicija 5 (37 bodova)
Podaci zadnji put aktualizirani: 31. januar 2013.

Mika Pauli Häkkinen bivši je finski vozač i dvostruki svjetski prvak u Formuli 1.

Nakon uspjeha u kartingu i nakon što je umalo pobijedio na Velikoj nagradi Makaa 1990. priključio se timu Lotus 1991. godine u kojem je ostao još 1 godinu. 1993. prelazi u McLaren kao test-vozač i kao zamjena za Ayrtona Sennu, a nakon što je Michael Andretti dobio otkaz poslije VN Italije te godine, Häkkinen postaje takmičarski vozač. 1994. godine postaje prvi vozač McLarena nakon Senninog prelaska u Williams. Doživio je tešku nesreću tokom kvalifikacija za VN Australije 1995. zbog koje mu je i život bio u opasnosti. Ipak, uspio se oporaviti, a naredne godine i značajno popraviti rezultate u F1. Do prve pobjede došao je na VN Evrope 1997. I dalje je napredovao, te je 1998. i 1999. osvojio 2 uzastopne titule svjetskog prvaka u borbi protiv Michaela Schumachera, odnosno Eddieja Irvinea. 2000. godine imao je 4 pobjede, no titulu je na kraju osvojio Schumacher, a naredne godine ostvario je 2 pobjede, da bi zatim najavio privremeno povlačenje, koje je na kraju postalo trajno.

Nakon povlačenja iz F1 nastupao je u DTM-u za ekipu Mercedesa, za koju je ostvario 3 pobjede. 2007. godine objavio je da se potpuno povlači iz takmičarskog automobilizma.

Sadržaj

Rane godine[uredi]

Rođen je u Helsingin maalaiskunti (danas Vantaa) od oca Harrija, radijskog operatera i povremenog taksiste, i majke Aile, koja je radila kao sekretarica. Ima sestru Ninu, koja je vodila jednu web-stranicu njegovih navijača dok nije obustavljena 1998. Kao dijete je živio u istoj ulici kao i Mika Salo, s kojim se sprijateljio kasnije u životu.

Osim toga, učestvovao je kao akrobat u umjetničkom šouu. Po upisu u srednju školu bio je sklon prakticiranju akrobatske gimnastike, a kasnije se pridružio pozorištu koje je izvodilo predstave s akrobacijama. Bio je neodlučan u vezi s tim hoće li nastaviti akrobatsku karijeru. Naposljetku, nakon što je razmislio, odlučio se za karijeru u automoblilizmu.

Karijera[uredi]

Prije Formule 1 (do 1990)[uredi]

Kad je imao 5 godina, roditelji su mu iznajmili karting-automobil koji je vozio na stazi blizu njihove kuće. Odmah u svom prvom krugu Häkkinen je učestvovao u nesreći, ali je ostao nepovrijeđen. Uprkos ovome, želio je nastaviti s utrkivanjem i nakon upornog dosađivanja roditeljima želja mu je ispunjena. Otac mu je kupio prvi karting-automobil, onaj u kojem se prethodno takmičio Henri Toivonen.[1]

Do 1986. osvojio je 5 prvenstava u kartingu. Svjetski prvak u Formuli 1 1982. Keke Rosberg pomogao mu je tako što mu je dogovorio sponzorski ugovor koji mu je pomogao u takmičenjima u juniorskim kategorijama. "Novi leteći Finac" osvojio je 3 prvenstva Skandinavije, pa zatim Opel Lotus Euroseries 1988, da bi 1990. osvojio i Britansku Formulu 3. Krajem 80-ih živio je u Engleskoj, dijeleći kuću s timskim kolegom, Alanom McNishem. Bio je blizu pobjede na Macau Grand Prixu 1990, ali ga je u tome spriječio kontroverzni sudar s Michaelom Schumacherom, no to mu je donijelo mjesto u Formuli 1, u Team Lotusu.

Formula 1 (1991-2001)[uredi]

Lotus (1991-1992)[uredi]

Info
Glavni članak: Team Lotus
1991.[uredi]
Häkkinen u bolidu Lotusa u svom debiju u F1 na VN SAD-a 1991.

Häkkinen se pridružio Lotusu 1991. U svom debiju u F1 na VN SAD-a 1991. u Phoenixu kvalificirao se na 13. startnu poziciju i završio bi utrku na istom mjestu da mu nije otkazao motor u 60. krugu. Prve bodove osvojio je 2 utrke kasnije, u Imoli, gdje je završio kao peti, iako je startao sa 25. mjesta, zaostavši na kraju 3 kruga za pobjednikom, Ayrtonom Sennom. Sezonu je završio na diobi 15. mjesta u ukupnom poretku, zajedno sa Satoruom Nakajimom i Martinom Brundleom.

1992.[uredi]

U ovoj sezoni Häkkinenov timski kolega bio je Johnny Herbert. Häkkinen je nastavio formu iz 1991. osvojivši bodove na 6 utrka, uz 2 četvrta mjesta u Francuskoj i Mađarskoj. U ukupnom poretku na kraju sezone bio je osmi, sa skoro 6 puta više bodova nego u prošloj sezoni.

McLaren (1993-2001)[uredi]

Info
Glavni članak: McLaren
1993.[uredi]

1993. godine Häkkinen se pridružio McLarenu kao test-vozač, s naznakama da bi kasnije mogao biti promoviran u redovnog vozača. U Monaku se vratio utrkivanju u utrci Porsche Supercupa, u kojoj je dominirao. Njegova nadanja u vezi s promocijom u McLarenu ostvarile su nakon Monze, kad je Michael Andretti napustio tim nakon razočaravajućih rezultata. Häkkinenov debi za McLaren u Portugalu bio je impresivan: u svojoj prvoj vožnji uopće za McLaren, u kvalifikacijama za startne pozicije, nadmašio je zvijezdu tima, Ayrtona Sennu. Utrku ipak nije završio jer je prebrzo ušao u posljednju krivinu na stazi (ne i u utrci), otišao preširoko i naletio na prljavi dio rubnika, što ga je izbacilo sa staze. U tom trenutku bio je među osvajačima bodova. Međutim, bodove je osvojio već na sljedećoj utrci u Suzuki, došavši odmah i do prvog postolja; bio je treći, 26 sekundi iza Senne, a 11 iza Prosta.

Tokom ove godine on i Senna testirali su Lamborghinijev V12 motor u modificiranoj verziji bolida McLaren MP4/8, nazvanoj "MP4/8B", na stazama u Estorilu i Silverstoneu. Obojica su bili impresionirani novim motorom, a Häkkinen je odvezao 1 krug na Silverstoneu za 1,4 sekunde brže nego u službenom bolidu za tu sezonu koji je bio opremljen Fordovim V8 motorom.

1994.[uredi]
Häkkinen dovozi svoj McLaren-Peugeot do 3. mjesta na VN Velike Britanije 1994.

Nakon Senninog odlaska u Williams 1994. Häkkinen je postao prvi vozač McLarena, a umjesto Senne u tim je došao Brundle. McLaren je s Fordovih V8 prešao na Peugeotove V10 motore (bio je zaključen neformalni okvirni dogovor po kojem bi McLaren u ovoj sezoni koristio navedene Lamborghinijeve V12 motore, ali je šef tima, Ron Dennis, na kraju ipak odabrao Peugeot). Tokom sezone Häkkinen je došao do još 6 pobjedničkih postolja, uključujući 2. mjesto u Belgiji. U ukupnom poretku Svjetskog prvenstva završio je na 4. mjestu sa 26 bodova.

1995.[uredi]
Häkkinen u McLarenu na VN V. Britanije 1995.

1995. godina označila je početak dugotrajne saradnje Häkkinenovog tima (ali i njega lično) i njemačkog proizvođača motora Mercedes-Benza. Prije početka sezone Häkkinen i njegov timski kolega Mansell žalili su se da je novi bolid premalen da bi stali u njega, a ruke i laktovi udarali su im u strane kokpita.[2]

Još 2 druga mjesta u Italiji i Japanu popravila su Finčevu statistiku na 9 pobjedničkih postolja. Zbog operacije slijepog crijeva propustio je VN Pacifika.

U Adelaideu mu je pukla guma početkom prve kvalifikacijske sesije, što je rezultiralo njegovim izlijetanjem i žestokim udarom u zid. Zadobio je teške povrede (fraktura lobanje, unutrašnje krvarenje, a progutao je i jezik, što mu je začepilo dišni put) i spašen je jedino zahvaljujući koniotomiji, koju je pored staze izveo Sid Watkins.[3] Ova nesreća stvorila je jaku vezu između Häkkinena i McLarenovog šefa, Rona Dennisa, ali i proizvela novi pokret za dodatnu sigurnost u F1. Srećom, Häkkinen se potpuno oporavio i bio je spreman za sljedeću sezonu, propustivši, dakle, samo 1 utrku. U bolid je sjeo na stazi "Paul Ricard", samo 3 mjeseca nakon nesreće.[4]

1996.[uredi]

Sezona 1996. donijela je napredak McLarena; Mercedes je drugu godinu bio dobavljač motora, a Häkkinen se uspio vratiti na postolje, iako mu je prva pobjeda i dalje izmicala. Novi timski kolega postao mu je David Coulthard, koji je došao iz Williamsa.

Häkkinen je u Brazilu završio na 4. mjestu, a nakon toga bodove je osvojio u 4 naredne utrke (Monako, Španija, Kanada i Francuska). Na legendarnoj stazi Spa u Belgiji skoro je došao do prve pobjede koristeći se strategijom jednog ulaska u boks, no tada je zbog nesreće Josa Verstappena na stazu izišao sigurnosni automobil, što su ostali vozači iskoristili da odu u boks. Zasnovano na samom vremenu, Häkkinen bi pobijedio u ovoj utrci s prednošću većom od 10 sekundi, no na kraju je završio na 3. mjestu. Isti rezultat ostvario je i na kraju sezone u Japanu.[5] Sezonu je završio kao peti, osvojivši 31 bod.

1997.[uredi]

Za sezonu 1997. Häkkinena su povezivali sa Benettonom i Williamsom.[6]

McLaren je bio uvjeren u uspjeh u ovoj sezoni. Zamijenivši prepoznatljive Marlborove boje (crvenu i bijelu) bojama novog sponzora, Westa (srebrnom i crnom), ekipa se vratila na pobjedničke staze. Coulthard je u Australiji donio prvu pobjedu ekipi nakon 3 godine. Tokom sezone McLaren je redovno mijenjao vodećeg vozača u ekipi, ali na kraju je Coulthard završio na višem mjestu u prvenstvu. Häkkinen je više puta u sezoni došao blizu svoje dugo očekivane prve pobjede, npr. u Silverstoneu, na A1-Ringu i Nürburgringu. U posljednoj utrci sezone, u Jerezu, Häkkinen je konačno pobijedio nakon što su sudarila dva dotad vodeća vozača, M. Schumacher i Jacques Villeneuve; Schumacher je odustao, da bi kasnije bio i diskvalificiran iz cijelog prvenstva, a Villeneuve je uspio završiti utrku s oštećenim bolidom, no u posljednjem krugu morao je ispred sebe pustiti Häkkinena i Coultharda za McLarenovu dvostruku pobjedu.[7]

1998.[uredi]
Häkkinen demonstrira svoj McLaren MP4/13, s kojim je 1998. postao svjetski prvak (revija Mercedesovih automobila u novembru 2008)

Sezona 1998. označila je preokret u Häkkinenovoj karijeri. McLaren MP4/13 bio je prvi bolid koji je konstruirao Adrian Newey, aerodinamičar koji je bio zaslužan za konstruiranje najboljeg bolida dok je radio za Williams.

Häkkinen je sjajno sezonu otvorio, pobijedivši u 4 od prvih 6 utrka. Ipak, Schumacher je dobio iduće 3 utrke i primakao se Fincu u ukupnom poretku. Häkkinen je zatim ponovo slavio u 2 uzastopne utrke (u Austriji i Njemačkoj).[8] No, u Mađarskojje osvojio samo 1 bod zbog problema s mjenjačkom kutijom, a u Belgiji je odustao nakon što se izvrtio usljed sudara sa Johnnyjem Herbertom. U međuvremenu, Schumacher mu se približio na samo 7 bodova razlike. U Monzi je Häkkinen odlično startao, ali je nakon toga uslijedio niz tehničkih problema. Na kraju je zauzeo 4. mjesto, a pobjedu je odnio Schumacher. U ovom trenutku sezone bili su izjednačeni na 80 bodova, 2 utrke prije kraja. Na sljedećoj utrci u Nürburgringu Ferrarijevi vozači zauzeli su prvi startni red u kvalifikacijama, a Häkkinen je ostao "zaključan" odmah iza njih. Ipak, uspio se probiti i doći do nove pobjede te je tako stekao 4 boda prednosti uoči posljednje utrke sezone.[9]

Häkkinen je u Suzuku došao kao favorit zbog McLarenove nadmoći iako je i Ferrari poboljšao bolid tokom sezone. Schumacher je zauzeo prvu startnu poziciju, a Häkkinen je bio odmah pored njega. U krugu za zagrijavanje, međutim, Schumacheru se zaglavilo kvačilo i bio je prisiljen startati sa začelja kolone, ostavivši Häkkinenu čistu stazu. Uspio se probiti čak do 3. mjesta tokom utrke, ali je ipak morao odustati nakon što mu je pukla guma. Häkkinen je čitavu utrku odvozio na 1. mjestu i tako došao do svoje prve titule svjetskog prvaka.[10] Ukupno, od 16 utrka u sezoni Häkkinen je ostvario 8 pobjeda, osvojivši bodove u još 5, uz 9 najboljih startnih pozicija. Skupio je tačno 100 bodova, a Schumacher 86. U dodatku na ovo, McLaren je osvojio konstruktorsku titulu, prvu nakon 1991, upotpunivši sjajnu sezonu.

1999.[uredi]

Novi McLarenov bolid, MP4/14, bio je dovoljno dobar za borbu za titulu, no ipak je bio nešto nestabilniji od svog prethodnika. Uspon do titule bio je mnogo teži nego godinu prije. Uprkos tome što je Ferrari sad imao bolji bolid, Schumacher je ispao iz igre na sredini sezone nakon nesreće u Silverstoneu, kad je slomio nogu. No, uprkos ovome, Finac je titulu osvojio tek pobjedom u posljednjoj utrci u Suzuki ispred Ferrarijevog dvojca Schumacher-Irvine.

Sezonu je počeo odustajanjem u Melbourneu, nakon čega je uslijedila pobjeda u Brazilu, da bi ponovo odustao u Imoli nakon sudara. U Monaku je bio treći, a zatim je nanizao 2 pobjede u Španiji i Kanadi. Uslijedilo je 2. mjesto u Francuskoj i odustajanje u Silverstoneu, gdje je Schumacher doživio spomenutu nesreću. Nakon kontakta s timskim kolegom Coulthardom na početku utrke, u Austriji je zauzeo 3. mjesto. U Hockenheimu je doživio još 1 sudar i odustao, pa je vodstvo u ukupnom poretku prvenstva preuzeo Irvine. Na pobjedničke staze vratio se u Mađarskoj, dok je u Belgiji bio drugi, iza Coultharda. U Monzi je također odustao, zaplakavši pred kamerama odmah pored staze.[11] U Nürburgringu je bio peti, a u Maleziji treći. U finalu sezone slavio je u Suzuki, skoro čitav krug ispred glavnog rivala, Irvinea, dok je Schumacher (koji se nakon oporavka vratio na prošloj utrci) zaostao 5 sekundi.[12] Time je Häkkinen odbranio titulu svjetskog prvaka.

2000.[uredi]
Häkkinen na VN SAD-a 2000.

Kao dvostruki svjetski prvak pridružio se elitnoj grupi vozača. U sezoni 2000. želio je ostvariti "het-trik", ali je na kraju zaostao 19 bodova iza Schumachera. Pobijedio je Španiji[13], Austriji, gdje je vodio u svakom krugu utrke[14], i Mađarskoj, kad je preuzeo vodstvo u ukupnom poretku.[15] U Belgiji je zabilježio pobjedu za pamćenje pretekavši zajedno Schumachera i Zontu (koji je kasnio 1 krug) na kraju pravca Kemmel.[16][17] Ovo je jedno od najslavnijih pretjecanja u historiji Formule 1. No, na sljedećoj utrci u Monzi Schumacher je preuzeo vodstvo u prvenstvu, koje je zadržao do kraja i osvojio svoju 3. titulu svjetskog prvaka.

2001.[uredi]
Häkkinen na VN Kanade 2001.

DTM (2005-2007)[uredi]

Info

Mogući povratak u F1[uredi]

Intercontinental Le Mans Cup 2011.[uredi]

Povlačenje[uredi]

Kaciga[uredi]

Lični život[uredi]

Naslijeđe[uredi]

Statistike[uredi]

Sažetak karijere[uredi]

Seazona Takmičenje Tim Utrke Pobjede PP N/krug Podiji Bodovi Plasman
1987. Nordijska Formula Ford Reynard 15 9  ?  ?  ? 40 1.
1988. GM Vauxhall-Lotus Challenge Dragon 10 3 4  ?  ? 127 2.
Opel-Lotus Euroseries 10 4 2  ?  ? 126 1.
1989. Britanska F3 Dragon 17 0 2  ?  ? 18 7.
Cellnet F3 SuperPrix WSR 1 1 1  ?  ? N/D 1.
Macau Grand Prix Dragon 1 0 0 0 0 N/D NP
1990. Britanska F3 WSR 17 10 11  ?  ? 121 1.
Italijanska F3 1 1 0  ? 1 9  ?
NjemačkaF3 1 1 1  ? 1 9  ?
Macau Grand Prix 1 0 1 0 0 N/D NP
Fuji F3 utrka 1 0 0 0 0 N/D NP
1991. Formula 1 Lotus 15 0 0 0 0 2 16.
1992. Formula 1 Lotus 15 0 0 0 0 11 8.
1993. Formula 1 McLaren 3 0 0 0 1 4 15.
Porsche Supercup  ? 2 2 2  ?  ?  ?  ?
1994. Formula 1 McLaren 15 0 0 0 6 26 4.
1995. Formula 1 McLaren 15 0 0 0 2 17 7.
1996. Formula 1 McLaren 16 0 0 0 4 31 5.
1997. Formula 1 McLaren 16 1 1 1 2 27 6.
1998. Formula 1 McLaren 16 8 9 6 11 100 1.
1999. Formula 1 McLaren 16 5 11 5 10 76 1.
2000. Formula 1 McLaren 17 4 5 9 11 89 2.
2001. Formula 1 McLaren 17 2 0 3 3 37 5.
2005. DTM AMG-Mercedes 11 1 1 3 3 30 5.
2006. DTM HWA-Mercedes 10 0 0 2 3 25 6.
2007. DTM HWA-Mercedes 10 2 2 0 2 22 8.

Svi rezultati u F1[uredi]

(key) (Utrke u boldu označuju najbolju startnu poziciju) (Utrke u italicu označuju najbrži krug utrke)

Godina Momčad Šasija Motor 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. Bodovi Poredak
1991. Team Lotus Lotus 102B Judd EV 3.5 V8 SAD
13
BRA
9
SMR
5
MON
Ret
KAN
Ret
MEX
9
FRA
DNQ
VB
12
NJE
Ret
MAĐ
14
BEL
Ret
ITA
14
POR
14
ŠPA
Ret
JAP
Ret
AUS
19
2 16.
1992. Team Lotus Lotus 102D Ford Cosworth
HBD 3.5 V8
JA
9
MEX
6
BRA
10
ŠPA
Ret
SMR
DNQ
11 8.
Lotus 107 MON
Ret
KAN
Ret
FRA
4
VB
6
NJE
Ret
MAĐ
4
BEL
6
ITA
Ret
POR
5
JAP
Ret
AUS
7
1993. Marlboro McLaren McLaren MP4/8 Ford Cosworth
HBE7 3.5 V8
JA
BRA
EVR
SMR
ŠPA
MON
KAN
FRA
VB
NJE
MAĐ
BEL
ITA
POR
Ret
JAP
3
AUS
Ret
4 15.
1994. Marlboro McLaren Peugeot McLaren MP4/9 Peugeot A6 3.5 V10 BRA
Ret
PAC
Ret
SMR
3
MON
Ret
ŠPA
Ret
KAN
Ret
FRA
Ret
VB
3
NJE
Ret
MAĐ
BEL
2
ITA
3
POR
3
EVR
3
JAP
7
AUS
12
26 4.
1995. Marlboro McLaren Mercedes McLaren MP4/10 Mercedes-Benz
FO 110 3.0 V10
BRA
4
ARG
Ret
SMR
5
ŠPA
Ret
17 7.
McLaren MP4/10B MON
Ret
KAN
Ret
FRA
7
VB
Ret
NJE
Ret
MAĐ
Ret
BEL
Ret
ITA
2
POR
Ret
PAC
JAP
2
AUS
DNS
Mclaren MP4/10C EVR
8
1996. Marlboro McLaren Mercedes McLaren MP4/11 Mercedes-Benz
FO 110D 3.0 V10
AUS
5
BRA
4
ARG
Ret
EVR
8
SMR
8
MON
6
ŠPA
5
KAN
5
FRA
5
31 5.
McLaren MP4/11B VB
3
NJE
Ret
MAĐ
4
BEL
3
ITA
3
POR
Ret
JAP
3
1997. West McLaren Mercedes McLaren MP4/12 Mercedes-Benz
FO 110E 3.0 V10
AUS
3
BRA
4
ARG
5
SMR
6
MON
Ret
ŠPA
7
KAN
Ret
27 6.
Mercedes-Benz
FO 110F 3.0 V10
FRA
Ret
VB
Ret
NJE
3
MAĐ
Ret
BEL
DSK
ITA
9
AUT
Ret
LUK
Ret
JAP
4
EVR
1
1998. West McLaren Mercedes McLaren MP4/13 Mercedes-Benz
FO 110G 3.0 V10
AUS
1
BRA
1
ARG
2
SMR
Ret
ŠPA
1
MON
1
KAN
Ret
FRA
3
VB
2
AUT
1
NJE
1
MAĐ
6
BEL
Ret
ITA
4
LUK
1
JAP
1
100 1.
1999. West McLaren Mercedes McLaren MP4/14 Mercedes-Benz
FO 110H 3.0 V10
AUS
Ret
BRA
1
SMR
Ret
MON
3
ŠPA
1
KAN
1
FRA
2
VB
Ret
AUT
3
NJE
Ret
MAĐ
1
BEL
2
ITA
Ret
EVR
5
MAL
3
JAP
1
76 1.
2000. West Mclaren Mercedes McLaren MP4/15 Mercedes-Benz
FO 110J 3.0 V10
AUS
Ret
BRA
Ret
SMR
2
VB
2
ŠPA
1
EVR
2
MON
6
KAN
4
FRA
2
AUT
1
NJE
2
MAĐ
1
BEL
1
ITA
2
SAD
Ret
JAP
2
MAL
4
89 2.
2001. West Mclaren Mercedes McLaren MP4-16 Mercedes-Benz
FO 110K 3.0 V10
AUS
Ret
MAL
6
BRA
Ret
SMR
4
ŠPA
9
AUT
Ret
MON
Ret
KAN
3
EVR
6
FRA
DNS
VB
1
NJE
Ret
MAĐ
5
BEL
4
ITA
Ret
SAD
1
JAP
4
37 5.

Svi rezultati u DTM-u[uredi]

(Utrke u boldu označuju najbolju startnu poziciju) (Utrke u italicu označuju najbrži krug utrke)

Godina Momčad Automobil 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. Bodovi Poredak
2005. HWA Team AMG-Mercedes C-Klasse 2005 HOC
8
LAU1
3
SPA
1
BRN
13
OSC
Ret
NOR
Ret
NÜR
4
ZAN
12
LAU2
12
IST
2
HOC2
15
30 5.
2006. HWA Team AMG-Mercedes C-Klasse 2006 HOC1
4
LAU
3
OSC
9
BRH
11
NOR
3
NÜR
12
ZAN
11
CAT
11
BUG
2
HOC2
Ret
25 6.
2007. HWA Team AMG-Mercedes C-Klasse 2007 HOC1
10
OSC
17
LAU*
1
BRH
4
NOR
9
MUG
1
ZAN
7
NÜR
10
CAT
DSK
HOC2
17
22 8.

* Pola boda dodijeljena su u utrci zbog nekoliko pogrešaka napravio utrke dužnosnicima.

Reference[uredi]

Vanjski linkovi[uredi]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: