Mil Mi-24

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Mi-24
Russian Air Force Mil Mi-24PN Dvurekov-6.jpg
Model borbeni helikopter
Proizvođač Mil
Prvi let 19. septembar 1969.
Status u upotrebi
Glavni korisnik SSSR
Proizveden 1967.
Broj napravljenih 2.300

Mil Mi-24 (NATO naziv Hind) je najpoznatiji borbeni helikopter razvijen za potrebe sovjetskog ratnog vazduhoplovstva , uveden u upotrebu 1972. godine, danas je najrasprostranjeniji borbeni helikopter u svijetu.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Projekt na kojem se temelji nastanak Mi-24 nastao je iz zamisli sovjetskih vojnih stratega, odnosno njihove želji za produkcijom letećeg borbenog vozila za pješadiju, nakon što se početkom šestdesetih godina prošlog stoljeća uočila velika mogućnost primjene helikoptera u vojne svrhe. Mihail Leontjevič Mil krenuo je u smjeru razvoja helikopotera koji će pored mogućnosti prijevoza manje grupe vojnika, biti i u mogućnosti pružiti vatrenu potporu.

Prototip helikoptera izrađen je u junu 1969. godine. Korišteni su mnogi dijelovi s već isprobanog helikoptera Mi-8, ali i mornaričke verzije Mi-14, kako bi se dobilo na vremenu, ali i na nižoj cijeni razvoja cijelog projekta. Tako su preuzeti sistemi upravljanja i prijenosa snage, glavni i repni rotor, smještaj motora, te sam motor TV3-117 (s Mi-14), koji je bio jedan od najboljih motora za helikoptere u svijetu.[1]

Dizajn[uredi | uredi izvor]

Mi-24D kokpit

Trup je užeg presjeka i omogućava smještaj osam potpuno opremljenih vojnika u svojem stražnjem dijelu, te posadu u djelomično odvojenom prednjem dijelu. Postavljenjem oklopne zaštite za posadu i vitalne dijelove helikoptera, Mi-24 postao je neranjiv za sve vrste lakog pješadijskog naoružanja. Teretni prostor, kao i pilotska kabina je pod tlakom, čija je prvenstvena namjena pri konstruiranju helikoptera bila zaštita posade i putnika helikoptera od utjecaja kemijskih i bioloških agenasa. Ulazak putnika, te pojedinog člana posade omogućen je kroz zasebna vrata, a teretni prostor ima četiri prozorska otvora na svakoj strani trupa, ponajprije namijenjenih za mogućnost otvaranja strojničke paljbe.

Posada je u prvim inačicama (Mi-24A) bila smještena jedan pored drugog, u zajedničkoj kabini. U kasnijim verzijama, operater oružanih sistema sjedio je u prednjem dijelu kabine, pilot iza njega desno, a uz njih u kabini se nalazio i letač mehaničar. Operativnom upotrebom Mi-24A dokazana je loša strana ove koncepcije, jer su oba člana posade, naročito pilot imali lošu vidljivost, a ravna stakla pilotske kabine uzrokovala su iritirajuće refleksije svjetla. Na svim kasnijim verzijama pilotska kabina pilota i kabina operatera oružanih sistema postavljene su u tandemu, jedan iza drugog, međusobno odvojene protivpožarnim zidom, dok je letač mehaničar smješten iza sjedišta pilota u teretnom prostoru. Stakla kabine su dobila kapljičasti oblik, pri čemu su jedino prednja stakla izrađena kao ravne površine. Obje kabine opremljene su upravljačkim komandama.

Pogled na arsenal naoružanja.

Verzije[uredi | uredi izvor]

Makedonski Mi-24V.
Ukrajinski Mi-24P.

Mi-24A[uredi | uredi izvor]

Prvi prototip koji je bio preteča verzije "A" poletio je 1969. godine. Imao je oklopljenu kabinu, motorsku gondolu i dijelove transmisije. Posadu su sačinjavala tri člana- operator naoružanja, pilot i letač-mehaničar. Operator je bio zadužen za dejstvo i vođenje raketa kao i dejstvo pokretnim mitraljezom, a dijelom tu funkciju posjedovao je i sam pilot. Po ideji konstruktora, naoružanje helikoptera trebalo je da se sastoji od PT raketa tipa Šturm kao i topa Gšh-23mm. Ipak na zahtev vojnih stručnjaka top je zamenjen jednocijevnim mitraljezom 12,7 mm.

Prvi primjerci serijske verzije A poceli su da pristižu u letačke jedinice početkom 1972. godine. Kako se verzija A loše pokazala po mnogim nedostatcima, istovremeno u toku uvođenja iste vršena su intenzivno ispitivanja na verziji B koja je uporedo dorađivana i na njoj su kao na opitnoj platformi ispitivane dorade za uklanjanje nedostataka.

Mi-24B[uredi | uredi izvor]

Verzija B je bila unaprijeđena po pitanju naoružanja - umesto PT Šturm u naoružanje su uvedene nove PT rakete tipa Falanga-P jer je razvoj PT Šturm dosta kasnio u odnosu na helikopter. Ta raketa nije doživjela svoju "premijeru" čak ni sa pojavom verzije D a postala je operativna tek 1976. Punih 4 godine trajalo je njeno ispitivanje dok nije dobijen finalni proizvod. Na verziju B ugrađen je novi višecijevni (četverocijevni) mitraljeski sistem 12,7mm USPU-24 sa mitraljezom IKB-12,7 brzine gađanja 4000 do 4500 met/min. Verzija B nikad nije ušla u naoružanje a spajanjem A i B verzije 1973. u serijsku proizvodnju uvedena je verzija D sa naoružanjem kao na verziji B, ali sa potpuno novom kabinom. Do 1977. godine ukupno je proizvedeno oko 350 helikoptera verzije D u odnosu na 250 helikoptera verzije A. Izvozna (eksportna) varijanta verzije D nosila je oznaku Mi-25.

Mi-24V[uredi | uredi izvor]

1976. godine u naoružanje se uvodi verzija V a istovremeno sa proizvodnjom te nove varijante i dalje je tekla proizvodnja verzije D. Do 1986. proizvedeno je ukupno 1000 helikoptera V verzije. Eksportna oznaka verzije V imala je naziv Mi-35. Osnovno naoružanje verzije V cinile su PT rakete 9M114 Šturm-V (8 komada). Mitraljeski sistem SPSV-24 posjedovao je četverocijevni mitraljez IKB-12,7 (9A624) sa kompletom od 1470 metaka. Horizontalno polje dejstva ovog mitraljeza je 60 stepeni, a vertikalno -20 do +40. Mitraljezom dejstvuje operater sistemom za upravljanje vatrom KPS-53AV sa kolimatorskim nišanom KS-53 koji može da se upotrijebi i za bombardovanje. Od nevođenog raketnog naoružanja Mi-24V obično koristi 80 mm rakete S-8 (više podverzija) u 4 saćasta lansera sa po 20 raketa u svakom. Također u sastav naoružanja ulaze i rakete 122 mm S-13, kao i 25 0mm rakete S-24 (nosi 4 komada).

Za gađanje nevođenim raketama koristi se nišan ASP-17B koji također može da se koristi za bombardovanje i za dejstvo dodatnih fiksnih mitraljeza. Od bombi koje takode može da nosi, Mi-24V koristi bombe od 50, 100 i 250kg na krilnim nosačima a izuzetno ispod trupa može da nosi 2 bombe od po 500kg (klasicne) ili 2 zapaljive od 500 kg ili dva kontejnera KMGU-2 sa kasetnim bombama. Moguce su kombinacije bombi i nevođenih raketa. Na unutrašnjim podvjesnim tačkama mogu se postaviti kontejneri UPK-23-250 sa topom Gš-23 mm, ili kombinacija 2 mitraljeza 7,62mm ili jednog 12,7mm. Također za sopstvenu zaštitu od napada iz vazduha kao i dejstvo po niskoletecim ciljevima Mi-24 je opremljen IC raketama Igla ili R-60.

Mi-24P[uredi | uredi izvor]

Verzija P pojavila se 1981. i do 1990. proizvedeno je ukupno 620 helikoptera. Verzija P bila je slična verziji V sa razlikom što je umjesto četverocijevnog mitraljeza 12,7 mm imala ugrađen dvocijevni top Gš-30K od 30 mm sa desne strane trupa. Taj top ima brzinu gađanja 1500 met/min. Ipak i pored velike vatrene moći i robusnosti, ovo rješenje se nije pokazalo kao zadovoljavajuće pa je 1989. u serijsku proizvodnju uvedena verzija Mi-24VP sa dvocijevnim topom Gš-23L 23mm u nosnoj tureli sa brzinom gađanja 3000 do 3400 met/min. Verzija VP je poslednja standardna borbena verzija koja je ušla u serijsku proizvodnju i proizvedena je u svega 25 primjeraka.[2]

Tehnički podaci[uredi | uredi izvor]

Mil Mi-24 HIND.png
Podaci Jedinice
Godina produkcije od 1974. do danas
Firma Mil
Radijus rotora 17.3 m
Dužina 17.5 m
Visina 6.5 m
Površina kruga rotora m2
Težina (prazan) 8.500 kg
Mogući tovar -
Težina (maksimalna pri startu) 12.000 kg
Putnici do 8
Posada 2-3
Brzina 335 km/h
Visina leta 4.500 m
Dužina leta 450 km
Pogon 2 × Isotov TV3-117 turbo-osovinska motora
Snaga 2x 1600 kW (2200 KS)
Naoružanje

Korisnici[3][uredi | uredi izvor]

Češki Mi-24.
Gruzijski Mi-24.
Indijski Mi-35.
Kiparski Mi-35.
Mađarski Mi-24.
Ruski Mi-24P.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]