Mil Mi-8

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Mi-8
Russian Air Force Mil Mi-8MTV-5 Beltyukov-1.jpg
Model transportni helikopter
Prvi let 9. juni 1961. godine
Status u upotrebi
Glavni korisnik SSSR
Proizveden 1967.
Broj napravljenih 12.000

Mil Mi-8 (NATO naziv Hip-A) je transportni dvomotorni helikopter sa osovinskom turbinom koji se proizvodio u bivšem SSSR, danas se proizvodi u Rusiji. Prvi prototip sa jednim motorom uzletio je 9. juna 1961. godine, a godinu dana kasnije odnosno 17. septembra je uzleto drugi primjerak sa dva motora. Mi-8 helikopter se počeo proizvditi 1967. godine kada ga je počelo koristiti Ratno zrakoplovstvo SSSR-a. Mi-8 se danas koristi oko 50 država kao vojno i civilno sredstvo transporta.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Pedesetih godina prošlog vijeka, sovjetska vojska je koristila transportni helikoter Mi-4 koji se tada pokazao kao dobar helikopter za blisku podršku i prevoz vojnika u neprijateljsku teritoriju. U drugoj polovici 1950. godine, dolazi do proširenja specifikacija zbog potrebe za transportom raketnog sistema "Luna". Na osnovu proširenih potreba, dolazi do konstrukcije novog transportnog helikoptera Mi-8 koji zamjenjuje Mi-4. U stvari, Mi-8 je turbo varijanta prethodnika Mi-4. Prvi prototip sa jednim motorom ne zadovoljava vojne specifikacije za uzgon i brzinu, te se prelazi na drugi prototip sa dva osovinsko mlazna motora. Samim tim se povećava i sigurnost pri ispadu jednog od motora. Dalje varijante ovog helikoptera su Mi-14 (Nato kod Haze) kao lovac na podmornice za potrebe mornarice, te varijanta Mi-17 (Nato kod Hip-H) kod kojeg je zadnji rotor prebačen na lijevu stranu zbog bolje stabilizacije u letu.

Opis[uredi | uredi izvor]

Poljski Mi-8S
Mi-8 Armije RBIH na aerodromu Ćoralići kod Cazina

Tri marginalne vizualne razlike između Mi-8MTV5 i starijih verzija najlakše se uočavaju promatrajući helikopter s bočne strane. Zanimljivo je da je svaki dodatak uvelike pridonio uljepšavanju ne baš skladnog izgleda Mi-8, inače standardne boljke ruskog dizajna, a svaki takav pomak značio je i poboljšanje funkcionalnosti samog koncepta. Napokon je prednji zatupljeni dio pilotske kabine redizajniran dodavanjem tzv. delfinovog nosa, i to ne iz estetskih razloga, već da bi se omogućio smještaj meteo-radara unutar aerodinamičnog kućišta. Prigušnici toplinskog odraza ispušnih plinova motora su sljedeći pokazatelj da se radi o novoj verziji helikoptera. Sami prigušnici rade na jednostavnom ali efikasnom sistemu miješanja hladnog zraka koji se u turbulentnoj komori miješa s toplim ispušnim plinovima motora. Na taj način, i uz pomoć ugrađenog svesmjernog ometača toplinskog odraza, piloti imaju mnogo bolju zaštitu od danas sveprisutnijih toplinski navođenih protivavionskih projektila. Dakako da je ugradnja toplinskih prigušnika opcijski ponuđena svakom kupcu, ovisno o namjeni helikoptera, jer prigušnici pridonose smanjenju izlazne snage motora. Ugradnja stražnje rampe izvedena je iz nekoliko razloga. Stara izvedba stražnjih vratiju zahtijeva otvaranje i s unutrašnje i s vanjske strane. Nedostatak takvog koncepta prilikom desanta u neprijateljskom okruženju kada osoblje helikoptera mora izaći iz helikoptera kako bi odbravili vrata, dok se za to vrijeme vojnici nalaze zatvoreni u ranjivom helikopteru, ne treba posebno objašnjavati. Osim opasnosti zbog zadržavanja ljudi i tereta unutar helikoptera u takvoj situaciji (za to vrijeme moguć je samo izlaz na uska bočna vrata ili pak let s unaprijed skinutim stražnjim vratima), potrebno je i mnogo više vremena za izlazak ljudi. Prva verzija sa spuštajućom rampom izvedena je 1995. na prototipu Mi-17MD, ali je izvedena dvodijelna rampa koja se sastojala od spuštajuće rampe i polukružnih vratiju koja su se otvarala bočno. Već iduće godine uvedena su jednodijelna hidraulički spuštajuća vrata, koja su osim funkcionalnosti uvelike pridonijela i estetskom potpisu nove inačice.

Postoji podatak da je s jednim Mi-8MTV-1 tijekom sukoba u Šri Lanci, u nuždi odjednom prevezeno 60 ljudi. Mi-8MTV-5 je sposoban na ratište dopremiti 35 potpuno borbeno opremljenih vojnika koji za samo 15 do 20 sekundi mogu napustiti helikopter zajedno sa cjelokupnom opremom, što je od vitalnog značenja na suvremenom ratištu, stvarajući time efekt iznenađenja protivnika te minimimalno zadržavanje helikoptera i ljudi u kritičnoj zoni. U slučaju potrebe napuštanja helikoptera u nuždi, izlaz je moguć pored vratiju i rampe, i kroz klizne prozore, u pilotskoj kabini, krovni otvor pilotske kabine, prozore transportnog prostora, te izlaza za slučaj nužde na stražnjoj strani teretnog prostora. Peterokraki noseći rotor te repni rotor ostali su isti kao i na starijim MTV verzijama, iako se već projektira novija verzija s kompozitnim rotorom.

Stajni trap helikoptera sastoji se od upravljive nosne noge s dvostrukim kotačima, te dva glavna kotača koji su ostali neuvlačeći, jer se pokazalo da se na maksimalnoj brzini zbog tog koncepta gubi 10 km/h, ali se zato zadržava mnogo veća čvrstoća stajnog trapa i otpornost na jake udarce nego što bi bio slučaj s uvlačećim stajnim trapom.[1]

Tehnički podaci (Mil Mi-8MT)[2][uredi | uredi izvor]

Mi-8 u letu.
Osobine Podaci
Godina produkcije 1961-
Firma Mil
Raspon rotora 21,29 m
Dužina 25,31 m
Visina 5,65 m
Površina kruga rotora 356 m2
Težina (prazan) 7.200 kg
Mogući tovar -
Težina (maksimalna pri startu) 13.000 kg
Putnici do 28
Posada 2
Brzina 250 km/h
Visina leta 5.000 m
Dužina leta 1.100 km
Pogon 2*Klimov/Isotov TV3-117MT osovinske turbine
Snaga 1397 kW (1900 KS)
Naoružanje ovisno o vrsti upotrebe
Tri projekcije Mi-8 helikoptera.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.specijalac.net/besmrtni-helikopter-mil-mi-8/
  2. ^ Flugzeuge, Die wichtigsten Flugzeugtypen der Welt, ISBN 3-7043-2188-5
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: