Milan Obrenović (kralj)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Za druga značenja pojma Milan Obrenović pogledajte Milan Obrenović (čvor).
Milan I
Knez Srbije
Kralj Srbije
KraljMilanObrenovic.jpg
Prethodnik Mihailo III
Nasljednik Aleksandar I
Supružnik Natalija Keško
Djeca Aleksandar Obrenović
Dinastija Obrenović
Otac Miloš Obrenović
Majka Marija Katardži
Rođenje 22. august 1854
Smrt 11. februar 1901
Beč

Milan Obrenović (22. august 1854 - 11. februar 1901) je bio vladar Srbije iz dinastije Obrenović.

Djetinjstvo[uredi | uredi izvor]

Otac mu je bio sin Jevrema, brata knjaza Miloša Obrenovića. Roditelji su mu se brzo razišli. Njegov otac je poginuo 1861. u borbi sa Osmanlijama kod Bukurešta. Brigu o njemu je preuzeo knez Mihailo Obrenović. Obrazovanje koje je dobio u Srbiji je bilo loše, jer je bio okružen zavidnim ljudima koji su htjeli da ga unazađuju. Veliku ulogu u njegovom školovanju je imao dubrovački pjesnik Medo Pucić.

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Poslije ubistva kneza Mihaila na Košutnjaku, Milan je trebao da preuzme vlast. Ali, pošto je te 1868. godine imao samo četrnaest godina, sljedeće četiri godine Srbijom je upravljalo tročlano Namjesništvo.

Preuzeo je vlast 1872. godine. Najveću pažnju je posvetio vojsci koja mu je bila apsolutno odana. Godine 1875. počinje Nevesinjski ustanak. Milan je osudio ovaj ustanak i Srbija nije učestvovala u njemu. Jedan dio političara je mislio da je ovaj ustanak izbio radi Crne Gore i da služi njenim ciljevima. Ako bi Crna Gora pobijedila, postala bi opasan takmac Srbiji, a ako bi izgubila, Srbija bi bila riješena konkurenta. Međutim, pod pritiskom javnosti, objavljen je rat Osmanlijskom carstvu 1876. Srbija je bila nespremna za ovaj rat i brzo je poražena. Osmanlijska vojska je bila bolje obučena i imali su bolje oružje, a i pobijedili su u veoma važnoj bici kod Đunisa.

Srbija, na nagovor Rusije, ponovo objavljuje rat Osmanlijama 2. decembra 1877. Najbolje osmanlijske snage bile su na frontu sa Rusijom, pa je Srbija lako uspijela da oslobodi Niš, Pirot i Vranje. Na Berlinskom kongresu Srbija je dobila nezavisnost i slijedeće okruge: Vranjski, Niški, Toplički i Pirotski okrug, ali je Austro-Ugarska dobila Bosnu i Hercegovinu na upravljanje. Narod u Srbiji nije bio zadovoljan. Očekivali su više teritorija i bili su uvjereni da ih je Rusija izdala. Sličnog mišljenja je bio i knjaz Milan. Odlučio je da se okrene Austriji.

Godine 1881. potpisana je čuvena Tajna konvencija. Ona je podrazumijevala prijateljsku politiku između Srbije i Austrije. Srbija nije trebala trpiti nikakve provokacije i spletkarenja protiv Austrije na svojim teritorijama, a zauzvrat je Austrija trebala podržati proglašenje Srbije za kraljevinu. Godine 1882. Milan se proglasio za kralja. Ovo mu nije donijelo ugled u narodu, već je postao još omraženiji. Iz straha od narodne pobune, kralj je odlučio da se od naroda pokupi svo oružje. Kao odgovor na ovo, u istočnoj Srbijii izbija Timočka buna. Pobuna je ugušena. Radikali su okrivljeni za nju, pa je stranka zabranjena. Rukovodstvo radikala je pobjeglo u Bugarsku. Godine 1885, nakon što je Bugarskoj pripojena Istočna Rumelija, kralj joj je postavio ultimatum; ili je Bugarska trebala dati Srbiji grad Vidin i još neke teritorije kao odštetu, ili rat. Bugarska nije pristala, pa je kralj objavio rat. Rat je završen katastrofalnim porazom Srbije. Uspostavljeno je predratno stanje u teritorijama. Kralj Milan je 1888. godine donio slobodoumni, takozvani Radikalski ustav. Zatim je abdicirao i ostavio vlast sinu Aleksandru.

Kasniji život i smrt[uredi | uredi izvor]

Milan se vratio u Srbiju 1897. godine kao vrhovni komandant vojske, koju je potpuno reformisao i modernizovao. To su mu i najveći protivnici priznavali kao veliku zaslugu. Sin ga je protjerao iz Srbije 1901. godine jer Milan nije podržao sinovljev brak sa Dragom Mašin. Umro je 11. februara 1901. godine, u Beču, od upale pluća.


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: