Dinastija Ming
| Dinastija Ming | |
|---|---|
 | |
| Države | Kina |
| Roditeljska dinastija | Yuan dinastija |
| Osnivač | Car Hongwu |
| Posljednji vladar | Car Chongzhen |
| Osnovana | 1368 |
| Izumrla | 1644 |
Dinastija Ming je bila carska dinastija koja je vladala Kinom od 1368. do 1644 nakon propasti dinastije Yuan predvođene Mongolima. Bila je posljednja dinastija čiji su vladari porijeklom bili Han Kinezi, većinska etnička grupa u Kini. Iako je glavni glavni grad Peking pao 1644. zbog pobune koju je predvodio Li Zicheng (koji je uspostavio kratkotrajnu dinastiju Shun), brojni krnji režimi kojima su vladali ostaci carske porodice Ming – zajednički nazvanim Južni Ming – opstali su do 1662.
Dinastija je astala kao posljedica pobune domaćeg stanovništva protiv mongolskih vladara iz dinastije Yuan. Zhu Yuanzhang, zvan Taizi, uspio je otjerati Mongole i okruniti se za prvog cara dinastije. Osnivač dinastije Ming, car Hongwu (r. 1368–1398), pokušao je stvoriti društvo samodovoljnih ruralnih zajednica uređenih u krutom, nepokretnom sistemu koji bi garatovao i podržavao stalnu klasu vojnika za njegovu dinastiju[1]:148–175 stalna vojska carstva premašila je milion vojnika, a brodogradilišta mornarice u Nanjingu bila su najveća na svijetu.:[2]:271 Takođe je vodio veliku brigu o razbijanju moći dvorskih eunuha[3]:115–148 i nepovezanih magnata, imenujući svoje brojne sinove širom Kine i pokušavajući da ove prinčeve vodi pomoću Huang-Ming Zuxun, skup objavljenih dinastičkih uputstava. Ovo nije uspjelo kada je njegov tinejdžerski nasljednik, car Jianwen, pokušao da smanji moć svojih ujaka, što je izazvalo kampanju Jingnana, ustanak koji je postavio princa od Yana na prijesto kao Yongle cara 1402. Yongle car je postavio Yan kao sekundarni glavni grad i preimenovao ga u Peking, izgradio Zabranjeni grad i renovirao Veliki kanal i vratio primat carskih ispita u službenim imenovanjima. Nagradio je svoje pristalice evnuhe i zaposlio ih kao protivtežu konfucijanskim učenjacima-birokratama. Jedan od njih, Zheng He, vodio je sedam ogromnih istraživanja Indijskog okeana do Arabije i istočnih obala Afrike. Na svom početku dinastija Ming je Kinu ne samo oslobodila, nego učinila i velikom vojnom silom. Drži se da je početkom 15. vijeka Kina bila najciviliziranija, najbogatija, najprosvjećenija i najnaprednija država na svijetu.
.svg)
Uspon novih careva i novih frakcija umanjio je takve poduhvate; zarobljavanje cara Yingzonga iz Minga tokom Tumu krize 1449. godine ih je potpuno okončalo. Carska mornarica je uštena da propadne dok je prisilni rad izgradio palisadu Liaodong i povezao i utvrdio Veliki zid u njegovom modernom obliku. Opsežni popisi stanovništva čitavog carstva vođeni su decenijama, ali želja da se izbjegne rad i porezi i teškoća pohranjivanja i pregleda ogromnih arhiva u Nanjingu ometali su tačne brojke.[1]:148–175 Procjene za populaciju kasnog Minga variraju od 160 do 200 miliona,[4] ali potrebni prihodi su prikupljani iz sve manjeg i manjeg broja farmera jer je više njih nestajalo iz zvaničnih evidencija ili "doniralo" svoju zemlju evnusima ili hramovima oslobođenih od poreza.[1]:148–175 Haijinski zakoni namijenjeni zaštiti obala od "japanskih" pirata umjesto toga su mnoge pretvorili u krijumčare i same pirate.
Do 16. vijeka, ekspanzija evropske trgovine – iako ograničena na ostrva u blizini Guangzhou što je Macaukaoa – proširila je Kolumbijsku razmjenu usjeva, biljaka i životinja u Kinu, uvodeći čili papričice u sečuansku kuhinju i visoko produktivan kukuruz i krompir, što je smanjilo glad i podstaklo rast stanovništva. Rast portugalske, španjolske i holandske trgovine stvorio je novu potražnju za kineskim proizvodima i izazvao ogroman priliv japanskog i američkog srebra. Ovo obilje vrsta remonetiziralo je ekonomiju Minga, čiji je papirni novac pretrpio ponovnu hiperinflaciju i više mu se nije vjerovalo. Dok su se tradicionalni konfucijanci protivili tako istaknutoj ulozi trgovine i novopečenih bogataša koje je ona stvorila, heterodoksnost koju je uveo Wang Yangming dopuštala je popustljiviji stav. Prvobitno uspješne reforme Zhang Juzhenga pokazale su se razornim kada se usporavanje poljoprivrede koje je izazvalo Malo ledeno doba pridružilo promjenama u japanskoj i španskoj politici koje su brzo prekinule zalihe srebra koje je sada potrebno poljoprivrednicima da bi mogli platiti poreze. U kombinaciji s neuspjehom usjeva, poplavama i epidemijom, dinastija je propala 1644. godine kada su snage Li Zichenga ušle u Peking, iako su Lijeve snage ubrzo nakon toga bile poražene od strane Manchu predvođene Osam baner vojske dinastije Qing.
U 19. i 20. stoljeću, pod snažnim dojmom stranih osvajanja, kolonizacije i bezbrojnih poniženja, Kinezi su često dinastiju Ming idealizirali kao zlatno doba vlastite historije.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b c Zhang, Wenxian (2008). "The Yellow Register Archives of Imperial Ming China". Libraries & the Cultural Record. 43 (2): 148–175. doi:10.1353/lac.0.0016. ISSN 1932-4855. JSTOR 25549473. S2CID 201773710[mrtav link].
- ^ Ebrey, Patricia Buckley; Walthall, Anne; Palais, James B. (2006), East Asia: A Cultural, Social, and Political History. Boston: Houghton Mifflin Company, ISBN 978-0-618-13384-0
- ^ Crawford, Robert B. (1961). "Eunuch Power in the Ming Dynasty". T'oung Pao. 49 (3): 115–148. doi:10.1163/156853262X00057. ISSN 0082-5433. JSTOR 4527509.
- ^ Za manju procjenu populacije pogledajte: Fairbank, John King; Goldman, Merle (2006), China: A New History (2nd ed.), Cambridge: Harvard University Press, str. 128, ISBN 978-0-674-01828-0; za veću procjenu pogledajte: Ebrey, Patricia Buckley (1999), The Cambridge Illustrated History of China, str. 197 Cambridge: Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-66991-7.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- Značajni slikari i galerije Ming dinastije na China Online Museum
- Umjetnost Ming dinastije u Metropolitan Museum of Art
- Istaknuta umjetnička djela u British Museum Arhivirano 20. 6. 2020. na Wayback Machine
 |
Commons ima datoteke na temu: Dinastija Ming |