Miranda (mjesec)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Miranda
Miranda.jpg
Otkriće
Otkrio Gerard P. Kuiper
Datum otkrića 16. februar 1948
Osobine putanje
Afel -
Perihel -
Srednji poluprečnik putanje 129.390 km
Ekscentricitet 0,0013
Orbitalni period 1,413479 dana
Inklinacija Nagib putanje
Prirodni satelit Urana
Fizikalne osobine
Površina ~700.000
Zapremina ~54.835.000
Masa 6,59×1019
Prosječna gustoća 1,20 ± 0,15
Ekvatorijalna površinska gravitacija 0,079
Deklinacija sjevernog pola -
Albedo 0,32
Temperatura na površini ~59 K
Osobine atmosfere
Pritisak -

Miranda je prirodni satelit planete Uran, najmanji i najbliži planeti od svih njenih većih satelita.

Otkrio ju je Gerard Kuiper 2. februara 1948 u Fort Davisu. Dobila je ime po kćerki Prospera u Šekspirovom komadu The Tempest. Također je nazvana Uran V.

Dosada, jedine slike Mirande izbliza su one koje je načinio Voyager 2, koji je prošao pored Urana u januaru 1986, i tom prilikom izvršio i osmatranje njegovih satelita. Prilikom prolijetanja južna hemisfera mjeseca je bila okrenuta prema Suncu, tako da je samo ona i bila predmet istraživanja. Sretna okolnost je to da je Miranda prošla jako blizu Voyagera pokazujući da se radi o geološki najaktivnijem tijelu u Uranovom sistemu.

Fizikalne karakteristike[uredi | uredi izvor]

Pogled izbliza na Verona Rupes, veliki kosi rasjed na Mirandi; sa svojih 20 km visine je najviša litica u solarnom sistemu

Miranda je građena od vodenog leda i silikatnih stijena, male gustoće. Površina joj je ispresijecana sa velikim kanjonima i do 20 km dubokim, te živopisnim regijama izrovljenog tla što ukazuje na živu geološku aktivnost ovog mjeseca u prošlosti.

Velike brazde, zvane korone (coronae), mogle bi biti rezultatom uzlaznih struja zagrijanog leda. Smatra se da je ova aktivnost pokretana privlačnom silom Urana. Druga teorija, sada smatrana ko manje vjerovatna, predlaže da se Miranda, u jednom trenutku u prošlosti, sudarila sa velikim objektom. Dijelovi tih tijela su se onda presložili u različite pozicije formirajuči sadašnji čudan uzorak tla.

Mirandina orbitalna inklinacija (4.34°) je neuobičajeno velika za tijelo koje je tako blizu matičnoj planeti. Moguće je da je u jednoj tački imao orbitalnu rezonancu 3:1 sa Umbrielom. Nadmetanje između njihovih sila privlačenja moglo je uzrokovati zagrijavanje unutar mjeseca i to bi mogao biti uzrok geoloških aktivnosti. Naučnici razlikuju sljedeće geološke oblike na Mirandi:

  • Kratere
  • Korone (veliki jajoliki oblici)
  • Regije (geološke regije)
  • Rupes (latinska riječ za liticu ili klisuru)
  • Sulcus (lat. riječ za paralelnu brazdu ili jarak)

Korisni linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: