Mirko Kovač

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Mirko Kovač (Petrovići, Crna Gora, 26. decembar 1938. - 19. august, 2013. Rovinj) bio je savremeni crnogorski književnik. Autor je više romana, zbirki pripovijetki, eseja, TV-drama i filmskih scenarija.

Studirao je na Akademiji za pozorište, film i televiziju, odjel dramaturgije, u Beogradu. Prva knjiga proze Gubilište (1962.), doživljava političku i ideološku osudu "zbog crne slike svijeta", a hajka na pisca trajala je tokom cijele 1963. godine. Roman Moja sestra Elida izlazi 1965., a kratki roman Životopis Malvine Trifković 1971., koji je dramatiziran i izveden 1973. na sceni Ateljea 212 u Beogradu, te preveden na engleski, francuski, italijanski, holandski, mađarski i švedski. U Švedskoj je doživio tri izdanja, a u Francuskoj je izašao i kao džepno izdanje u ediciji Rivages poche. U Zagrebu mu izlaze romani Ruganje s dušom (1976.); Vrata od utrobe (1978.) koji dobija Ninovu nagradu kritike (1978), nagradu Željezare Sisak (1979.), i nagradu biblioteka Srbije za najčitaniju knjigu (1980.). Vrata od utrobe je vjerovatno najbolji Kovačev roman, složene post-modernističke narativne tehnike u kojemu se preklapaju autorova vizura rodne Hercegovine u rasponu više desetljeća i spiritualne dileme vjerske i sekularne naravi. Slijede romani Uvod u dugi život (1983.), te Kristalne rešetke (izdanje Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995.).

Zbirka novela Rane Luke Mešterevića (1971.) dobija nagradu Milovan Glišić, ali mu je ta nagrada oduzeta 1973., a knjiga povučena iz knjižara i biblioteka. Dopunjeno izdanje istoimene zbirke izlazi 1980., a novoj pripovijeci iz te knjige Slike iz porodičnog albuma Meštrevića pripala je Andrićeva nagrada. Zbirka pripovjedaka Nebeski zaručnici izlazi 1987., dobija nagradu izdavača BIGZ.

Evropska trulež (1986.), knjiga eseja, nagrađena je NIN-ovom nagradom Dimitrije Tucović. Dopunjeno i popravljeno izdanje pod naslovom Evropska trulež i drugi eseji izlazi u Zagrebu (1994.). Knjiga publicističkih tekstova Bodež u srcu objavljena je u Beogradu (1995.).

Kovač se našao na udaru pansrpskog pokreta na koncu 1980-ih godina, te je emigrirao u Hrvatsku. Srpskim jezikom pisani tekstovi su uglavnom izašli na hrvatskom pod piščevim uredništvom, a u pripremi su mu izabrana djela u 12 svezaka. U Sarajevu su mu izašle IZABRANE KNJIGE, u šest tomova (izdanje Svjetlost, 1990.).

Napisao je scenarije za filmove: Mali vojnici, Lisice, Okupacija u 26 slika, Pad Italije, Tetoviranje i dr. Autor je više TV i radio-drama. Knjige su mu prevođene na njemački, francuski, italijanski, engleski, švedski, holandski, poljski, madžarski i dr.

Dobio je internacionalnu nagradu Tuholski (Tucholsky Prize) švedskog PEN-centra za 1993., te 1995. Herderovu nagradu za književnost.

Od 1991. je živio u Rovinju, gdje je i umro.

Nagrade[uredi | uredi izvor]