Mjenica
Mjenica (koja se ponekad naziva i obveznica) je vrijednosni papir koji služi kao sredstvo plaćanja i osiguranja plaćanja. To je pravni instrument (tačnije finansijski instrument i dužnički instrument) u kojem jedna strana (kreator ili izdavalac) pismeno obećava da će platiti određeni iznos novca drugoj strani (primalac plaćanja), bilo u određenom ili odredivom budućem vremenu ili na zahtjev primaoca plaćanja, pod određenim uslovima i odredbama.
Mjenica je u upotrebi već 700 godina.[1] Služila je kao prvi korak uvođenja novčanica i bankovnih računa za plaćanje. U Genovi (Đenovi) u 12. vijeku trgovci su koristili potpisani dokument "lettres de foire" za izmirenje dugova, čija osnova se kod današnjih mjenica i čekova ne razlikuje mnogo.[2]
Karakteristike [1][uredi | uredi izvor]
SFRJ već 1946 potpisala sporazum o opticaju mjenica. U današnjoj BiH je 1992 donesen Zakon o mjenici. Isti je prestao važiti donošenjem Zakona o mjenici u 2000 godini za teritoriju Federacije. Poslovanje s mjenicama, po Ženevskoj konvenciji iz 1930. ima sljedeća načela:
- formalnost (pismenost)
- inkorporacija
- stroga fiskna obveza
- solidarnost
- neposrednost
- samostalnost
Formalnost[uredi | uredi izvor]
Mjenica je strogo formalna pismena isprava.
Inkorporacija[uredi | uredi izvor]
Prava vezana za mjenicu ima ona osoba koja je posjeduje.
Stroga fiksna obveza[uredi | uredi izvor]
Dužnik nama pravo prigovora na imatelja (onog koji posjeduje) mjenice. Vjerovnik može po brzom postupku ostvariti plaćanje. Dužnik je obavezan platiti iznos zapisan u mjenici.
Solidarnost[uredi | uredi izvor]
Mjenični dužnik je solidarno dužan isplatiti mjeničnu sumu. Svi potpisnici na mjenici su odgovorni za ispunjenje (mjeničnih) obaveza. Svaki mjenični dužnik odgovara neposredno mjeničnom vjerovniku.
Samostalnost[uredi | uredi izvor]
Svaki dužnik stavljanjem potpisa na mjenicu odgovara samostalno.Pravni odnosi izmežu dužnika i vjerovnika su uređeni zakonom o mjenici.
Vrste mjenica [1][uredi | uredi izvor]
Trasirane (vučene)[uredi | uredi izvor]
Trasirane mjenice koriste se kod pravnog odnosa triju osobe:
- Dužnika (trasant), odnosno kupca neke robe
- Vjerovnika (reminent), tj. prodavatelja robe
- Osobe (trasat) koja se pridružuje dužniku s obavezom da će ona njegov dug platiti.
Vlastite[uredi | uredi izvor]
Dužnik izdaje mjenicu kao izdavatelj i on direktno plaća dug vjerovniku. Kod ove varijante nedostaje "trasat", odnosno garancija da će dug vjerovniku biti isplaćen.
Kredit [1][uredi | uredi izvor]
Prema članu 62. Zakona o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini je zabranjena upotreba mjenica i čekova kod zaključenja ugovora o potrošačkom kreditu.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b c d Prof.dr. Šime Ivanjko, ,Pravni fakultet Univerziteta u Mariboru - Mjenica u poslovnoj praksi - sa stranice Arhivirano 3. 9. 2013. na Wayback Machine UDRUŽENJE PRAVNIKA U BANKARSTVU učitano 3.5.2014 (bs)
- ^ Deutsche Bundesbank - Historija novca sa zvanične stranice njemačke Savezne banke[mrtav link] učitano 3.5.2014 (de)
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- 'Zakon o mjenici Federacije BiH' sa stranice osiguravajućeg društva (bs)
- Zakon o mjenici Federacije BiH sa stranice FBiH (bs)
- Aval mjenica sa stranice Raiffeisen Bank